dalton5

fdkfdjhgkdjfkhgdjghk

Vjerojatno se mnogi pitaju kako to da smo ostali skupa i iznad svega prijatelji sve ove godine. Pa mora se priznati bilo je tu i uspona i padova, svadja i izmirenja, ali nikad nije bilo previse lose. Mislim da je muzika pored nasih srodnih dusa, ona tanka nit sto nas je cvrsto drzala na okupu svo vrijeme.
Pavo je u slobodnim aktivnostima malo vise "naginjao" nogometu, sto nam je ponekad stvaralo male konflikte izmedju utakmica i proba ali rjesavalo se nekako. Drugi problem nam je bila njegova Vatrogasna vjezba svakog ponedjeljka jer je bio clan DVD Kraljeva Sutjeska. Znaci da ni ponedjeljkom nismo mogli imati probe, ali to smo vec lakse razumjeli jer DVD je bilo stara Sutjeska tradicija i postojalo je u nekom obliku oduvijek. Pavo je nekako odskakao od nas ostalih i u zabavljackim sposobnostima i bio je svima poznat po tome. Meni, a vjerojatno i mnogima drugima, je pogotovo ostala u sjecanju njegova metalna "kasika" za cipele koju je uvijek imao u dzepu, a koja je, kad se ispusti na beton ili slicnu podlogu znala praviti zvuk slican zvuku kad se razbije casa. To je obicno koristio na mjestima gdje je bio veliki broj ljudi tako da smo se mi pretvarali kao da pricamo nesto a on bi kriomice ispustio tu "kasiku" na tlo. Onda su svi, a narocito konobari gledali gdje se razbila casa, medjutim posto smo mi bili u "zivom razgovoru" nismo bili sumnjivi. Pavo je bio poznat po jos nekim vragolijama ali posto vecina zna o cemu se radi necemo sada o "tome" ;-)).
Kadkad smo pravili izlete na obliznji Milankovac, obicno kod Siljka, gdje bi se znalo: jedna ili dvije gitare, nesto za rostilj i nesto za spiranje grla(!!!). Uvijek je tu bilo i nekoliko nasih prijatelja, pa se obicno pocinjalo i zavrsavalo pjesmom dugo poslije zalaska sunca, a u malim pauzama smo se cak uspjeli i skvasiti u Trstionici. Bozo, koji je bio vatreni obozavatelj vazdusnih pusaka i lova, ponekad je na te izlete nosio i svoju omiljenu vazdusnu pusku pa smo malo vjezbali gadjanje. I tu je bilo raznih dogodovstina od kojih bih izdvojio onu (nadam se da se Bozo nece naljutiti), kada mu je od strane jedne djevojke, vazdusnom puskom, prostrijeljen sesir i okrznuta glava (naravno nenamjerno). Medjutim puska joj je "smjesta" oduzeta cime joj je bilo onemoguceno daljnje "igranje vatrenim stapom".
Obicno, posto je bio vikend, poslije izleta slijedila je svirka i mi onako malo "zagrijaniji" znali smo tako prirediti nase najljepse "sou" programe. Istina po "neke od nas" je trebalo slati djecu da nas na" malo duzoj" pauzi zovu iz kafane jer je posjeta pocinjala biti nervozna sto i ne cudi. Jedan ili dvojica od nas koji bi ostali u sali preko pauze bi pobrali kritike a kad-kad i ostrije rijeci.
Svako od nasih redovnih posjetilaca je imao neku pjesmu koju je posebno volio i mi smo u zavisnosti da li je osoba bila tu ili ne, nekako nas repertoar podredjivali njihovim omiljenim pjesmama.
Kao da sada gledam, nije moglo biti odsvirano kolo da ga nisu "poveli" Pero (Rodan) ili Ranko (Cano). Mislim da se Pero i ozenio poslije jedne od nasih igranki.
Za Zelju (Kolaka) i Ivicu (Cicu - Lucijinog), smo svirali nesto od Dalibora Bruna ili Mise Kovaca. Zlatko je volio pjesmu Paloma Blanca, dok je svima znani "Strbe" volio njegov omiljeni Rock'n'Roll "Vrati meni moje cizme". Pokusali smo ispunjavati sve zelje a ako nesto nismo znali obecavali smo to "skinuti".
Bili smo uvijek trazeni kada su se desavale Sutjeske svadbe, "placi-pijerovi", oprostajne veceri jer je tu trebalo sa akusticnim gitarama pratiti prisutne i pjevati svi zajedno. Nemoguce je nabrojati sve te i takve veceri ali uvijek je bilo veselo i zabavno. Repertoar se uglavnom sastojao od starogradskih pjesama i bilo je sve glasnije sto je drustvo bilo "zagrijanije". Jedna od vjerojatno najnezaobilaznijih pjesama je bila "Sutjeska moj roden kraj", a naravno svi znamo da je to malo adaptirana Bitola, ali smo je uvijek rado pjevali kao pjesmu nasoj Sutjesci.
Tako su ta sretna vremena trajala i trajala.
Kad se danas svega sjetim nemogu da vjerujem da je sve to tako brzo proslo ali izgleda da najljepsa vremena prolaze najbrze. To su bila vremena kad nam je najvaznije bilo da se sto bolje zabavimo, a to smo u vecini slucajeva i uspijevali.
Negdje u proljece 1976 godine dobio sam ponudu od stare poznate Kakanjske grupe "Crni Biseri" da sviram bubnjeve na tradicionalnom festivalu zabavne muzike "Mladi pjevaju proljecu". Ostali su bez bubnjara a trebalo je odraditi festival. Tada su grupu sacinjavali
poznati gitarista Josip Mijac, (kasnije svirao u grupi "Rezonansa"), Slavko Mijac na klavijaturama, Ivica Milicevic bas gitara, Josip Tomicic - Crni truba, te Drago Mijac vokal.
