Sadržaj:

Novo:

Miloš Crnjanski: Haikai

Zen u umetnostima

H. F. Noyes: Omiljeni haiku

Lee Gurga: Jukstapozicija

Mohammed Fakhruddin: Kopno i more...

Margaret Chula: Harmonija: poezija i činija čaja

Pavle Ađanski: Prema Šekspiru

Saša Važić: Haiku u SCG

Richard Powell: Tišina potoka

Richard Powell: Wabi šta?

Bruce Ross: Iskrenost i budućnost haikua

Lee Gurga: Put ka estetici...

Intervju sa David Lanoue-em

Intervju sa Max Verhartom

Intervju sa Milijanom Despotovićem

Intervju sa Slavkom Sedlarom

===

Aleksandar Ševo: Haiku naš nasušni

Anita Virgil: Nagrađena pesma

Draga J. Ristić: Haiku: Istok i Zapad

Jim Kacian: Govor o haiku poeziji na Balkanu

H.F.Noyes: Tišina i bezmerje u haikuu

H.F.Noyes: Omiljeni haiku

Susumi Takiguchi: Može li se prevesti duh haikua?

Saša Važić: Putevi i stranputice

Jim Kacian: Šta hoće ti urednici?

Intervju sa an'yom

Intervju sa Dimitrom Anakievim

Intervju sa Robertom Wilsonom

Srba Mitrović: Volim haiku

Geert Vebeke, Flandrija, Belgija

RAZMIŠLJANJA...

 

 

DRAGI KUYU (ljubitelju haikua): Ne pišem za večna vremena jer nemam nameru da napišem remek-delo...  Čitaoci prihvataju ili ne prihvataju haiku. Kažem jednom za svagda, smejući se kao patuljak u vrtu, da je haiku samo beskorisna tričarija. Ništa više... ali sve više uviđam da je danas haiku postao nekim ljudima i njihovim ekskluzivnim udruženjima korisno sredstvo koje eksploatišu u ne-haiku svrhe, kao što su sebičnost i vlast. Zaključak:  Budi prorok samom sebi, ne priklanjaj se arogantnim urednicima i takozvanim haiku majstorima. Sledi svoj sopstveni haiku put umesto da pokušavaš da se ugledaš na nametnute uzore. Ne podražavaj tuđe stilove.

Ne znam ni kada ni zašto sam počeo da pišem haiku. Mora li da postoji razlog? Možda jer sam tragao za načinom da spojim poeziju sa malo više svesti o sebi i svetu? Možda iz radoznalosti? Svakoga dana počinjem iz početka! Prvi skroman haiku napisao sam u maju 1968. Ovaj pokušaj mi je obogatio ceo život. Od pre par godina pisanje haikua je za mene postala dnevna aktivnost koju neprestano proučavam i koja me zabavlja.

Čitanje i pisanje haikua, uz obraćanje velike pažnje na druge kuyu, ukazuje da nam je još uvek potreban 'početnički' um. Pripazite se grešaka, novi pristupi su divni. Oni nas uče da budemo skromniji i razvijaju sposobnost da stavimo sebe, naš haiku i njegova pravila u prvi plan. Geert u zemlji čuda? Uživam u svakodnevnom pisanju. Pokušavam da pišem na nekoliko jezika (holandskom, engleskom, francuskom i, skromno, nemačkom), koji imaju sopstvena pravila i običaje, da bih dao doprinos svetu haikua. Šteta je što ne razumem japanski... da bih čitao Šikija i druge majstore.

Haiku je objektivan, baziran na slikama, pesma izgovorena u dahu, često puna detinje zapitanosti (ovaj kvalitet samo kamuflira njegove duboko ukorenjene estetske principe). Životnost, a ne lepota, to je pravi duh haikua. Haiku obuhvata sve vidove naše svakodnevnice kao kreativno stanje uma izvan pravila koja se bave zabranama i izvan konzervatizma. 

