index

Goran Bubaš, psiholog i komunikolog

OSVRT NA ZBIRKU HAIKU PJESAMA I KRATKE PROZE "KNJIGA SENDVIČA" AUTORA ŽELJKA FUNDE

Željko Funda, Knjiga sendviča («Tonimir», Varaždinske Toplice, V. Nazora 6, 2001); urednik: Stjepan Juranić, ilustracije: Vanda Tuđa Strahonja, grafička obrada: Žarko Radovanović; ISBN 953-6338-73-4.

Prije nešto više od dva desetljeća Željko Funda, profesor engleskog jezika na gimnaziji u Varaždinu, za dodatnu vježbu predložio mi je neka pokušam prevesti analitički tekst o haiku pjesništvu. Priznajem, pojam "haiku" bio je tada za mene novost, pa sam iz radoznalosti prihvatio njegovu sugestiju. Tako je započelo moje druženje s haikuom.

Što je haiku pjesništvo? Ukratko, to je poseban stil pisanja pjesničkih figura u tri kratka stiha koji je ponajviše vezan za opažanje prirode, uživljavanje u prirodne pojave te poistovjećivanje s njima. Posebna dostignuća haiku je ostvario u Japanu između XVII i XIX stoljeća, dok je u XX stoljeću postigao popularnost i stekao poklonike širom svijeta. U Hrvatskoj se veće zanimanje za haiku pojavilo sedamdesetih godina XX stoljeća, pri čemu se postupno javljao sve veći broj naših haiku pjesnika i pjesnikinja, tako da ih sada djeluje više od dvije stotine, a nedavno izašla antologija hrvatskog haiku pjesništva obuhvaća radove osamdesetak autora.

Bit haikua nije samo u kratkoći izraza i načinu doživljavanja prirode. Naime, haiku je potekao iz okruženja u kojem je dominirao zen budizam, a kojem je jedan od temelja težnja pojedinca za postizanjem prosvjetljenja. Tom cilju pomaže spontano i intuitivno doživljavanje, usredotočenost na sadašnjost te razvijanje svijesti o unutrašnjim i vanjskim podražajima. Slično tome, haiku potiče našu svijest na usmjeravanje prema detaljima u okolini koje smo inače navikli previđati, kao i na potpunije uživljavanje u trenutak kada, uglavnom intuitivno potaknuti haikuom, spoznajemo određene odnose kako u prirodi tako i unutar nas samih.

Dok nastaje ovaj tekst, bezbrojnim bijelim cvjetovima procvale su grane divlje šljive u mojem susjedstvu, prije drugih još neprobuđenih i golih stabala, tako da je to malo drvo označilo dolazak proljeća i obavilo mirisom još uvijek sivo gradsko dvorište. Umjesto da se, u prolazu, letimično zapazi takva pojava i odmah nastave ispunjavati svoji dnevni ciljevi i obveze, moguće je zastati i, makar nakratko, ispuniti se dojmovima i spontanim refleksijama na osnovi tog, istina prolaznog, ali i iskustveno bogatog doživljaja. U stvari, ta slika bijelih procvalih grana samoniklog stabla u pustom gradskom dvorištu, dok pišem ovaj tekst, kao da je otisnuta pred mojim očima i u meni pobuđuje poseban osjećaj. Za usporedbu, slijedi haiku koji je napisao japanski pjesnik i slikar Buson.

Dva stabla šljive -
volim kada cvjetaju:
jedno rano, drugo kasno.

Kod čitanja haikua obično postoji makar vrlo kratko vrijeme ispunjeno napetošću i neizvjesnošću. U stihovima haiku pjesme riječi su obično složene u naizgled razumljiv niz određenog površnog značenja. Međutim, iskusniji čitatelj haikua zna pričekati trenutak u kojem se pokreću asocijacije, te iz tri pomalo neodređena stiha u svijesti odjednom nastaju dojmljive slike prirode, produhovljeni doživljaji i refleksije o ljudskoj prirodi i sudbini. Slično temeljima zen budizma, koji su usmjereni globalnom prosvjetljenju pojedinca, haiku pjesma može potaknuti kratkotrajni bljesak prosvjetljenja vezano uz neko uže područje, odnosno uživljavanje u neki detalj u prirodi, kao i uz njegove odraze na ljudsku bit i postojanje. Opet, radi ilustracije, slijedi jedan haiku koji je napisao Shiki, japanski haiku pjesnik.

Među travama
cvijet neznanog imena
bijelo cvijeta.

