Ovoga puta me pustite...
Ovoga puta me pustite
da obrisem granice srca,
srusim zidove straha,
smrvim sumornu stvarnost,
pogazim zakone uma...
Ovoga puta zelim
pokidati lance zemlje
da me vise za nju ne vezu,
istrgnuti konce sudbine
da me vise ne upravljaju,
jer ovoga puta zelim
ploviti s vjetrom
po visinama zraka,
dodirivati vrhove neba,
pjevati s tisinom svemira...
i pustite me ovoga puta
da postanem svjetlost,
putujem po zemlji
i unistavam mrak,
budim nemirne spavace,
svemu brisem boju tame,
ucinim vidljivim i zrak...
Ovoga puta me pustite
da prkosim neminovnosti,
prevalim granice svoga bica
i da u pjesmi bez straha
okusim slast pjesnickoga pica.