Izvesne navike su se uvukle u zapadnjački haiku. Mnogi pisci koji se trude da se pridržavaju forme 5-7-5, obično tovare svoje haikue besmislenim rečima ('toplo letnje sunce' ili 'hladan led', na primer). Drugi pišu telegrafski, ne na normalan način govora ili pisanja... kratko nije uvek gramatički ispravno...

HAIKU JE ORAHOVA LJUSKA PUNA EMOCIJA: pesmica koja se odnosi na kišne kapi, poreklom iz Japana, haiku je najkraća od svih poetskih formi. Po tradiciji, haiku je fiksni stih od oko 17 'onji'-ja (zvučnih jedinica), najčešće raspoređenih prema strukturi 5-7-5, sa sezonskom reči koja se zove 'kigo'. Haiku se oslanja na kratkoću i jednostavnost da bi dočarao poetične poruke, oštro zapažen trenutak povišene subjektivne svesti. Pisanje haikua vam može pomoći da se suočite sa čitavim svetom, bez nostalgičnih nemira i sentimentalnih zanosa, ako niste kompulsivno gunđalo ili staro brundalo. Nema kopanja po prošlosti; haiku se dešava ovde i sada. Pitanja se nameću dok pišete, pa počinjete da tragate za odgovorima. Dobri saveti nisu nikada naodmet. Želite savete i efikasne predloge? Malo potom osetićete se nelagodno zbog nametnutih pravila, strogih propisa i raznoraznih zakona. Čini se da gubite sluh jer mnogo je zabadala koja se neprekidno nameću i pevaju jedno te isto. (Pre)poručuju vam svakakve pouzdane i autoritativne haiku pesnike, izvore vašeg budućeg znanja. Majstor Bašo je rekao ovo, Buson je rekao ono! Velike bombaste fraze i baljezganje. Svaštarije, komadići i delići da u vas prikuju. Ludačka košulja raznoraznih pravila čeka na vas - da vam se pamet zavrti. Toliko mišljenja, sve sa citatima i upućivanjima na ovo i ono, potpuno vas zbunjuje. A možda i izluđuje, ali se ne bojte da ćete skrenuti s uma... ovde je samo reč o sedamnaest slogova. Šta vam haiku nudi zauzvrat? Smučilo vam se nabrajanje otrcanih izraza, idioma, opkoračenja. Preskačete stranice o interpunkciji. Poredak slogova... baš vas briga. Još oklevate da se otarasite strogih pravila da biste došli do neopipljive prirode haikua. Uzletite! Gledajte svoja posla, haiku nije smak sveta. Još niste odlučili? Smešno vam je da napišete vlastiti haiku. Od njega će vam um postati tečniji i fleksibilniji. Haiku: pravo sredstvo protiv pretvaranja u kiselinu! Ne piše se da bi se o njemu sudilo skučenim komentarima. Gudenje oko haikua bez glagola je izlišno: ono što ne kažete, otkriva suštinu. Prisustvo odsustvom... haiku kao čarobnjak. Desi se da vas recenzenti šokiraju, ali vi znate da će jednom jednostavnost izbiti na površinu. To je prava veština. Sedamnaest reči, tri stiha, jedno srce. Sve dok je u njemu dobrote, sve dok ste sposobni da zapažate. Čujete li glasove?

DETINJE OPAŽANJE: Bolje je davati prednost zapitanosti i nijansi detinjeg opažanja nego cepidlačiti oko pitanja kojima se pridaje preveliki značaj, kao što je, recimo, forma. Haiku je japanska stihovna forma, stara 700 godina. U XVII veku haiku je cvetao zahvaljujući nadmetanjima velikih pesnika. Razvio se iz tanke i bio uglavnom pod uticajem Macuo Bašoa, koji je poznat kao prvi veliki haiku pesnik. Tema haikua je priroda (sezonska reč: kigo, primenjena na određeno podneblje), mada se 'priroda' može tumačiti i u globalnom smislu. Ne započinjite svaki stih velikim slovom, osim ako on nije nezavisna rečenica. Haiku se retko odnosi na čoveka, pa nemojte često koristiti lične zamenice, mada derivacija haikua koja se zove 'senrju' to čini. 