Kada je, prije mnogo godina, Željko Funda predložio da napravim prijevod engleskog teksta o haiku pjesništvu, on vjerojatno nije slutio da će veza između mene i haikua postati trajna. To prvo zanimanje produbilo se nakon što sam u jednoj zagrebačkoj knjižari pronašao knjigu Vladimira Devidea "Japanska haiku poezija". Probrane haiku pjesme u toj su knjizi vrsno tumačene, pa je to djelo za mene postalo malo svetište duha i uvijek se nalazilo uz mene. Štoviše, u napornim ili teškim trenucima ispunjavalo me je spokojstvom i poticalo da ustrajem. Inače, osim prirodi, haiku je često posvećen i ljudskim doživljajima i sudbinama, što ilustriraju stihovi koje je napisao Basho, najveći haiku pjesnik.

Trešnjev cvijet prolaznog svijeta!
Moj je sake mutan,
riža je crna.

Dok prvi dio ove pjesme govori o prolaznosti, Vladimir Devide u nekoliko riječi ovako objašnjava njen drugi dio: "Mutni sake (rižino vino) i neoljuštena, 'crna' riža hrana je bijednika". Daljnja promišljanja o mogućim značenjima ostavljam čitatelju.

Na kraju prvog dijela ovog osvrta treba spomenuti kako kratak prozni tekst uz haiku, što je osnova ove zbirke Željka Funde, ne treba promatrati kao nešto što remeti bit haiukua. Slijedi primjer međusobnog dopunjavanja proznog teksta i haiku forme kod Vladimira Devidea.

Želja je stvarnost, i kad berući cvijet kamilice želi da je s njime, u njemu je kao i cvjetovi koje vidi i kojih miris osjeća:

Kad me je Željko Funda zamolio da napravim osvrt na ovu zbirku haikua, htio je da to učini netko tko je profesionalno radio s djecom, ima određeno znanje iz psihologije i komunikacije te voli haiku. Nakon uvoda namijenjenog čitateljima koji prije dolaska u dodir s ovom zbirkom nisu bili upoznati s haikuom, pokušat ću iz svojeg osobnog i stručnog gledišta predstaviti stihove i prozu u njegovoj zbirci.

Nešto više od sto pedeset pjesama uokvirenih sažetim proznim tekstom neposredno prije i poslije svakog haikua u ovoj zbirci predstavlja jedinstven pokušaj zbližavanje prozne i haiku forme, uz nastojanje da se čitatelju predoči djetinje promišljanje stvarnosti u kontrastu s ozbiljnijim haiku sadržajem. Velik napor i talent autora rezultirao je reprezentativnim haiku pjesmama, kao i iznenađujuće brojnim i uspješnim zapažanjima o mogućoj "prirodi stvari" iz perspektive svojevrsnog "dječjeg svemira", punog začudnih asocijacija i kontemplacija o elementima svakodnevice u dječjem životu. Međutim, moguće je da autorovo uživljavanje u dječji način razmišljanja u ovom slučaju ne bude kod svih čitatelja prikladno prihvaćeno.

U psihologiji je poznat fenomen "dvosmislenih" slika. Tako je u jednom popularnom "dvosmislenom" crtežu ukomponiran (tj. isprepleten jedan s drugim) lik mlade djevojke i lice vještice. Pojedinci kojima se prije promatranja tog dvosmislenog crteža prvo pokaže jednoznačan crtež mlade djevojke, kasnije u dvosmislenom crtežu vide upravo to: mladu djevojku. S druge strane, pojedinci kojime se prvo pokaže jednoznačan crtež lica vještice, kasnije kod pokazivanja dvoznačnog crteža vide, naravno, samo vješticu. Kasnije je, tek nakon dužeg uvjeravanja, kod većine moguće postići da vide i onaj drugi, naizgled skriveni lik u dvosmislenom crtežu ili, pak, naizmjenice oba crteža. No, kakve to veze ima s ovom zbirkom haikua i proznih tekstova?

Dok će neki čitatelji u proznim tekstovima lako percipirati svježinu i originalnost pokušaja Željka Funde za promatranjem stvarnosti djetinjim očima, pa se čak i uživjeti u iznenađujuće i pomalo paradoksalne mogućnosti jedne takve svijesti, drugi možda u tumačenju proznih dijelova ove zbirke neće ići dalje od obzorja jednog uobičajenog, svakodnevnog i "odraslog" poimanja realiteta, te iz takve perspektive i stila doživljavanja prosuđivati prozne tekstove ove zbirke. Tako će jedni vjerojatno lako u njima vidjeti "djevojku", a drugi "vješticu", a ponekad, možda, i oboje. Zato se preporučuje čitateljima da otvore svijest za drugačije uvide u stvarnost te sačekaju poznati "haiku trenutak" kod čitanja proznih dijelova ovih "sendviča" koje je sastavio Željko Funda. A ti su prozni tekstovi vrlo bliski haiku pjesništvu jer proces njihova razumijevanja uvijek iznova uključuje iznenadno spoznavanje drugačijeg shvaćanja realnosti u jednoj novoj dimenziji "dječje ili djetinjaste misli". Primjer je originalnosti dječje misli ovaj haiku koji je napisao dječak Harry Bartholomew kada je imao pet godina:

Muha i pčela
dijele dobar obrok:
čokoladni kolač.

