index

Gdje prestaje yoga, počinje tantra; gdje prestaje tantra, počinje zen.

Zen je superioran yogi i tantri, ali to zen ne kazuje; on ne zbori ništa ni o čemu.

Zen je Veliki Put – on je NETI, NETI…u srcu Velike Čistine Božanskog Uma.

Yogin je Ratnik, ali i zatočenik Oslobođenja/Blaženstva. Tantrakaul je Ljubavnik, ali i opsjednut Stazama Boginja, opčinjen Boginjom Ljubavi.

Zen Majstor – tko je on? On ne kazuje ništa o onom što vezuje yogina i tantrika.

Zen je Nebeski Plesač/Pjesnik - nije više vezan ni uz dubine veda i agama.

On je bezimena zraka Kozmičke Igre, vrhunski Smijeh Postojanja.

Oslobodio se i pomisli da bude Pobjednik; oslobodio se kroz igru i Kozmičke Igre da bude Zaljubljeni.

Zen Majstor nadvisio je i zamke mudrosti i majstorstva, uloge učenika/učitelja.

On je bezimeni smijeh kozmičkih prostranstava u svakodnevnosti zemaljskog bivstvovanja.

Zemljani spominju ponekad neprobuđeni zen; možda ga se prisjeti i koji yogin ili tantrik probuđen u trenutku iskrenosti.

Neki umišljeni čak «prakticiraju» «zen» - i puni su sebe, kao i yogiji i tantrici u svojim «vještinama».

Ali Zen je kao i Dao – imenovati ga se ne može; on je najviši planinski vis i najdublja točka zemljine utrobe – jer jest Put Neba/Staza Zemlje.

Zen je apoteoza i vis manifestans elementarnosti i jednostavnosti duhovnog bivstvovanja – «mudro» će kazati jedan filozofski um u stanju lucidnosti.

Smijeh jest potvrđivanje svega što jest – najviše mudrosti i najveće gluposti.

Zen je Veliko Prihvaćanje – kao Velika Nevezanost, Kozmička Šutnja ispunjena Smijehom.

On jest Kozmička LILA spuštena u svaki trenutak zemaljskog života.

Zen je prodoran rez kroz sve maye mentalnog i spiritualnog uma, sve abirinte/circuluse/virove ćakri, nadija, marmi, bandhi…

Zen sa smiješkom harmonizira sve koshe i sve auričke turbulencije, sve praničke i apaničke napetosti.

Daleko od zamki metafizičkih spekulacija i spiritualnih aspiracija, on vraća dignitet akralnosti «običnog života» - s onu stranu svih antagonizama i konceptualizacija, i meditacija ovog ili onog «tipa».

Napušta čak i bodhisattvičku ravan.

Zen je najviši izraz Božanskog Života, Najviša Tišina u Buci Svijeta.

Što više leti uvis, Ptica postaje najprije Pobjednik, zatim Ptica Ljubavi, a potom samo - Nebeski Letač.

Reći što je zen, kazuje samo ono što zen nije a što su i Yoga i tantra.

U Božanskim Očima i ajna i sahasrara samo su točke prijelaza nesavršenstva prema savršenstvu.

Zen jest sloboda od spiritualnog stremljenja kroz privide «višeg» i «nižeg».

On ne pita o savršenstvu i/ili nesavršenstvu, o mudrosti i oslobođenju.

On ležerno vibrira u onom ćakričkom iznad sahasrare – a da to ne «prisvaja« niti pobjednički ističe.

Zen sve dopušta, prihvaća i propušta.

Njega se ne tiču ćakrički vrtlozi.

Boraveći u Velikoj Tišini/Praznini on se obraća životu s radošću a spiritualnim «tajnama» s osmjehom namiguje.

Šunjatički um ne podliježe aspiracijama spiritualnih uzlaza/uzleta.

On nema što dodati niti oduzeti kozmosu i onima koji slijede staze Yoge i Tantre.

Ljubazno ih propušta i prepušta njihovoj kozmičkoj sudbini.

Zen Majstor šuti čak i o Bogu – kako bi mogao nešto kazivati o onome što je kozmički uređeno?

Sahasrara i muladhara – njemu je isto!

On Putnika može samo pomilovati po «vrhu glave» a Ljubavnika po – stražnjici, ili ih lupiti!

Ništa više!

Ptica u letu i yogin u asani – njemu je jednako vrijedno!

Zen Život trenutak jest, bljesak Božanskog Života na Zemlji.

Nema čuda, spiritualnih pobjeda, kozmičkih orgazama – ničega toga nema, nema ničeg što nije najelementarnije u životu bića s umom i dušom.

Ponekad je Zen Majstor i Yogin, ponekad Tantrik, ali najčešće – Umjetnik!

On je samo Igrač, samo Plesač/Pjesnik, čak niti ni to.

U tom je trenutku to istina, u slijedećem to je privid.

Kozmička Praznina stvara svaku Puninu – i sve jest Radost, dublja od anandičkog blaženstva!

Gdje prestaje, gdje iščezava zen bujaju spiritualni cvijetovi i korov.

Tu smo opet «na početku» (kao kada bi sahasrara i muladhara zamijenile «mjesta» i «funkcije»)

Zen je najčišći Blagoslov Neba/Zemlje.

Zaboravimo sve što je rečeno o Zenu, pustimo da dalje preleću svi duhovni uzleti i sunovraćanja – u Umu Božjem oni su isto!

Zen je kvintesencija duhovnosti – rekao bi smušeni, mali, umišljeni filozofski um kojem je predodređeno da zašuti.

Na zen Stazi Čiste Riječi, kroz duhovno/poetsko iskustvo haijinstva, oživotvoruje se na vrlo suptilan način dubina zen iskustva/mudrosti. Haiku pjesnikujući približavamo se onom najvišem, Božanskom Životu na Zemlji.