Prikazi knjiga
Novo:
Zorka Čordašević, Dječak i svitac: M. Đuričković
Zlatko Skotak, Zvuk polarne svjetlosti: Jadran Zalokar
Slavko Sedlar, Takvost: V. Devide, N. Simin, Đ. Stojičić
Dragan J. Ristić, Obznanjeno: S. Važić
Radivije Rale Damjanović, Mesec me drži budnim: Tanja Kragujević
Dejvid Dž Lanu, Haiđin: Dušan M. Adski
Dimitar Anakiev, Balcony: Richard Gilbert
Mićun Šiljak, Svitac u drvljaniku: Z. Raonić, N. Simin, B. Stojanovski, N. Simin, M. Despotović
Geert Verbeke: Adam Donaldson Powell
===
David G Lanoue, Haiku Guy: Michael McClintock
David G Lanoue, Laughing Buddha: Michael McClintock
Dušan Vidaković: S prebolene obale/From the Forsaken Shore: Jadran Zalokar
Milenko D. Ćirović Ljutički, U zagrljaju sjenki/The Embrace of Shadows: Verica Živković
Ljubomir Dragović, Dugo svitanje: Mileta Aćimović Ivkov, Dragan Jovanović Danilov, Vladimir Devide
Željko Funda, Knjiga sendviča: Goran Bubaš
Stefanović Tatjana; Zoran D. Živković: Haiku cvet/ A Haiku Flower: Moma Dimić
Боро Латиновић, Сплав плови реком: Живан Живковић
===
Slavica Blagojević, Gugutkina ogrlica: Vladimir Krasić i Zoran Raonić
Srba Mitrović, S Kalemegana: jesenja haiku slikovnica: Saša Važić
Sveto drvo rumunske poezije: iz predgovora Vasila Moldovana
Saša Važić, muddy shoes candy heart: Dimitar Anakiev
Volođa Jovanović, Srbija
Homoljsko podneblje u haiku poeziji
Živanka Dragošanović, Mesec u vrbaku (Heroes Sokobanja, 2007), rešenje korica i ilustracije: Živanka Dragošanović. ISBN 978-86-7914-015-9, str. 57.
Haiku stvaralaštvo Živanke Dragošanović zadržalo je jednu specifičnu lirsku notu, koja se ne ogleda kroz formu u kojoj više ima oporosti i neravnina homoljskog podneblja, već kroz njeno poimanje sveta. „Tanka crvena linija“ njenih predstava o svetu, prirodi, ljudima i događajima svakodnevnice obojena nostalgijom i izuzetnim smislom za poimanjem onih naizgled „sitnih“ ljudskih dometa, koji se nužnošću trajanja, tope u sivilu uniformnosti i prosečnosti života.
Živanki Dragošanović se ni jednog trenutka ne može ništa zameriti. Slike u njenim pesmama su iskrene i izuzetne. Ona pamti i pominje, ona peva o baštenskim pticama, o svojoj klupi, o drhtavim ružama i izoranim brazdama, o maglama i kišama, o malom Peku.
Svi ti, naizgled prekomerno korišćeni simboli, nadrastaju čak i svoju izvornost. To je posledica snažnog krvotoka zadojenog iskonskom snagom homoljskog gorja, bistrinom mira jedne kulture koja duboko oseća neuništivost života.
Izbor urednika:
Svetlucka pesak
Sunčevu svetlost
Mesec nad rekom –
Posle kiše