U ovoj je "Knjizi sendviča" ozbiljan i kontemplativni haiku smješten u okvir djetinjaste proze, što tvori jednu kontrastnu cjelinu koja pojačava efekte kako haikua tako i samog proznog teksta. Naime, čitanje jednog "sendviča" kao cjeline započinje potrebom za osobnim otvaranjem prema djetinjem načinu poimanja stvarnosti, koji je predstavljen u prvom proznom tekstu a nastavlja se haikuom kao pogledom u jedan segment prirode koji se asocijativno može povezati s prethodnom kratkom prozom. Na kraju, prozni završetak "sendviča" novi je djetinji pogled na stvarnost i, uglavnom, skok na sadržajno drugačije područje, tj. predstavlja dodatno iznenađenje za čitatelja i prisiljava ga da s novom svježinom razmotri i tu treću poruku. U stvari, struktura od triju stihova haiku pjesme može se dovesti u određenu vezu sa strukturom od triju dijelova "sendviča" koje je koncipirao Željko Funda, s tom razlikom što u haikuu treći stih vodi prema prosvjetljenju, a kod haiku "sendviča" završna proza ima mogući učinak još jednog iznenađenja i osvježenja za čitatelja.

Opisani kontrasti i skokovi u stilu i asocijacijama možda će na prvi pogled djelovati neskladno, ali u isto vrijeme mogu svojom originalnošću i novim domišljatim sadržajima povećati i produžiti zanimljivost čitateljima. Posebno završni prozni segment "sendviča" podsjeća na veliku slobodu u asocijacijama i misaone skokove s teme na temu koji su karakteristični za djecu od dvije do tri godine. U svakom slučaju, ovakav djetinji stil pisanja proze, uz tri stiha haiku pjesme, po svojim obilježjima mnogo podsjeća na poznati stih Branka Šimića, ovdje napisan u tri retka:

Pjesnici su
čuđenje
u svijetu...

Ovakva zbirka haikua uokvirenih djetinjastom prozom vjerojatno neće stvoriti zanimanje samo kod poklonika haiku pjesništva. Osobe koje rade u pedagoškim zanimanjima također bi mogle naći interes u inspirativnim tekstovima i stihovima koji podsjećaju na način intuitivnog mišljenja što ga većina nas zapusti ili zamijeni realističnim i pragmatičnim oblicima zapažanja i prosuđivanja. Učenike bi ovakva zbirka "sendviča" mogla potaknuti na veću slobodu i kreativnost u načinima izražavanja, te ih podsjetiti na njihova ranija djetinja razmišljanja i pogled na svijet. Roditelje bi ovi tekstovi mogli potaknuti na potpunije slušanje, kao i uživljavanje u riječi i misli njihove djece. A sasvim maloj djeci ovi "sendviči" mogli bi pomoći da ih oni koji su od njih stariji, kad nešto od svega toga pročitaju i dožive, na kraju još više vole, cijene i razumiju. Ostalima, pak, da svoj duhovni život upotpune s još malo više čuđenja u ovom svijetu i spokojstvom koje donosi čitanje haikua.

Nakon što mi je Željko Funda predložio da napišem ovaj osvrt na zbirku haikua i proznih tekstova pod nazivom "Knjiga sendviča", zapitao sam se kakav će to ovaj put na mene imati utjecaj. U svakom slučaju, vraćat ću se haiku pjesmama kako bih ih iznova doživio, a posebno proznim tekstovima kako bih još više proniknuo u bogatu "djetinju misao" Željka Funde. Na kraju, dodao bih i nekoliko svojih stihova koji govore o susretima s haikuom i djetinjastom prozom Željka Funde.

Sunčeve zrake u kapi rose:
čitatelj i -
haiku!

Korištena literatura:

1. Vladimir Devide: Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir. Cankarjeva založba, Ljubljana-Zagreb, 1985.

2. Vladimir Devide: Antologija hrvatskog haiku pjesništva. Naklada Pavičić, Zagreb, 1995.

3. Haiku: časopis za haiku poeziju. Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 1978-1979.

4. Simon E. Phillips: Zen budizam. Zagrebačka naklada, Zagreb, 2000.