Prikazi knjiga
Novo:
Constantin Stroe, Casa Bunicii/Grandma’s House (Bakina kuća): Vasile Moldovan
Vesna Oborina, Zvuci tišine (Sounds of Silence): Milenko D. Ćirović Ljutički
Ion Marinescu, The Return of the Crane (Povratak ždrala): Magdalena Dale
Robert D. Wilson, Jack Fruit Moon: Linda Papanicolaou
Robert Wilson, Jack Fruit Moon: Saša Važić
Ленка Јакшић, Акорди мириса: Миленко Д. Ћировић Љутички
Carole MacRury, In the Company of Crows (U društvu vrana): Johnye Strickland
===
Živanka Dragošanović, Mesec u vrbaku: Volođa Jovanović
Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti: Jadran Zalokar
Slavko Sedlar, Takvost: V. Devide, N. Simin, Đ. Stojičić
Dragan J. Ristić, Obznanjeno: S. Važić
Radivije Rale Damjanović, Mesec me drži budnim: Tanja Kragujević
Dejvid Dž Lanu, Haiđin: Dušan M. Adski
Dimitar Anakiev, Balcony: Richard Gilbert
Mićun Šiljak, Svitac u drvljaniku: Z. Raonić, N. Simin, B. Stojanovski, N. Simin, M. Despotović
Geert Verbeke: Adam Donaldson Powell
===
David G Lanoue, Haiku Guy: Michael McClintock
David G Lanoue, Laughing Buddha: Michael McClintock
Dušan Vidaković: S prebolene obale/From the Forsaken Shore: Jadran Zalokar
Milenko D. Ćirović Ljutički, U zagrljaju sjenki/The Embrace of Shadows: Verica Živković
Ljubomir Dragović, Dugo svitanje: Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Vladimir Devide
Željko Funda, Knjiga sendviča: Goran Bubaš
Stefanović Tatjana; Zoran D. Živković: Haiku cvet/ A Haiku Flower: Moma Dimić
Боро Латиновић, Сплав плови реком: Живан Живковић
===
Slavica Blagojević, Gugutkina ogrlica: Vladimir Krasić i Zoran Raonić
Srba Mitrović, S Kalemegana: jesenja haiku slikovnica: Saša Važić
Sveto drvo rumunske poezije: iz predgovora Vasila Moldovana
Saša Važić, muddy shoes candy heart: Dimitar Anakiev
Robert D. Wilson, SAD
The Flying Pope (Leteći papa), Ban'ya Natsuishi; prevod na engleski: Jim Kacian; Koorosha Press; ISBN 978-4-490-20651-7 ©2008
Pavši sa
nebeskog vodoskoka
poleteo papa
Šta se može reći o knjizi haikua i senrjua u kojoj dobro poznati japanski pesnik u svakoj pesmi pominje katoličkog papu, a budući da je autor sledbenik druge vere?
Ono što se pitam je zašto je odlučio da piše o papi a ne o liku iz svoje vere? I koliko je pesnik upoznat sa katoličanstvom i njegovim papom?
Zašto:
Donje mu rublje
od uvelog lišća
Leteći papa
A ne:
Donje mu rublje
od uvelog lišća
Leteći Buda
Možda će se ovaj paradoks najbolje shvatiti iz citata Adam Donaldson Powell-ovog predgovora Letećem papi: Mada se možemo dovesti u iskušenje da Natsuishi-ja nazovemo l'infant terrible savremene haiku poezije, njegova drskost nije sračunata na izazivanje šoka. Zapravo je ovaj osećaj nepristrasnosti autora taj koji sjedinjuje bezazleno, ozbiljno, sarkastično, komično i refleksivno— rezultirajući rasprskanošću nadrealističkih slika koje čitaocu postavljaju daleko više pitanja nego što mu nude očita tumačenja. Zbog vešte slobodne leteće konstrukcije svojih haikua, Ban’ya Natsuishi lako pridobija naklonost čitaoca kao prema avanturističkim stripovima i animiranim filmovima.
Kako se radi o neobičnoj knjizi, reakcije na nju mogu biti različite. Da li će uvrediti katolike? Zašto se neprestano bavi istom tematikom? Je li ona nadrealna ili se radi o prikrivenim stavovima o za ili protiv različitih verskih i političkih mišljenja? Da li je dobronamerna, sarkastična, mešavina pesnikovog kubističkog uma? Nekoliko pesama, bilo da su haiku ili senrju, izražavaju saosećanje, mada većina to ne čini jer ne ukazuju na shvatanje pape iz katoličkog ugla gledanja.
Neko vreme
leteći papa
prati Pepeljugu
Šta hoće da nam saopšti Natsuishi, ako išta? Je li ovo dekonstrukcija nečega spregnuta sa suprotnošću izraženom na zenovski način da bi se dobila simbiotička poruka koja objašnjava privremeni, srednji put poezije? Prosudite sami.
Leteći papa
nikad ne sreće arapska pisma
papa nastavlja let
ne ču
eksploziju?
leteći papa
papa
pod pazuhom nosi
kameni jastuk
sa koridora
obmana
poleće papa
leteći papo
jesi li ti glasnik
s meseca?
sa paunovima
leteći papa
u kavezu
Naslov knjige nije prikladan jer su sve pesme označene kao haikui mada je među njima mnogo senrjua, nemaju kigo i govore o ljudima a ne o prirodi. Danas mnogi ne razlikuju haiku od senrjua i proglašavaju ova dva žanra jednim istim, što dovodi do prilično zabune.
Dok leti
Papa čita glasno
haiku bez sezonskih reči
Žestoki napad iz 60-tih? Dalijevski ples kroz pesnikovu sadašnjost?
Prvi put objavljeno u Simply Haiku, proleće 2009, knj. 7, br. 1
Preneto uz dozvolu autora
Prevod: Saša Važić