| Sljede�e pjesme �e �itaocu poku�ati predstaviti unutarnji portret njihovog autora obojen obi�no bojama patetike, ironije i apsurda. One su produkt i refleksija unutarnjeg �ivota, ali �ivota uveliko reduciranog u stihovima, s obzirom da je nemogu�e "sabiti" sva unutarnja previranja, razmi�ljanja, nedoumice, sukobe i borbe, u rije�i koje su preuske za te psihi�ke procese. Ipak, iako preuske, rije�i se javljaju kao katarza tih misli i previranja, rastere�enje unutarnje napetosti, ili �ak kao "otjelovljenje misli". U takvim "otjelovljenim" mislima se zrcali "nesretnost", �ime �ini mi se, postaju negacija Hesseove sintagme "sretan umjetnik". U kolikoj mjeri su te misli "nesretne" zavisi od �itao�eve umne percepcije i njegovih umnih sposobnosti da usvoji poruku i esenciju pjesme. Stoga procjenu kvantiteta te "nesretnosti" prepu�tam �itaocu sljede�im pjesmama, izabranim, ali ne i dragim, jer mo�da su i suvi�e "nesretne" da bi bile drage. |