dalton2

fdkfdjhgkdjfkhgdjghk

Ilija Jozanovic "Dalton Maskenbal" '75.

Krajem 1973-ce godine smo se natjecali sa Soul's-ima ko ce svirati docek Nove 1974. godine. Bilo je glasanje Predsjednistva KUD "Stjepan Kovacevic", ali nismo uspjeli da dobijemo vecinu glasova tako da su Soul's-i dobili svirku. Danas, sa ove vremenske distance znam da mi u tom momentu sigurno nismo bili u stanju da zabavimo posjetioce kao sto su to bili u stanju Soul's-i, ali smo imali ogromnu zelju da to odsviramo i mi bi to tako i uradili. Cini mi se da su Soul's-i noc prije Nove Godine svirali svadbu Josipa Saina i Nade Filipovic, pa kako smo svi smo bili i na svadbi i na tom doceku,ďż˝ Soul's-i su nam dali sansu da pokazemo sta znamo i odsviramo koju "turu". Dobili smo ogroman aplauz i osjecali smo da je nase vrijeme konacno doslo. Velika cast za nas je bila i to sto su nam aplaudirali i clanovi Soul's-a.
Mislim da je to ujedno bio i jedan od zadnjih nastupa Soul's-a u Sutjesci, ne zbog nas, nego sto su ih zivotni putevi odveli na razlicite strane.
Mi smo to jedva docekali i krenuli sa igrankama. Pocetkom te 1974. godine nam se pridruzio (zbog drugih obaveza, nazalost samo na cetiri - pet mjeseci) i Ilija Jozanovic iz Kaknja jer nam je trebalo pojacanje za nas prvi maskenbal, a i dalje. Sjecam se da smo ostavili fantastican utisak i osjecali smo da polako postajemo Sutjeski miljenici. Sreci nije bilo kraja, lijep je to osjecaj biti popularan makar i lokalno, u Sutjesci.
Jako je tesko sjetiti se svih odsviranih Maskenbala, Plesnih veceri, Svadbi, doceka Novih godina i drugih svecanosti medju kojima i vjerskih. Zajednicko u svemu tome je bilo da smo uzivali i mi i posjetioci.
Svadbe, nase Sutjeske svadbe su uvijek bile veliki dogadjaji koji su se pamtili. U mom sjecanju je ostalo da smo prvu odsvirali svadbu Lidije Filipovic (nazalost ne sjecam se imena mladozenje). Njen brat Filip nas je tada snimao filmskom kamerom i bilo bi interesantno saznati da li je taj film i sada u zivotu. U stvari ne sjecam se da li smo ikada bili snimani video kamerom. U to vrijeme to jos nije bilo za javnu upotrebu. Od ostalih se sjecam svadbe Olgice Filipovic i Pere Sarica, Ankice Brdjanovic i Rudija Pogarcica,ďż˝ kao i svadbe Antonije (Tonke) Juric iz Kaknja i Marinka Saina. Marinko je lijepo pjevao pa nam je tada na svojoj svadbi dosta pomogao.
Svecanosti polaganja kamena temeljca za skole smo svirali u Poljanima, Slapnici kao i za novu fiskulturnu salu u tadasnjoj skoli "Vladimir Nazor" u Sutjesci.
Maskenbali u Sutjesci su uvijek privlacili mnogo posjetilaca iz okolnih mjesta ali iďż˝ iz Kaknja. Znalo se da ce za Maskenbal sva mjesta (pa i za stajanje) biti rasprodata ali sva ta "guzva" je imala svoju draz. Nisu svi bili maskirani jer po "prave" maske se obicno islo u Italiju tako da je jedna osoba kupovala vise komada za prijatelje, ali nikad nije bilo za sve. Mnogi su bili tako dobro maskirani da se nije znalo ko je ko. Mi smo sami pravili kartonske sesire za sebe, a uniforme nam je par puta sasila Pavina sestra Katica.
Bilo je izuzetno uzivanje svirati za tu masu ljudi kojima je jedina briga bila da se dobro zabave, "isplesu", "izigraju".
Pavo je u medjuvremenu kupio svoje prve "Farfisa" orgulje i pojacalo a Bozo i svoju "Fender" a kasnije i popularnu crnu vrlo kvalitetnu kopiju "Gibson Les Paul" gitare. Sad smo postali malo samostalniji i mogli smo se malo ceďż˝ce iskradati na stranu.ďż˝
Bilo je dosta doďż˝ivljaja smijeďż˝nih ali i ozbiljnih tokom svih tih godina naďż˝eg sviranja, jer kroz sve svirke i druďż˝enja se upozna ogroman broj interesantnih lica.
Ponekad se deďż˝avalo da se iskrademo iz Sutjeske pa odsviramo po koju igranku u Domu u Bjelavi?ima, Kaknju (posebno u restoranu "Kod Katic-a"), Przicima, Pogari i sl.
Pogar ce nam vjerojatno ostati u najvecoj uspomeni od svih nabrojanih mjesta. Gore su se naime igranke svirale subotom od 22:00 do 06:00 nedjelja ujutro. Sjecam se da su imali prekrasnu novu ogromnu salu ďż˝to smo mi uglavnom uspijevali napuniti (150-200 osoba). Naďż˝a stara Sutjeďż˝ka sala nije mogla normalno primiti toliko. Uglavnom dolazila je omladina iz svih ostalih mjesta pa i iz samog Vareďż˝a. Vecina doďż˝ivljaja je bila vezana ne toliko za samo sviranje, jer su nas i gore svi voljeli, vec i za sama putovanja na Pogar i nazad. To neko vrijeme naďż˝ih gostovanja tamo je bilo vezano uglavnom za zimski period a poznato je kakvi su Vareďż˝ki snjegovi i zime.


                                                                                                                                      Autor : Began P.
                                                                                                                                           >> Nastavak

Prica o Daltonima II.

IZBORNIK