Prikazi knjiga

Novo:

Constantin Stroe, Casa Bunicii/Grandma’s House (Bakina kuća): Vasile Moldovan

Vesna Oborina, Zvuci tišine (Sounds of Silence): Milenko D. Ćirović Ljutički

Ion Marinescu, The Return of the Crane (Povratak ždrala): Magdalena Dale

Robert D. Wilson, Jack Fruit Moon: Linda Papanicolaou

Robert Wilson, Jack Fruit Moon: Saša Važić

Ленка Јакшић, Акорди мириса: Миленко Д. Ћировић Љутички

Carole MacRury, In the Company of Crows (U društvu vrana): Johnye Strickland

===

Živanka Dragošanović, Mesec u vrbaku: Volođa Jovanović

Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti: Jadran Zalokar

Slavko Sedlar, Takvost: V. Devide, N. Simin, Đ. Stojičić

Dragan J. Ristić, Obznanjeno: S. Važić

Radivije Rale Damjanović, Mesec me drži budnim: Tanja Kragujević

Dejvid Dž Lanu, Haiđin: Dušan M. Adski

Dimitar Anakiev, Balcony: Richard Gilbert

Mićun Šiljak, Svitac u drvljaniku: Z. Raonić, N. Simin, B. Stojanovski, N. Simin, M. Despotović

Geert Verbeke: Adam Donaldson Powell

===

David G Lanoue, Haiku Guy: Michael McClintock

David G Lanoue, Laughing Buddha: Michael McClintock

Dušan Vidaković: S prebolene obale/From the Forsaken Shore: Jadran Zalokar

Milenko D. Ćirović Ljutički, U zagrljaju sjenki/The Embrace of Shadows: Verica Živković

Ljubomir Dragović, Dugo svitanje: Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Vladimir Devide

Željko Funda, Knjiga sendviča: Goran Bubaš

Stefanović Tatjana; Zoran D. Živković: Haiku cvet/ A Haiku Flower: Moma Dimić

Боро Латиновић, Сплав плови реком: Живан Живковић

===

 

Slavica Blagojević, Gugutkina ogrlica: Vladimir Krasić i Zoran Raonić

Srba Mitrović, S Kalemegana: jesenja haiku slikovnica: Saša Važić

Sveto drvo rumunske poezije: iz predgovora Vasila Moldovana

Saša Važić, muddy shoes candy heart: Dimitar Anakiev

 

Robert D. Wilson, SAD

 

The Flying Pope (Leteći papa), Ban'ya Natsuishi; prevod na engleski: Jim Kacian; Koorosha Press; ISBN 978-4-490-20651-7 ©2008

 

Pavši sa
nebeskog vodoskoka
poleteo papa

Šta se može reći o knjizi haikua i senrjua u kojoj dobro poznati japanski pesnik u svakoj pesmi pominje katoličkog papu, a budući da je autor sledbenik druge vere?

Ono što se pitam je zašto je odlučio da piše o papi a ne o liku iz svoje vere? I koliko je pesnik upoznat sa katoličanstvom i njegovim papom?

Zašto:

Donje mu rublje
od uvelog lišća
Leteći papa

A ne:

Donje mu rublje
od uvelog lišća
Leteći Buda

 

Možda će se ovaj paradoks najbolje shvatiti iz citata Adam Donaldson Powell-ovog predgovora Letećem papi: Mada se možemo dovesti u iskušenje da Natsuishi-ja nazovemo l'infant terrible savremene haiku poezije, njegova drskost nije sračunata na izazivanje šoka. Zapravo je ovaj osećaj nepristrasnosti autora taj koji sjedinjuje bezazleno, ozbiljno, sarkastično, komično i refleksivno— rezultirajući rasprskanošću nadrealističkih slika koje čitaocu postavljaju daleko više pitanja nego što mu nude očita tumačenja. Zbog vešte slobodne leteće konstrukcije svojih haikua, Ban’ya Natsuishi lako pridobija naklonost čitaoca kao prema avanturističkim stripovima i animiranim filmovima.

Kako se radi o neobičnoj knjizi, reakcije na nju mogu biti različite. Da li će uvrediti katolike? Zašto se neprestano bavi istom tematikom? Je li ona nadrealna ili se radi o prikrivenim stavovima o za ili protiv različitih verskih i političkih mišljenja? Da li je dobronamerna, sarkastična, mešavina pesnikovog kubističkog uma? Nekoliko pesama, bilo da su haiku ili senrju, izražavaju saosećanje, mada većina to ne čini jer ne ukazuju na shvatanje pape iz katoličkog ugla gledanja.

Neko vreme
leteći papa
prati Pepeljugu


Šta hoće da nam saopšti Natsuishi, ako išta? Je li ovo dekonstrukcija nečega spregnuta sa suprotnošću izraženom na zenovski način da bi se dobila simbiotička poruka koja objašnjava privremeni, srednji put poezije? Prosudite sami.


Leteći papa
nikad ne sreće arapska pisma
papa nastavlja let

ne ču
eksploziju?
leteći papa

papa
pod pazuhom nosi
kameni jastuk

sa koridora
obmana
poleće papa


leteći papo
jesi li ti glasnik
s meseca?


sa paunovima
leteći papa
u kavezu


Naslov knjige nije prikladan jer su sve pesme označene kao haikui mada je među njima mnogo senrjua, nemaju kigo i govore o ljudima a ne o prirodi. Danas mnogi ne razlikuju haiku od senrjua i proglašavaju ova dva žanra jednim istim, što dovodi do prilično zabune.


Dok leti
Papa čita glasno
haiku bez sezonskih reči


Žestoki napad iz 60-tih? Dalijevski ples kroz pesnikovu sadašnjost?

 

Prvi put objavljeno u Simply Haiku, proleće 2009, knj. 7, br. 1

Preneto uz dozvolu autora

Prevod: Saša Važić

Hosted by www.Geocities.ws

1