| Sunčev sistem | Galaksija | Meteori | Asteroidi | Verovanja | Zanimljivosti |
| Rečnik | Vesti | Arhiva | Linkovi | Download | Kontakt |
| Drugi
sistemi
Dugo vremena je astronomija svoju aktivnost delila na posmatranje planeta
na�eg Sunca, i
zvezda, tj. onoga �to postoji van Sunčevog sistema. Danas se uspostavlja most
između ova
dva domena istra�ivanja: astronomi nastoje da prouče planete koje,
mo�da, kru�e oko drugih
zvezda. Postoje li druge
planete u svemiru, ili jedino Sunce ima " svitu"? Na ovo pitanje bi se
lak�e
odgovorilo kada bi se pouzdano znalo kako je nastao Sunčev sistem. Ono
�to pouzdano znamo
- to je da je na�e Sunce sasvim obična zvezda, jedna od stotine milijardi koje vidimo u
na�oj galaksiji. Sasvim je verovatno da milijarda galaksija
vidljivih teleskopima sadr�i
nekih �to milijardi milijardi zvezda ( sto i 18 nula ). Pa zar jedino Sunce ima
privilegiju posedovanja planeta? Većina
dana�njih
teorija pretpostavlja da planetni sistemi prirodno nastoje da se formiraju oko zvezda,
odnosno da je postojanje planeta u svemiru pre pravilo, nego izuzetak. Ako je tako, moglo
bi se očekivati da u na�oj galaksiji postoji na milijarde planeta. Ali njih nije
moguće
otkriti direktno, pomoću teleskopa, jer su suvi�e male i preslabog sjaja. Setimo se da je
i najbli�a zvezda udaljena 4 sv. godine. Način ipak postoji.
Poznato je da se Jupiter ne okreće direktno oko Sunčevog
sredi�ta, nego se ta dva tela okreću oko zajedničkog gravitacionog centra. Neki
pa�ljivi posmatrač, koji ne bi video
Jupiter, uočio bi da Sunce opi�e malu elipsu na nebeskom svodu. Iz toga se
mo�e zaključiti
da oko njega kru�i planeta kojoj je potrebno toliko vremena da ga
obiđe. Pomoću tog
metoda, Besel i Piters su jo� u pro�lom veku dokazali da zvezde Sirijus i Prokion imaju
pratioce, danas poznate pod nazivom " beli patuljci" . Nepravilnosti koje u
kretanju zvezda izazivaju planete, mnogo su slabije i te�e uočljive. Ipak smatra se
prilično pouzdanim da su neke planete već otkrivene. Zvezda 61 Labuda ( 61 je oznaka iz
Flamstedovog zvezdanog kataloga, a Labud je sazvezđe ) prva je kojoj je
određena
udaljenost - 11 sv. godina, jo� 1838. godine. Ustanovljeno je da je to, zapravo dvojna
zvezda, čije su obe komponente slabije od Sunca. Manja komponenta pokazuje kolebanje u
kretanju, iz čega je zaključeno da oko nje kru�i telo mase oko 15 puta
veće od Jupiterove.
Mada na izgled suvi�e masivno, ovo telo je previ�e malo da bi bilo zvezda: najmanja
poznata zvezda ima masu 150 puta veću od Jupiterove. Po svemu
sudeći, reč je o objektu
koji nema sopstvenu svetlost - dakle to je planeta. Američki astronom Piter
van der Kamp pola veka je posvetio proučavanju Barnardove zvezde, u sazvezdju Zmijar,
udaljene od nas 6 sv. godina. Godine 1963. izneo je tvrdnju da jedna planeta gravitira oko
ove zvezde. �est godina kasnije obznanio je da tamo moraju postojati dve planete, od kojih
je jedna za petinu manja od Jupitera, a druga za desetinu veća od njega. Dugotrajna
praćenja i pa�ljivi proračuni pru�ili su indicije da
jo� neke zvezde imaju planetarne pratioce. Oko
dvojnog sistema Kriger - 60, na primer, udaljenog 13 sv. god. u Cefeju, verovatno orbitira
planeta sa masom 9 puta većom od Jupiterove. Zatim, moguće je da oko crvene zvezde Ros -
614 ( 13, 4 sv. god. , u Orionu ) kru�i tamni pratilac mase 80 puta
veće od Jupiterove - �to predstavlja prelaz između planete u zvezdu. Treba spomenuti i dvojni sistem Eta
Kasispeje ( 17, 6 sv. god. ), koji bi trebalo da ima pratioca 10 puta
većeg od Jupitera. Iako ne mo�emo otkriti planete manje od Jupitera, to ne znači da one ne postoje. Sasvim je verovatno da neki od ovih tamnih pratilaca član jednog sistema koji sadr�i i manja tela. Na �alost u na�em svemirskom susedstvu se nalazi mali broj zvezda. Ako se istra�ivanja protegnu na udaljenost do 100 sv. godina, tu već ima na hiljade zvezda. Ali, da bi tamo zavirili, astronomi će morati da se opreme jo� boljom tehnologojom i jo� većim strpljenjem.
|