HAIKU ZA PISAĆIM STOLOM: Haiku koji se piše na određenu temu, na primer, onu postavljenu na vebsajtu, kao što je fotografija ili ilustracija, ne može se procenjivati po istim kriterijumima kao druge vrste haikua. Haiku nije uvek neposredan doživljaj autora; ponekad zahteva i dobar timski rad. Haiku ili senrju mogu biti slobodno tumačenje fotografije i doživljaja fotografa. Idealno bi bilo da haiku ispuni oba zahteva: da bude dopuna fotografije i da stoji sam za sebe (da može da se razume i bez nje).

IZRAZITI MNOGO I IZRAZITI VIŠE: Kao haiku pasnik, mora da ste savladali umetnost izražavanja mnogo toga i sugerisanja još više toga sa najmanje moguće reči. Haiku se fokusira na prirodu, maksimalno sabijajući misao do jezika minimalizma. Manje je divno. Haiku je sačinjen od bisera i snežnih kristala. Haiku su kapi rose. Haiku, koji se naziva i hoku, rezultat je tihog posmatranja i usredsređenosti pažnje. Haiku nije samo pesmica u tri stiha sa 5-7-5 slogova. Trudite se da budete pisac a ne brojač! Slogovi na engleskom nisu isto što i japanski onđi; drugačije su dužine. Tipičan haiku može biti bilo koje dužine, od nekoliko do 17 slogova, a odnosi se na prirodu, mada se neki fokusiraju skoro isključivo na ljudsko ponašanje, prilike i osećanja.

U svojim “Rasutim pesmama” (1972) Džek Keruak je napisao: "... zapadnjački haiku ne treba da brine o 17 slogova jer zapadani jezici ne mogu da se prilagode tečnom japanskom slogovnom rasporedu. Predlažem da zapadnjački haiku prosto iskaže mnogo u tri kratka stiha na bilo kom zapadnom jeziku. Ali pre svega, haiku mora biti vrlo jednostavan i oslobođen svih poetskih lukavosti, i mora stvoriti sličicu a ipak biti živahan i graciozan kao Vivaldijeva Pastorala..."  

GENDAI:  Gendai ili 'savremeni' haiku se ne piše uvek zbog razočaranosti i nezadovoljstva tradicionalnim haikuom niti zbog antipatije prema autoritetu i moći. Formalna pravila mogu da guše, ali sada sve više nekomplikovanih pisaca piše 'gendai' jer im se on sviđa kao najbolji oblik slobodnog i kreativnog 'savremenog' haikua.  Savremeni haiku nije suprotstavljen klasičnom haikuu. Moj brat po haikuu, Peter Frengel, napisao mi je o klasičnom haikuu: 'Uživam u formalizmu.  Radi se o ličnom izboru, ne o tvrdokornom filozofskom stavu.  Ima prostora za lepotu i zen u formalizmu, i da, čak i za spontanost kao što to dokazuju čajna ceremonija, aranžiranje cveća i drugi oblici istočnjačke umetnosti.  Idejna inspiracija se ne tiče reči ili intelektualizacije – ona je suština ideje.  Lično nalazim izvesno ispunjenje pretvaranjem te suštine u oblik ( 5-7-5 ) a da se (idealno!) ipak dođe do te suštine.  Ponavljam da to mene lično ispunjava, a ne da je to ono što insistiram da i drugi prihvate.'

