dalton6

fdkfdjhgkdjfkhgdjghk

fdkfdjhgkdjfkhgdjghk

Daltoni na susretu Sutjescana 2006 god.

NASI DALTONI
2006 god.

Sve ovo je ustvari pocelo kada sam jednog dana na Web-u otkrio "Markovu" Sutjesku stranicu. Uvjerio sam se u njen veliki kvalitet i posto sam dobro poznavao mog "malog komsiju u kratkim pantolonicama i na malom biciklu", odlucio sam da mu ostavim pohvalnu poruku u knjizi posjetilaca. Neznam da li sam to uspio i poslati a vec je stigao odgovor na moj e-mail. Tako mail po mail nas dvojica smo dosli i do teme o Daltonima. Na njegovo trazenje sam mu poslao slike Daltona kojih sam imao jako puno. Nisam ocekivao da ce ih staviti na stranicu tako brzo, ali i to se upravo desilo.
Zatim je stigao njegov prijedlog da napisem malu pricu o Daltonima. Prihvatio sam i posto nisam imao odmah vremena, proslo je par mjeseci dok sam konacno poceo sa pisanjem.
Medjutim kad sam to jednom poceo shvatio sam da se sve to nece bas moci staviti u jednu kratku pricu a da se ne propusti dosta vaznih detalja.
Predlozio sam mu da napisem par nastavaka ali i to se pretvorilo u pet nastavaka. Nije dosta toga stalo ni u tih pet nastavaka, ali mislim da je stalo ono najvaznije. Sve to se malo oteglo jer zbog ostalih obaveza koje imam nisam tako cesto imao vremena sjesti za komputer i onda se jos prisjecati detalja od prije tridesetak godina. Ali pocelo je nesto ispadati od svega i price su krenule.
Onda su pocele stizati i pozitivne reakcije na prve price i nemogu se tacno sjetiti ko je prvi predlozio da se ponovo okupimo i zasviramo, ali sve je vise posjetilaca izrazavalo zelju da nas ponovo vidi na bini. Stvar je pocela postajati ozbiljna.
Kontaktirao sam Pavu i Bozu kojima se ideja svidjela, a bilo im je i lakse izvodljivo jer su brze mogli doci u Sutjesku. Za mene, sa druge strane Atlantika, je to bilo malo teze, ali eto uspjelo se i to.
U jednom razgovoru sa Ilijom, koji se takodje nalazi ovdje, spomenuo sam mu ovo sve i spotano se rodila ideja da nam i on pomogne na tom Susretu s obzirom da je itako mislio posjetiti svoje najblize u Bosni i Hrvatskoj. Znao sam, poznavajuci njegove muzicke kvalitete da ce nam puno pomoci, sto se i obistinilo.
Nije uopste bilo jednostavno pripremati repertoar i prisjecati se nasih starih pjesama, ponovo traziti tekstove i harmonije jer je isljucivo sredstvo veze izmedju nas bio telefon i srecom e-mail. Uspjeli smo usaglasiti repertoar i ostalo i preostalo nam je samo da se prihvatimo posla i pocnemo sa vjezbanjem sto nije bilo lako zbog odvojenosti.
Posto smo ja i Ilija ovdje u USA, u istom gradu, pomalo bavimo muzikom i druzimo se, nije nam nije bilo tesko oko vjezbanja. Za Bozu i Pavu je bilo malo teze jer nisu svirali godinama, a i to sto su mogli vjezbati morali su sami jer nisu bas blizu (vjerovatno oko 10-12 sati voznje). Ipak i pored svih nedaca uspjeli smo kako tako.
Blizio se dan Susreta i naseg ponovnog okupljanja. Svi smo morali uzeti godisnji istovremeno i dogovorili se da se nadjemo 10-tog augusta, ostavljajuci tako dva dana za probe (prvobitno je bilo planirano da nastupimo 12-og tako da je nas dogovor ostao).
Ja sam odlucio da prije Susreta odem na more te da se vratim 9-og . Tako je i bilo. Stizem ja sa mora obecanog dana navece, a mama mi kaze da su me popodne trazili Bozo i Pavo. Nazovem ih i isto tako Iliju koji je vec stigao u Kakanj, te se dogovorimo da se nadjemo sutradan. Sa Bozom sam se dogovorio da se nadjemo u 10 ujutro na jutarnjoj kavici. Desilo se da nas je nasa zajednicka "kuma" Antonija i "kum" Anto "Debeli" pozvali te smo se ujutro nasli kod njih. Susret izmedju nas trojice je bio vrlo dirljiv, jer se sa Bozom nisam vidio 8 - 9 godina.
Domacini, Antonija i Anto su nas takodje primili tako srdacno da smo mogli citav dan ostati u razgovoru ne primjecujuci kako vrijeme brzo leti jer se dugo vremena nismo vidjeli, ali moralo se na probu.
Zatim smo krenuli kod Pave namjeravajuci poceti sa probom. Sreli smo se sa Pavom upravo kad je on krenuo od kuce po Iliju koji je stigao iz Kaknja autobusom. Jos jedan dirljiv susret ovaj put sa mojim dvostrukim kumom Pavom koga nisam vidio punih 11 godina. Nakon kratkog "ispozdravljavanja" on je otisao da doveze Iliju.
Proba je nakon sto smo se konacno okupili, "pivenisali" i kratko porazgovarali, mogla poceti. Ali odmah tu se pojavio problem da, posto nije bilo svih instrumenata na okupu, proba ne bi bila bas kako treba. Dogovorili smo se tada da odemo i zamolimo Stigmate, nove Sutjeske nade, da nam ustupe instrumente na par sati. Oni su odmah pristali i cak nam pomogli da se snadjemo sa njihovim instrumentima i razglasom.
Bio je divan osjecaj svirati sa starom "rajom" nakon toliko godina. Mnoge pjesme su isle kao da smo juce prestali svirati, dok neke druge nisu isle nikako. Najveci problem je bilo vrijeme kojeg nismo imali bas na pretek. Probali smo ipak kojih 30-tak ukupno pjesama i "instrumentala" racunajuci tu i nezaobilazne kolo, polku i valcer.
Onda su poceli sa probom mladi i talentovani "Stigmate". Posto smo ostali malo da ih cujemo bili smo svi iznenadjeni kako dobro i uvjezbano zvuce. Naravno mi smo culi i neke greske na koje smo im ukazali, ali momci i djevojke su, objektivno, zvucali bolje od nas. Bili smo tu malo i da im ne bi smetali otisli smo.


                                                                                            Autor: Began P.
                                                                                                          Nastavak price >>

Prica o Daltonima VI

IZBORNIK

Na pocetak

"VIS" DALTONI 2006 god.

Nakon 25 god. sviramo u nasoj Kr.Sutjesci

Ilija, Bozo,Began, Pavo

VIS Daltoni

>> POGLEDAJTE VIDEO O DALTONIMA

Daltoni - Kraljeva Sutjeska

HOME | VIDEO : DALTONI | DALTONI-FOTO GALERIJA | PISITE DALTONIMA

- PRICA O DALTONIMA
- VIDEO : DALTONI
- PISITE DALTONIMA
- DALTONI FOTO GALERIJA
- CHAT

- FILM O KR.SUTJESCI
- STIGMATE
- NOVOSTI
- VASI POZDRAVI
- KNJIGA POSJETITELJA