index

Dr. sc. Jadran Zalokar, Hrvatska

OBRUBOM SVIJETA U NUTRINU BIĆA

Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti/Aurora borealis' sound, Izvori, Zagreb, 2004.

Zen Čiste Riječi i zen staza haijinstva danas planetarno ozbiljuju kroz duhovnu senzibilizaciju haiku pjesnikovanje mnogih autora. Oni izvan tradicijskih kodova žive svoj poetski trenutak začudnosti/čudesnosti čiste duše i prijateljevanja sa zvukom/bojom/obrisima bića. Tako i Zlatko Skotak u knjizi «Zvuk polarne svjetlosti».

Predgovor je napisao Vladimir Devide, prijevode su učinili Đurđa Vukelić-Rožić i Mira Validžić, knjiga je vrsno likovno opremljena fotografijama autora i slikama Philipa Goodmana.

Skotak daruje porukom svjetlosti/topline čitaoca čije je biće otvoreno za takva i slična iskustva.

U knjizi autor niže haibun, waku, haiku i senryu što je jedinstven slučaj u hrvatskoj haiku poeziji. Ravnopravnim oblicima nedostaje samo renga što je i razumljivo jer je to djelo samo jednog autora. Dvojezično (hrv/engl) nižu se 35 haibuna, 114 waka, 264 haiku i 72 senryu.

Veliki broj haibuna podužeg tekstualnog izričaja putopisnog je ili ambijentalnog karaktera i ugođaja. Uz jednu dublju unutarnju refleksiju oni impliciraju puninu egzistencijalnog trenutka sažetu i u nekoliko haiku trostiha u svakoj pripovjednoj cjelini.

Punina duše daruje se na otvorenom dlanu čitatelju i potiče ga na vlastiti doživljaj/refleksiju.

Haibuni su sadržajno vrlo različiti i svjedoče o bogatom životnom iskustvu autora koji se priklanja kvintesencijalnom izričaju kao onom najprirodnijem i najiskrenijem u zajedništvu životom Čiste Riječi.

Teško je izdvajati iz kvalitetnosti opusa pojedine haikue.

Ipak…

Tako na samom početku knjige:

Mreškaju jezero / miris jasmina i šum / vjetra u oblacima.

Visoka planina / okružena ravnicama…/ Potpuna osamljenost.

I u drugom dijelu:

Morska bonaca / tišina ima jeku / leptirovih krilaca.

Posebno je pohvalno za autora što je odvojio i istaknuo ta tri izuzetna antologijska haiku. S njima on staje uz bok najbolje tradicije haijinstva.

Nedohvatljiv trenutak u slici igre vjetra i sjenki, jezera i oblaka pretvara se u čistu prisutnost i radost prisustvovanja čudesnosti prirode po sebi.

Istina bića progovara kao Čista Riječ i ničeg suvišnog, ničeg umom zatamnjenog.

Čisti um prebiva u osami planinskog prisustvovanja tišini ravnice.

Zen-ska «slika» u dvije naizgled različite dimenzije – kretanje i mirovanje, oblici i utihnulost.

Nadahnuta «trijadičnost»: površina mora rađa primordijalni zvuk/pokret iz drhtaja leptirovih krilaca! Savršena renga u obrisu punine/praznine najčišćeg pjesnikovanja.

Oćutiti haiku duhovnim senzibilitetom wabi/sabi/makoto taj «slijed» iza koga slijedi samo zahvalnost autoru. Na tim i svim drugim pjesnikujućim darovima.

I prije ove knjige autor je već zakoračio stazom haijinstva.

Neka ga u kuyu zagrljaju prati čista radost prisustvovanja i darivanja.