Posto se radilo o 5-6 proba i jednom nastupu, izazov je bio suvise veliki za mene da bih ga odbio. Konsultovao sam Pavu i Bozu i nisam smatrao da bi se to moglo odraziti na moj rad u Daltonima, sto se i pokazalo tacnim. To je bilo jedno ogromno iskustvo za mene, jer svirati sa muzicarima koji su bili "stari vukovi" na tom polju, je znacilo da se moglo puno nauciti od njih. Sam festival je portekao u najboljem redu, bez puno gresaka, s obzirom da nije bas bilo svejedno svirati pred prepunom dvoranom Kakanjskog Doma Kulture, ali je bio neopisivo lijep osjecaj. Poslije odsviranog festivala te godine trebalo je odsvirati jos nekoliko svirki kao i festivale narednih godina. Tih nekoliko godina sam svirao paralelno u obje grupe, mada vise sa Daltonima jer Biseri tih godina nisu redovno nigdje svirali. Medjutim ipak sam povremeno bio prisiljen zatraziti pomoc od Dragana Radovica (Djole), koji je isto svirao bubnjeve i uspjesno me zamjenjivao kad god je trebalo. To su isto tako bile godine kada smo Pavo i ja napustili Rudnik Haljinici i poceli raditi u Zeljezari Zenica. Jedno vrijeme smo morali ustajati jako rano da bi stigli na vrijeme na posao u Zenicu,tako da smo odlucili da nadjemo neki smestaj u Zenici, dok bi vikendom svakako dolazili kuci.
To se dakako odrazilo malo i na nase muziciranje jer nismo vise imali vremena kao prije za nase probe. Ipak smo nastavili sa radom i probama. Pavo se u medjuvremenu ozenio, pa smo ja i Bozo bili nagovarani sa njegove strane da i mi sto prije ucinimo isto. Salim se naravno, ali da je bilo takvih komentara - bilo je. To je takodje dalo i novu dimenziju nasoj grupi. Normalno je da je Pavo postao zauzetiji i imao jos manje vremena za grupu. Tih godina ( '77, '78, '79) kao da je doslo i do zasicenja, te kao da ni omladini nismo vise bili interesantni kao prije, pa smo poceli povremeno (kao sto sam i ranije rekao) da se iskradamo i odsviramo ponesto "na strani" prvenstveno na Pogari, Bjelavicima itd. Takodje smo nastavili, istina povremeno, svirati i u nasoj Sutjesci, ali nismo propustali svirati za svaki praznik (bilo vjerski ili drzavni), kao i svadbe i sl.
Godine 1977 ja sam dobio posao u Tvornici Cementa, a Pavo je sljedece 1978 poceo raditi privatno kao auto-prevoznik (sa svojim svima znanim, plavim FAP-om) tako da smo ponovo bili tu, medjutim zivot kao da je imao druge planove sa nama:
Jednog dana, u proljece 1979, Bozo donio vijest da je dobio posao u "Geoloskom", i odlazi na rad u Njemacku. To je bio pravi sok za nas licno, ali i za grupu i mislim, presudni momenat u nasem postojanju. Sve dok smo bili svi tu bilo je i neke sanse da ako ne stalno, barem povremeno sviramo kojekakve feste, ali sad kad Bozo ide bilo je tesko odrzati Daltone. Naravno da nam je bilo zao sto ide, ali bilo nam je drago da ima sansu da se snadje u Njemackoj. Dogovorio sam se sa Pavom da mu priredimo "oprostajni" rucak, sto smo i uradili u restoranu "Kod Zaje". Dugo smo tada razgovarali i oprastali se na taj nacin. Bilo je tada i par "muskih" suza - pokusali smo ih kriti, ali "nekako" nije islo. U takvim momentima se moze osjetiti koliko se neko srodi kroz sviranje i druzenje. To ce biti i nas najduzi rastanak od kada smo se upoznali jer do tada nije mogla proci najduze sedmica da se ne vidimo, pocev od djetinjstva. Ipak smo se i tada odrzali jedno vrijeme, i odsvirali jos par Novih godina.
Nas zadnji nastup je bio za docek Nove 1981 godine. Nismo se bas proslavili - zvucali smo prilicno neuvjezbano, (ako se iko toga jos sjeca - zna vise), jer nismo prije toga dugo svirali.
Ja sam poslije toga poceo aktivno svirati u Kakanjskim "Crnim Biserima" i tamo nastavio svoj muzicki put. Pavo je nastavio povremeno svirati uz pomoc nekoliko muzicara iz Kaknja (Djola, Radenko, Reksi, Satko...), koji su dolazili i pomagali da nase feste ne prodju bez muzike.

                                                                                       Autor : Began P.
                                                                                                                   >>   Nastavak price

Prica o Daltonima V

IZBORNIK

Na pocetak

SUTJESKI DALTONI

Bozo Dodik,Pavo Pavlovic,Began Plasto

Eh da je samo malo vratiti vrijeme unazad ...

Bubnjar Began

VIS Daltoni

Daltoni - Kraljeva Sutjeska

HOME | VIDEO : DALTONI | DALTONI-FOTO GALERIJA | PISITE DALTONIMA

- PRICA O DALTONIMA
- VIDEO : DALTONI
- PISITE DALTONIMA
- DALTONI FOTO GALERIJA
- CHAT

- FILM O KR.SUTJESCI
- STIGMATE
- NOVOSTI
- VASI POZDRAVI
- KNJIGA POSJETITELJA