GINKO: Ginko je haiku šetnja ( SAD ) u kojoj učestvuje nekoliko haiku pesnika. Održava se u prirodi početkom godišnjeg doba ili je vezana za neko 'posebno' vreme tokom godišnjeg doba (cvetovi [hanami], Njujork, ravnodnevnica, dugodnevnica, godišnjica). Tu je i 'vodič' koji poznaje odabrano mesto. Haiku pesnici mogu da razmenjuju mišljenja, vode beleške ili zapisuju haikue (nakon šetnje). Nije za individualce!  

HAIBUN: Haibun je književni stil, deskriptivna kombinacija proze i haikua. To je slika u ogledalu 'našeg' normalnog sveta, koja se fokusira na svakodnevne događaje. Najčešće se [ali ne i obavezno] piše u sadašnjem vremenu i obrađuje mnoštvo ideja: od ludnica i privlačnih devojaka do sajmova, tatua i mladica bambusa. Haibun je sastajalište, kotao pretapanja i riznica sa mnogo odaja! Voli upadljive kontaste, bez strogih pravila i propisa. Toga smo se dobrano oslobodili. Granice stila i oblika haibuna su se prilično izmenile otkad je majstor Bašo proputovao uski put za Oku (1689). Danas autor može da podesi i izmeša prozu i haiku u bilo kom obliku koji mu odgovara. Dužina haibuna nije zadata a haiku ne mora da se direktno odnosi na temu haibuna. Na čitaocu je samo da zamisli...  

INTERNET HAIKU FORUMI:  Istraživanja su pokazala da je većina internet haiku foruma periferna pojava u svetskom haikuu, amaterska. To je sasvim očigledno; nemaju svi književne ili knjiške pretenzije. Samo nekoliko haiku foruma je od značaja za radoznale ljubitelje haikua. Predlog: pre nego što odlučite da li da se prijavite, pronjuškajte da biste videli kako komuniciraju članovi i moderatori: pravi slatkiš, ima dubine ili je površan?  Razmotrite mogućnosti, ponude i pristupe. Vidite da li se pravila, ako ih ima, primenjuju ispravno ili kapriciozno i proizvoljno. Važan zaključak je da je poznavanje razvoja haikua (senrjua, tanke itd) prilično ograničeno. Budite obazrivi sa haiku forumima. Beskorisnost vas navodi na razmišljanje. Imajte na umu: moderatori ludi za vlašću i uobraženi članovi mogu biti razdražljivi, naprasiti, preosetljivi itd. Nemojte se uzbuđivati ako počnu da brbljaju o egu i paranoji ili da na vas galame kao da rade osujećeni sa nevaspitanom decom ... Prosto se odjavite i pustite ih da viču ...

'NASLOVNI' HAIKU: Ova definicija haikua se odnosi na naslove u medijima, kao, na primer: Rat u Iraku, Smrt od gladi u Africi, Cunami u Aziji, Uragan Katarina u Nju Orleansu. Ovi jednostavni haikui se pišu zbog interesovanja za humanitarna pitanja. Za temu mogu imati bilo šta što se trenutno pojavljuje u vestima: svetska zbivanja, politika, sport i ekologija.

Mišljenje da okazioni haiku nema mnogo književnih kvaliteta zato jer je posvećen određenom događaju i komentarima je preterano. Jedno ne isključuje drugo. Privremena odlika 'naslovnog haikua' nije zaostajanje u kvalitetu i ličnoj snazi izražavanja. Naravno, oni su nabijeni emocijama i možda nisu remek-dela, ali to brine samo konzervativnog snuždenka. Sloboda govora!!!

KIGO (sezonske ključne reči) i MUKI (nesezonske reči): Sezonske reči izražavaju samo lokalno osećanje i jedinstvenu klimu određene oblasti. One su samo jedan vid našeg ukupnog okruženja. Odlike godišnjih doba ne mogu biti postavljene kao standard za Evropu, Ameriku ili Afriku, ni obrnutno. Samo su naša osećanja univerzalna. ‘Unutrašnja doba' su važnija. Izbegavajte glupost sa snegom, kišom i suncem. Haikui opterećeni klišeom su lažni! Svako može da ih koristi (ili ne).. 'Kjučne reči' bi trebalo da se koriste tako da se odnose i na kigo i na muki kao odraz slobode izbora. 

