Mjesto tvoga bivstvovanja
Tamo gdje krv postaje prokljucala lava,
tamo gdje se cuje jeka vatrenoga bubnja,
tamo gdje iz starog bola nicu zvuci poezije,
tamo si ti, moja voljena!
Necujnim korakom iz sjete usetas se u ceznju
i opet iznova pretapas se u beskrajnu zelju
i tu su opet tvoje usne poljupcem sklopljene
i ona otkinuta suza na licu prepuna bola.
Pozelim da ti ispijem snop svjetla sa lica
i ponovo obnazim tvoje ruke od mermera;
u njima si cuvala ljubavni zar za nekoga
i dodir koji podrhtava mreze mojih nerava.
Sadrzila si more isplakanih suza dok sam cekao
glas necijeg koraka da razbije tisinu samovanja;
znala si da si otjelovljenja zelja izgubljena u nadanjima
i zato, smjestih te u polja svoje opustosene duse
i ucinih tvoj osmijeh pojilom ozednjeloga srca.
Zeno voljena, tvoju ljepotu i ljubav uzeh za svoj porok
i plavetno nebo tvojom slikom za sjecanja,
uzeh te za svoju obecanu zemlju bez suza
jer si domovina zelja i onoga sto moje zelje odrazava.
I zato, tamo si gdje kljuca gejzir osjecanja,
tamo gdje su mreze rijeka kojima kolas,
tamo gdje besmrtnost je ime tvoga bivstvovanja,
tamo si ti, moja voljena!
