Prikazi knjiga

Novo:

Zorka Čordašević, Dječak i svitac: M. Đuričković

Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti: Jadran Zalokar

Slavko Sedlar, Takvost: V. Devide, N. Simin, Đ. Stojičić

Dragan J. Ristić, Obznanjeno: S. Važić

Radivije Rale Damjanović, Mesec me drži budnim: Tanja Kragujević

Dejvid Dž Lanu, Haiđin: Dušan M. Adski

Dimitar Anakiev, Balcony: Richard Gilbert

Mićun Šiljak, Svitac u drvljaniku: Z. Raonić, N. Simin, B. Stojanovski, N. Simin, M. Despotović

===

David G Lanoue, Haiku Guy: Michael McClintock

David G Lanoue, Laughing Buddha: Michael McClintock

Dušan Vidaković: S prebolene obale/From the Forsaken Shore: Jadran Zalokar

Milenko D. Ćirović Ljutički, U zagrljaju sjenki/The Embrace of Shadows: Verica Živković

Ljubomir Dragović, Dugo svitanje: Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Vladimir Devide

Željko Funda, Knjiga sendviča: Goran Bubaš

Stefanović Tatjana; Zoran D. Živković: Haiku cvet/ A Haiku Flower: Moma Dimić

Боро Латиновић, Сплав плови реком: Живан Живковић

===

 

Slavica Blagojević, Gugutkina ogrlica: Vladimir Krasić i Zoran Raonić

Srba Mitrović, S Kalemegana: jesenja haiku slikovnica: Saša Važić

Sveto drvo rumunske poezije: iz predgovora Vasila Moldovana

Saša Važić, muddy shoes candy heart: Dimitar Anakiev

 

Adam Donaldson Powell, Norveška

 

GEERT VERBEKE: Enigma, savremeni majstor i opčinilac

Književna kritika poezije i proze Gerta Verbeka (Flandrija-Belgija) u knjigama “Brother Buddha,” (Brat Buda) 2007, Cyberwit (India), ISBN: 978-81-8253-094-2; “Frogs Croak,” (Kreket žaba) 2007, Cyberwit (India), ISBN: 978-81-8253-091-1; “Rain,” (Kiša) 2005, Cyberwit (India), ISBN: 81-8253-021-0; “Jokerman,” (Džoker) 2005, Cyberwit (India), ISBN: 81-8253-038-5 i “Sweeps of Rain,”(Udari kiše) 2006, Cyberwit (India), ISBN: 81-8253-068-7.

 

Poetsko umeće Gerta Verbeka

Nije lako da vam “Vaš poštovani” napiše recenziju knjige. Postavljam nekoliko zahteva koji se tiču profesionalizma i postignuća u izdavačkoj delatnosti, a ujedno sam posvećen širenju saznanja o knjigama koje izdaju male kuće a koje su napisali svetski autori na dva ili više jezika i/ili transkulturni autori poezije, proze i fotografija. Cilj mi je da oživim “renesansu” književne kritike, koja je kritična, analitična i subjektivna (a ipak profesionalna) procena književnog postignuća i koja otvara prostor za njegov dalji razvoj-poboljšanje.

Pišem ovaj prikaz dela Gerta Verbeka i kao hvalu i kao protest. Prosto nije “fer” izazivati recenzenta sa pet knjiga takve književne i filozofske vrednosti i umešnosti kao što je ovde slučaj. Iskreno rečeno, izluđujuće je biti tako lako uvučen u svet i razmišljanje Gerta Verbeka – mada sebe smatram dobrim kritičarem u svojoj oblasti specijalizacije – i odjednom preuzeti ulogu ‘Budale’ (u tarotu), opčinjen ‘magijom’ čoveka koji je i majstor svog zanata kada je tradicija u pitanju i stručnjak koji ‘ruši’ savremene izraze koji se neprestano razvijaju u haikuu, tanki, senrjuu i haibunu. Uspeo je da me “prevari”, mada sam nekoliko puta čitao radi provere i moram prosto da priznam da je Verbeke savremeni majstor. Do vraga!