INTERPUNKCIJA: Zaboravite na bilo kakav savet o korišćenju interpunkcije i velikog slova na početku mojih haikua ili tanki. Oni ne dolaze u obzir.  Sam donosim odluke... Ne treba mi pas-vodić slepih. I odbijam da budem deo paketa standardnih mera. Volim da ostanem kakav jesam jer je jednoobraznost dosadna.

U haikuima japanskih majstora nema interpunkcije... Pa zašto bismo ih onda mi koristili? Tanka ili haiku nije voćna salata ili svarena hrana. Pokušavamo li da opišemo naše opažaje putem asocijacija ili možda provokativnog stava ili verujemo u poslušno imitiranje? Haiku nije odgrizak za čitaoce. Nema besmislenih 'hoću-neću' igara. Naši čitaoci su dovoljno pametni da mogu da imaju sopstvene asocijacije. Sloboda tumačenja je bolja od ludačke košulje svih vrsta pravila. Slobodan hod je veličanstven. Haiku ili tanka nisu roman, ni pričica, višeslojna opservacija. Haiku pesnik NIJE pripovedač za đake. Budite sigurni da su većina čitalaca odrasli ljudi, nije ih potrebno nagovarati. Interpunkcija može da uništi sva dupla dna i skrivena značenja. Interpunkcija menja značenje. Haikuu je potrebna potpuna sloboda a ne patronaža interpunkcija i veliko slovo na početku rečenice. Haiku pesnik nije dadilja. Za razliku od drugih, ne dopada mi se vizuelni izgled interpunkcija u haikuu i tanki. Prilično mi smetaju. Interpunkcija, kao deo pesničke kutije za alat, je lični izbor. Ne prava stvar ili nametnuti argument.

Osamdeset pet procenata prevodilaca se opredeljuje za interpunkciju? Opa, pa to je baš dobra informacija za Statistički zavod. Ne tiče me se ova apsurda statistika. Pesnik sam, nisam zainteresovan da budem registrovan. . . Potpuna interpunkcija u haikuu je daleko od moje brige ... Pokušavam da pišem sopstvenim stilom, sopstvenim osećanjima i ograničenim intelektom. Istraživanje o interpunkciji je možda dobro za računovođe i Ginisovu knjigu rekorda. Ali dopustite mi da budem slobodan, imajući u vidu da ne nasedam na tanak led... nadam se da imam dobro zasnovano mišljenje o ovom pojmu.  Naravno, izazivanje na dvoboj mi NIJE cilj. Ja sam zaljubljenik, ne ratnik ...

ČITANJE HAIKUA: Čitati haiku znači iskusiti utiske, atmosferu ili osećanja koja su se zaista zbila, a poznata su kao haiku trenutak. Haikuu nije potrebno mnogo objašnjenja ili intelektualnog baljezganja, u njemu se može samo uživati... Pišite i ćutite? Ne, samo nastojte da imate razigranu viziju o (ne)postojećim haiku pravilima. Najsigurniji način da napišete loš haiku je ignorisanje osnovnih principa haikua?

Macuo Bašo (1644-1694) je napisao: '...Nauči pravila a onda ih zaboravi...'

Saslušaj ubledele kabinetske naučnike i naduvene akademike:

Ne prekidaj stih usred reči da bi zadovoljio formu;

Ne zaboravi da je najlakše napisati loš haiku;

Kloni se egotizma u haikuu, izbegavaj ponavljanje ‘ja', ‘mene', 'moje';

Ne brkaj čitaoca sa veštačkom zarazom;

Ne sprečavaj slobodu govora i slobodu izražavanja;

Ne skupljaj veštačke liste kigoa (sezonskih reči);

Ne zbunjuj čitaoca pametovanjem;

Ne pomišljaj da su eksperimentalne pesme haiku;

