Sit sam sto sam covjek
Ponekad sam sit
sto sam covjek,
sit sam svoga disanja
svojih koraka, sjenke svoje�
Vehnem zbog sitosti,
zbog gladi za onostranim,
jer sit sam toga
sto sam covjek.
Zelim da budem tamo
gdje nema nista
osim nista:
gdje glas nema zvuka
i vatra nema svjetla
gdje je uzrok bez povoda
i povod bez uzroka.
Tamo gdje se zed gasi zedu
svjetlo sjaji tamom
toplo zeze hladnocom,
gdje rijeke teku uzvodno
i kise padaju ka nebu,
gdje dijete rada majku
vazduh udise ljude
tijela prate sjenke
srca kucaju unazad
plodovi postaju cvijet
cvijet isisava pcelu.
Tamo gdje prostor ne razdvaja
vrijeme ne ispisuje sudbinu
gdje pjesme pisu pjesnike.
Tamo gdje sam sretan
sto nisam sit toga
sto sam covjek
