Prikazi knjiga
Novo:
Zorka Čordašević, Dječak i svitac: M. Đuričković
Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti: Jadran Zalokar
Slavko Sedlar, Takvost: V. Devide, N. Simin, Đ. Stojičić
Dragan J. Ristić, Obznanjeno: S. Važić
Radivije Rale Damjanović, Mesec me drži budnim: Tanja Kragujević
Dejvid Dž Lanu, Haiđin: Dušan M. Adski
Mićun Šiljak, Svitac u drvljaniku: Z. Raonić, N. Simin, B. Stojanovski, N. Simin, M. Despotović
Geert Verbeke: Adam Donaldson Powell
===
David G Lanoue, Haiku Guy: Michael McClintock
David G Lanoue, Laughing Buddha: Michael McClintock
Dušan Vidaković: S prebolene obale/From the Forsaken Shore: Jadran Zalokar
Milenko D. Ćirović Ljutički, U zagrljaju sjenki/The Embrace of Shadows: Verica Živković
Ljubomir Dragović, Dugo svitanje: Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Vladimir Devide
Željko Funda, Knjiga sendviča: Goran Bubaš
Stefanović Tatjana; Zoran D. Živković: Haiku cvet/ A Haiku Flower: Moma Dimić
Боро Латиновић, Сплав плови реком: Живан Живковић
===
Slavica Blagojević, Gugutkina ogrlica: Vladimir Krasić i Zoran Raonić
Srba Mitrović, S Kalemegana: jesenja haiku slikovnica: Saša Važić
Sveto drvo rumunske poezije: iz predgovora Vasila Moldovana
Saša Važić, muddy shoes candy heart: Dimitar Anakiev
Richard Gilbert, Japan
Dimitar Anakiev, Balcony, 21 haiku monostiha, 2006 (Red Moon Press, PO Box 2461, Winchester VA 22604-1661 USA), ilustracije: Tsuneo Shibata
Dimitar Anakiev je jedan od najboljih balkanskih pesnika, a zahvaljujući veštom prevodu, jedan od najboljih haiku pesnika na engleskom. Ova zbirka odražava zrelost i samopouzdanje stečeno decenijskim proučavanjem forme i njenih ciljeva. Mir i ravnoteža u isti mah—svaki haiku pronalazi novi trenutak percepcije. Teško je spoznati nedostižno a Dimitar nas vešto postavlja na liticu saznanja i bitka i sveta kao “oblačić (koji) polako grli mesec” ili kao “jesenja kiša kojoj je nemoguće pobeći” ili u naslovnom haikuu “sa balkona nedosegljive”. Ove mi pesme omogućavaju da se setim sebe i da stiknem jak utisak o pesniku i njegovom životu i zemlji, srećući ga ponovo u ovom novom dobu. Razvija se lepa, tiha tragedija života—mi nismo sposobni da racijem spoznamo nespoznatljivo, ali ga Dimitar priziva, izvajanog iz kosmosa. Ovi haikui odaju utisak zajedništva i zabrinutosti. Lekoviti su jer, možda, posežući preko ovog prostora možemo da se zagrlimo jednoga dana, sa ovog istog balkona.
Prevod: Saša Važić
Izbor urednika:
sa balkona nedosegljive planine
jesenja kiša kojoj je nemoguće pobeći: ljubav
oblačić polako grli mesec, dugi put na Balkan