Ne zbunjuj čitaoca prevelikim brojem reči;

Ne koristi velika slova, haiku nije rečenica;

Ne zaboravi da upotrebiš kigo;

Ne robuj slogovima, upotrebi 17 ili manje;

Ne propagiraj religiju, moral ili etička pravila;

Ne pokušavaj da budeš ‘pametan' u haikuu ili senrjuu;

Ne koristi prošlo ni buduće vreme;

Ne filozofiraj u haikuu;

Ne upotrebljavaj zvukove koji se ponavljaju;

Ne koristi znakove interpunkcije;

Ne koristi metaforu;

Ne vrši poređenja;

Ne koristi završnu rimu;

Ne pokušavaj da ostaviš utisak;

Bla-bla...

SLANJE PRILOGA: Tačno je, mnogo je arogancije u svetskoj haiku zajednici, a mada su većina urednika i pesnika divni, nekoliko 'arogantnih saradnika' mogu sve da upropaste. Pokušajte da shvatite da nisu svi urednici i pesnici dobro vaspitani ni strpljivi. Zato nemojte slati redakcijama haiku časopisa haikue koji vam nisu traženi, animirane filmove ili grupne e-meilove ako hoćete da izbegnete grube reakcije i veliku buku. Pored toga, neljubazno ponašanje urednika i pesnika nije u haiku duhu. Ali shvatite da su nekima od njih dozlogrdili lenji neumenički potezi koje neki nazivaju haikuom. Možda jer su iscrpli sposobnost da se bave perspektivom? Faktor stresa našeg vremena...  

POSTATI SLAVAN: Postati slavan ili haiku majstor nije unapred zadati cilj. Skroman sam haiku pesnik a ne pritajeni rvač. Verujem u unutrašnji mir i integritet uma. Više volim da budem haiku pesnik koji ne teži da se dokopa mesta predsednika, medalja časti ili zlatnih pehara. Mnogo je pokreta, škola i pravaca u haiku svetu, koji imaju svoja pravila, običaje, prakse, tradicije i ustanove. Postoje razni klubovi i udruženja, čiji se interesi ponekad sukobljavaju. Svi oni nešto preporučuju ili podvrgavaju oštroj kritici… Ko sam ja da sudim? Kako mogu da donosim sudove? Svaki slučaj se mora proceniti pojedinačno… Imam li prave podatke i činjenice? Mogu li da sagledam istinu kroz neslaganja u mišljenju? Ljubav i mržnja su kao yin i yang. Ne verujem u glasine ni u optužbe i osude. Ako ne mogu da dođem do pravih odgovora, onda moram da se potrudim da shvatim pitanja. Ali ne mogu da znam šta je u srcu kritičara koji žive u drugim zemljama. I odbijam da budem pristrasan. Odbijam da prihvatim nametnuta ubeđenja… tako da više volim da pišem, čitam i izučavam haiku podalje od fabrikovanih glasina ili ruganja i pogrda. 

O LEPOTI: Bar izađite iz “poršea” da napišete haiku o gušteru ili crnom daždevnjaku. Nije vam potrebno Armanijevo odelo da biste pisali o svetom drveću, vodeničarima i lepim devojkama. Češanje po leđima ni čačkanje nosa neće vam pomoći da napišete haiku. Samo pogledajte treperavi zalazak sunca. Posmatrajte s divljenjem krošnje drveća, magiju ruža i račvastog lišća. Budite pripovedač i prodrite u najveće dubine onog skrivenog svuda u svetu. Put je otvoren... jer savremeni ‘zapadni' haiku je fleksibilan za brzo, živo hvatanje pojedinih trenutaka u vremenu. Takozvani 'aha trenuci'. Dopadaju mi se i otvoren sam prema svakodnevnom životu i onome što doživljavam putem mojih pet (ili više) čula, ali se ne pridržavam strogo pravila. Jednostavno opažam suštinu trenutka najboljim rečima i izrazima koje znam. Ograničavam broj reči. Tri stiha za mene su dovoljna. Naravno, moji skromni haikui nisu samo pesme o prirodi. Ima još toliko toga, kao što su: šoljice čaja, esencija slatkog mirisa, slavni džez muzičari, knjige, viski od slada i ljubavne pesme. Tu smo uvek ti i ja, čitav svet.