Zar ne nalazim greške u ovih pet knjiga? Naravno, imam malih primedbi u vezi sa mestom cezure ili alternativnih predloga u vezi sa tim kako su dvojezične ili višejezične verzije haikua prikazane na svakoj strani (u nekim slučajevima bih više voleo da imam više prostora, tj. da svaka pesma i njena verzija budu na zasebnoj strani) i ponekom štamparskom greškom, ali to je od marginalnog značaja. Čovek je genije i/ili ‘lud’ (kada je umetnički genije u pitanju, ova dva često idu zajedno).

Prvo, njegovo razumevanje istorije i tradicije umetničkih oblika kojima se bavi je sasvim evidentno a to mu daje sposobnost i ‘pravo’ da eksperimentiše i razvija književne oblike za koje se specijalizuje (uključiv one izvedene iz haikua na engleskom).

Drugo, ovladao je ne samo haikuom, već i tankom, senrjuom i haibunom. A kao da to nije dovoljno provokativno za književnog kritičara, usuđuje se da ide dotle da u nekim od ovih knjiga kombinuje nekoliko književnih stilova. Najdramatičnije u “Udari kiše”, gde se kombinacijom haibuna i haikua dobija kompletan roman.

I najzad, Verbeke je tako drzak i smeo da dovodi i čitaoce i sebe do apsolutno maksimalnog limita: piše svoja remek-dela na nekoliko jezika, uključiv flamanski, engleski, francuski, nemački itd.

Kao književni kritičar sam već pomodreo. Kada su u pitanju neki izuzetno talentovani autori, ponekad u sebi poželim da sam ja napisao neko njihovo delo. Ali, u slučaju ovog čoveka, mislim da je toliko ‘nadmoćan’ – ne samo kada je u pitanju njegovo razumevanje i veština, već i zato što uspeva da uđe u unutrašnja bogatstva filozofije, duhovnosti, humanosti, društvene svesti i frivolnosti, sve u isto vreme. Izbacuje svoja dela tako bez napora kao da se predao za-zenu (stalnoj meditaciji). Lakoća je, naravno, odlika ‘veštog majstora’, tačka gde “jednostavnost” i “teškoća” prestaju da se razlikuju jer je majstorstvo toliko da razdaljinu između nulte tačke i ‘nedostižnog sna’ čini što kraćom. To je suština književnog genija Gerta Verbeka: ne samo da dostigne nemoguće već i da svede književnu veštinu i književno i vizuelno remek-delo na najniži zajednički imenilac.

Gert Verbeke je upečatljiv i strahovit. Može da uzme bilo koju temu (recimo, žabe ili igranje karata, prirodu ili politiku/društvo) i da oko nje ‘isprede magiju’.

Dobro. Shvatili ste da veoma cenim čoveka. Dozvolite mi da ovo ilustrujem sa samo nekoliko od mnoštva odličnih primera njegovog umetničkog dela i genija:

 

pomen poginulima –
mnoštvo skakavca
na stupi

 

između šljunka
i dina –
oaza

 

duž reke
raspevani monasi –
na kapama im rosa

(iz “Brat Buda”)

 

pirinčana polja –
godišnji koncert žaba
i njen mamurluk

 

s večeri
sva glasniji kreket –
pljusak

(iz “Kreket žaba”)

 

polugoli sadusi
na ritualnoj kremaciji
klik-klak kodaka

 

slatko-kiseli
ukus manga
na njenim usnama

 

anti-terorizam
vreće s telima
nazad u SAD

 

plima
nebo i more
odlazeći talas

 

danima
dobuje kiša
tužne pesme

(iz “Kiša”)

 

Nažalost, ovde se moram zaustaviti. Većina izdavača ograničava broj reči a ja sam već premašio standardne limite književne kritike. No, to je u skladu sa mojim doživljajem književnosti Gerta Verbeka: on poznaje tradiciju, zna za standarde i poseduje sposobnost i integritet da zna kada da koristi tradicionalno a kada (i kako) da ga nadmaši. Jaka intuicija mi govori da je “umetnost” ta koja ga vodi, a ne “komercijalizam”.

 

Prevod: Saša Važić

Hosted by www.Geocities.ws

1