| Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
| Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
| Kralj
planeta
Jupiter je najveća planeta Sunčevog sistema i - najveća enigma za astronome. Neki
astronomi ga zbog njegove veličine i strukture nazivaju " zvezdom koja to nije uspela
da postane" . Već i običan posmatrač, kad ovu planetu pogleda kroz teleskop, ostaje
zadivljen, videći raznobojne pojaseve, paralelne u odnosu na ekvator, i
čuvenu "
veliku crvenu pegu" . Ekvatorijalni
prečnik
Jupitera je 143600 km, 11 puta veći od Zemljinog. Po svojoj masi on se
izjednačuje sa 318
patuljaka kakva je na�a planeta, a u njegovu zapreminu bi moglo da stane 1300 kugli
veličine na�e Zemlje. Ta ogromna kuglasta gromada dva puta
prema�uje masu svih ostalih
planeta zajedno. oko svoje ose Jupiter se okrene za 9 časova 55 minuta i 30 sekundi. Sfera gravitacionog
uticaja Jupitera zahvata oko polovinu sunčevog sistema: on
skreće komete sa njihovih
putanja, a neki astronomi pretpostavljaju da je on svojom gravitaciom unistio
hipotetičnu
planetu Faeton, pretvoriv�i je u nebrojeno mnogo planetoida i meteorida koji danas
kru�e u
pojasu oko Marsa i Jupitera. Njegovo magnetsko polje je veoma prostrano, a pojasevi
radijacije toliko jaki da se i na Zemlji mogu registrovati visokoenergetske
čestice koje
on emituje. O Jupiteru se danas
mnogo zna zahvaljujući sondi " Pionir - 10" koja ga je
obi�la 1973. godine, na
rastojanju od 131400 km. Neki opsti podaci bili su poznati i ranije, ali su
konačni podaci
bili dostupni posle devetomesečne obrade. Po svemu
sudeći Jupiter
je uskovitlana lopta tekućeg vodonika. U gornjoj atmosferi ima 82% vodonika, 17% helijuma
i 1% drugih elemenata. Prelazna zona u kojoj vodonik prelazi u
tekuće stanje nalazi se na
dubini od oko 1000 km. Na oko 25000 km dubine nastaje metalni vodonik - pri temperaturi od
oko 11000 oC i atmosferskim pritiskom 3 miliona puta
većim nego na Zemlji. Jezgro, ukoliko
postoji, trebalo bi da je 66740 km ispod povr�ine. Tu bi temperatura trebalo da iznosi
29700 oC, sto je suvi�e da bi bilo �ta moglo da opstane u
čvrstom stanju. Čitava planeta veoma brzo gubi toplotu, jer je dokazano da Jupiter tri puta
vi�e zrači
toplote nego �to dobija od Sunca. To najverovatnije znači da se ova planeta skuplja,
odnosno da je u procesu rashlađivanja, a toplota potiče
jo� iz vremena stvaranja. Vrhovi oblaka
počinju
na visini od 240 km u atmosferi. Sivo-beli pojasevi koji obavijaju planetu su verovatno
grebenovi oblaka uzdignute atmosfere. Narand�asti i smeđi pojasevi su uvale oblaka,
otprilike 20 km ispod bele zone. D�inovska crvena pega , siroka 40000 km, verovatno je
vrtlog d�inovske bure koja vekovima besni u atmosferi Jupitera. Na osnovu merenja
energetskog bilansa Jupitera, američki naučnik Karl Sagan izvodi
zaključak da " kralj
planeta" ispoljava dejstvo veoma slabe zvezde. Po svemu
sudeći Jupiterova masa je
upravo ispod granice onog područja između stadijuma zvezde i planete.
Zahvaljujući tom
malom " nedostatku" Sunčev sistem se nije pretvorio u dvojni sistem kakvih ima
na milijarde u svemiru. Ali neka pseudozvezdana aktivnost ipak postoji:
zrači vi�e toplote
nego sto je prima, a mnogi astronomi dovode u vezu 11-godi�nji ciklus
Sunčeve aktivnosti i
siderijsku godinu Jupitera, koja iznosi gotovo 11, 87 godina. Kako
reče jedan astronom:
" Kad na Jupiteru sevne munja, na Suncu udaraju gromovi" . Jupiter ima 12 meseca. Prva četiri: Kalisto, Ganimed, Evropa i Jo, otkrio je jo� Galilej. " Pionir - 10" je utvrdio da je Jo najbli�i Jupiteru i da je gust kao i na� Mesec, dakle stenovit. Evropa ima manju gustinu, ali je verovatno stenovita i ona. Ganimed i Kalisto imaju jo� manju gustinu, koja nagove�tava kombinaciju stena i sleđene vode. Izgleda da svi galilejski meseci imaju razređenu atmosferu, �to je za Jo definitivno ustanovljeno. Moglo bi se reći da Jupiter i njegovi sateliti pretstavljaju minijaturni Sunčev sistem.
|