Sadržaj:

Novo:

Miloš Crnjanski: Haikai

Zen u umetnostima

Geert Verbeke: Razmišljanja

H. F. Noyes: Omiljeni haiku

Lee Gurga: Jukstapozicija

Mohammed Fakhruddin: Kopno i more...

Margaret Chula: Harmonija: poezija i činija čaja

Pavle Ađanski: Prema Šekspiru

Saša Važić: Haiku u SCG

Richard Powell: Wabi šta?

Bruce Ross: Iskrenost i budućnost haikua

Lee Gurga: Put ka estetici...

Intervju sa David Lanoue-em

Intervju sa Max Verhartom

Intervju sa Milijanom Despotovićem

Intervju sa Slavkom Sedlarom

===

Anita Virgil: Nagrađena pesma

Draga J. Ristić: Haiku: Istok i Zapad

Jim Kacian: Govor o haiku poeziji na Balkanu

H.F.Noyes: Tišina i bezmerje u haikuu

H.F.Noyes: Omiljeni haiku

Željko Funda: Neka objašnjenja povodom haikumanije

Susumi Takiguchi: Može li se prevesti duh haikua?

Saša Važić: Putevi i stranputice

Jim Kacian: Šta hoće ti urednici?

Intervju sa an'yom

Intervju sa Dimitrom Anakievim

Intervju sa Robertom Wilsonom

Srba Mitrović: Volim haiku

Richard Powell, Kanada

 

Tišina potoka 
(tišina potoka koji je uvek u pokretu...) 

 

 

1. Vrsta lepote. Potok kotrlja kamen a njegove ivice i šiljci se sudaraju sa drugim kamenjem. Tokom vremena kamen postaje gladak i sjajan, tako da se mogu uočiti njegove šare i boje. Kamenje u potocima habanjem prerasta u wabi sabi lepotu. Wabi sabi lepota se može naći u trošnim ogradama, pustinjskim dinama i odležalom vinu. Ona je svuda u prirodi, a posebno dolazi do izražaja u onim oblastima koje su izložene stalnom dejstvu i pokretu talasa, vetra, vode i peska. To je očigledno, ali se ona otkriva i u oblastima drugačijeg toka. Protok godina ili tok rada ili mudrosti. Kada je jednom zapazite u svakodnevnom životu, postaje vam jasno da je ona svuda oko vas. To je suština, tišina u potoku.

 

 

 

Unutrašnja lepota


2. Način života. Wabi sabi je i način života onih koji cene staro kamenje, kosti i ambare. Oni od nas koji su senzibilniji, vide više od tuge habanja i raspadanja i uočavaju suptilniju vrstu vrednosti. Čekić koji miruje na radnom stolu otkriva nešto od svoje prošlosti: masa korisnih radnji u ogrebotinama i okrnjenom čeliku. Možda nećete prepoznati važnost wabi sabi alatke dok ne primetite njen uticaj na vašu podsvest. Wabi sabi se često može otkriti u trenucima oklevanja, kada nam je teško da se odreknemo stare alatke ili da posečemo osušeno stablo ili da prodamo stara kola.

 

 

 

Bara

 

Ponekad se vaš um odmara u lepoti koja je tako obična da je ne primećujemo na prvi pogled. Oblik pohabane metle, način na koji je kožnu fotelju uobličilo ljudsko telo koje se u njoj odmara, mnogobojne nijanse lišaja na grnčariji. Oni koji ovo opažaju, čije su oči otvorene za lepotu jednostavnih, dragih starih stvari, pronalaze vrednost u takvom načinu života. Namesto da nam pojačava prezir prema starim, zastarelim stvarima koje želimo da promenimo, wabi sabi dovodi do neke vrste zahvalnosti prema stvarima koje već posedujemo, svesnosti svake nabavke u kontekstu već ispunjenog života.


Ovaj način života proizilazi iz osećanja koje je teško objasniti: da starenjem stvari postaju vrednije. Nalazi se u osećanju čuđenja pred suptilnošću organskih oblika. To je radost uočavanja nečega ili nekoga na koga se do tada nismo obazirali. To je shvatanje da je bogatstvo nadohvat ruke ukoliko smo spremni da preispitamo sve što uzimamo zdravo za gotovo.

 

 

 

Kora jove

 

Može se javiti kao neka vrsta tuge zbog promene, razvoja, napretka. Ali uprkos melanholiji kojom je obojena, u njoj je i izvesna svetlost, sjaj poput sveće u tihoj sobi. Zanemeli i posiveli, ponekad se pravdamo zbog wabi sabi, čuda zbog naše naklonosti prema njoj. To je intuitivna bol, shvatanje vremena koje je prošlo kroz predmet i izašlo iz njega. Ona shvata vrednost stvari koje postoje i koje će nestati.

Onaj ko je iskusio wabi sabi, čak i da ne može da je imenuje, prepoznaje jake lične percepcije koje uokviruju neko mesto, osobu ili predmet. Ta percepcija je nešto poput ljubavi koja nas tišti. Ali kada ona sazre, bol prelazi u prihvatanje i mir. Ona nam pomaže da prihvatimo sve nepostojane stvari, podsećajući nas da ih ne možemo posedovati. Kad posmatrate sebe kao deo protoka stvari koje nastaju i nestaju, kada vidite sebe kao deo samoga toka, počinjete da postajete m i r, u p o t o k u.

 

 

 

 

Godovi

 

3. Postrojs. Pokušajte ovo, makar u mašti: uzmite konopac, zaletite se i preskočite preko reke. Napregnite se svom snagom da izdržite. Dok vas voda izbacuje na površinu, posmatrajte je kako teče i osetite peckanje u stomaku. Zavitlajte konopac nagore i javiće se trenutan osećaj bestežinskog stanja. Opustite se i uronite u vodu. Kada je dotaknete, nastaće velika buka. Voda će pljusnuti i na sve strane će prštati. Osetićete i čudno šuštanje u ušima dok voda ulazi u njih.

Brzo isplivajte i reka će vas poneti nizvodno. Osetite kako vas rečni tok blago udara u leđa i noge i ruke. Sada možete da se opustite. Hodajte neko vreme kroz vodu i osetite uživanje u putovanju dok obala promiče na drugoj strani reke. O v o j e m i r , u p o t o k u.


Ovaj vebsajt je u slavu aksioma da "ništa nije savršeno, ništa trajno i ništa konačno". To je kriterijum za wabi sabi, princip koji je i sam prolazan. Mnoge tradicije su se dotakle ovog principa i smatrale ga korisnim. Mi koji ga veličamo, činimo to zato što nam on donosi neku vrstu radosti, izvesnog zadovoljstva koje raste dok prihvatamo svoje pravo neulepšano bivstvovanje. On nam daje potrebnu jasnoću i čar. Oko ove jasnoće kovitlaju se srodne teme i doživljaji. Članci i fotografije objavljeni na ovom sajtu deo su te jasnoće i pokušaj da prenesem zadovoljstvo i ukažem na vrednosti lakog življenja života koji nam je dat, kao i na otkrivanje čuda u svetu sivila.

 

 

Preneto sa vebsajta Still in the Stream: http://www.stillinthestream.com/, uz dozvolu autora.

 

Prevod: Saša Važić

 

 

Hosted by www.Geocities.ws

1