Sam
Stazama nekim hrlim
sto vode do granice noci.
Lutam, trazim, okrecem se...
zelim isploviti iz tame,
okrenuti leda ovoj noci,
neka me ne gleda u oci...
Lutam, trazim, okrecem se...
prizivam strazare dana,
kidam glas dovikujuci ih,
pruzam ruke istoku,
osvrcem se ka zapadu,
gdje je majka dana,
gdje je granica ove noci...
zelim uci u dan,
iskoraciti iz ove tmine,
gdje se gnijezdi svjetlo,
gdje se kidaju niti tame,
blijede boje mraka -
-tu zelim zakoraciti,
tu se zelim roditi,
postati cedo svjetla...
Prizivam, vicem, urlicem...
ja bojim se biti u noci,
tu nema moje sjenke,
tu sam ostavljen sam,
zelim preci u dan...
ah, gdje je granica noci,
gdje nocas stanuje svjetlo,
nestaju boje tame, -
- tu me ceka moja sjenka,
tu nikada nisam sam,
tim stazama do sjenke hrlim...
Ah, umoran sam, posustajem, padam...
prozdire me ova noc,
postajem jedan od iscezlih,
nestajem u utrobi tmine...
ah, gdje je obala noci,
gdje su jedra spasa,
izgubljeni kormilar zore...
O Oce svjetlosti,
gdje se nocas rada dan!?
O jutarnja zvijezdo,
gdje me ceka moja sjenka,
gdje se gubi strah,
zanijemi vapaj,
prestaje zebnja,
smiruje se drhtaj
onoga sto u ovoj noci
ne moze vise biti sam!?