RIMOVANI HAIKU: Uzima se zdravo za gotovo da haiku zanemaruje takve veštine kao što su aliteracija, asonanca ili rima, ukoliko do njih ne dođe spontano? On se služi prirodnim tokom glasovne strukture. U haikuu ništa nije 'kao' nešto drugo. Haiku je samo ono što jeste. No, možete upotrebiti sva dostupna poetska sredstva. Danas to nije zabranjeno. Nastojte da budete svesni mogućnosti jezika-kao-zvuka, koristeći završnu rimu, unutrašnju rimu, aliteraciju, asonancu, sazvučje, ritam itd. Haiku može da se piše sa ili bez rime. Nema potrebe razvodnjavati čistu poeziju i emotivnu neposrednost našeg dragog haikua. Ko propisuje pravila? Ko kaže šta je dobro a šta loše? Budite samo skromni posvećenik haikua. Ali u zemlji čuda? Provokativni? Vi? Ne biste se usudili...

Priznajte da vas se ne tiče koja je poezija danas na ceni, jer vi ne sledite ni vođe ni stilove. Više volite da ste stepski vuk i niste član ni jednog kluba varalica. Slobodni stihovi ili strofe su važni pristupi? Dosta razmišljanja! Na kraju krajeva, vi se sami opredeljujete za formu. Pisanje haikua, ne kao vida samoterapije, je neverovatno moćan postupak Avaj, opšte je mišljenje da je haiku 'dražesna' i 'sentimentalna' pesma o prirodi pisana prema slogovnoj strukturi 5-7-5 . Haiku koji se piše na holandskom, francuskom, nemačkom i engleskom je 'duži' od japanskog.

MONO NI IRU (stapanje s objektom): Fuj, bolje je da posmatrate haiku kao pesmu 'dužine jednog daha' sa osećanjem za 'sada i ovde'. Nastojte da pišete vlastite pesme, kratke i saglasno duhu haikua, šta god to značilo. U tri stiha, korišćenjem konkretnih i čulnih slika da dočarate trenutak uvida, zbivanja ili doživljaja. Ukratko, haiku mora da sugeriše dubinu i jačinu jedinstvenog trenutka koji dovodi čitaoca do dubljeg shvatanja (unutrašnjeg) sveta. U međuvremenu imate bogatstva u izobilju, ludo ste zaljubljeni u haiku... slobodni da podražavate slavne japanske majstore ili da pišete modernim stilom, jer ima haikua izuzetne vrednosti pisanih u oba stila. Mono ni iru: stapanje s objektom! 


ZEN: 'Zen' je način na koji Japanci izgovaraju kinesku reč ‘ch'an'. Praktično, zen nije teologija i skoro je potpuno filozofija. Mora se doživeti. Koan je jedinstven u zenu; možda je najpoznatiji 'Kakav zvuk proizvodi pljesak jedne ruke?'  U zen duhu: pišite haiku na najdirektniji, prost način kao da ste početnik! Ne trudite se da vaš haiku bude vešt, intelektualan, pametan ili lep. Samo mu posvetite punu pažnju. Otkrite nevinost vašeg prvog pitanja prazna uma oslobođena od navika takozvanih stručnjaka. Posmatrajte stvari kakve jesu, u trenu. Trenutak po trenutak. Zaboravite na pravila i propovedanja ...

Preneto sa vebsajta http://users.skynet.be/geert.verbeke.bowls, uz dozvolu autora.

Prevod: Saša Važić

 

Hosted by www.Geocities.ws

1