'+textdescription+'
Hosted by www.Geocities.ws

') jkpopwin.document.close() jkpopwin.focus() }
fdkfdjhgkdjfkhgdjghk
Copyright@ 2005MarkoD.- WebDesign Studio
Sjecanja o Kraljevoj Sutjesci
DUSPEROVA KUCA
PANORAMA
Klikni na sliku
SUTJESKA IDILA
BOBOVAC
SAMOSTAN
Kako su sjecanja cudna stvar Boze! Uhvatim sebe kako sam sa sobom pricam i razmisljam i kao da sapucem, vracam misli u one dane, u one stare dobre dane pune mira, medju stare slike i poznate ljude i mjesta u blizini Trstionice i naseg Franjevackog samostana, u zabiti smjestenog dragog nam ljepotana, uz kojeg smo stoljecima rasli i umirali i koji nas i danas poziva u svoj njezni ocinski zagrljaj.Te misli vracaju draga sjecanja na tradiciju, na sjela i druzenja, na nezaboravne prijatelje i prijateljice, na asikovanja i pjesme, na maskenbale i igranke, na disco veceri, poneko pice uz karte, na nedjeljne mise i propovjedi o kojima se znalo poslije mise pricati, na prvi stidljivi pogled i "setnju s njom" do bazena i natrag. Draga sjecanja i snovi, masta i java, ponekad se isprepletu da ne mozes odvojiti jedno od drugog. Eh, bila su to vremena! I jos jedan duboki uzdah ote mi se kao da trazi nesto opipljivo i drago. Zato ih i biljezim jer zelim da nas iseljene u tudjinu vrate, bar na kratko, u na�e vrijeme i na�u Sutjesku koju smo toliko voljeli i jo� uvijek volimo.
Sve nase Rodice, Tomice, Brdjanovice, Sarice ,Trgovcevice, Filipovice, Kovacevice,Azdajice i mnoge druge kojih se ne sjetih. Pogled i danas odluta na neku sliku i uzdah se otme, onaj blagi uzdah sto su Sutjescani samo imali na licu dok su neka bolja vremena bila na zemlji i nekakvo drugo toplije sunce sjalo. Meni i jednoj cijeloj generaciji ostat ce Sutjeska u sjecanju iz tog boljeg vremena, vremena boljih i pravednijih ljudi kada smo ponosno hodili po svetoj zemlji na�ih pradjedova.
Sutjeska i biti Sutjescanin, je li bilo i�ta draze? Nekakav unutarnji ponos, inat, nesto jako i neustrasivo, kao vojnik granicar, ne�to sto je svaki Sutjescanin osjecao kao vjeru u bolje i jace, kao diku i cast, kao majku i rodnu grudu. To smo uvijek nosiliu sebi kad smo isli u Kakanj raditi, ili u Sarajevo studirati, ili cak gledati cure sa strane. Kazem to jer bilo je i vremena kad je bio kao grijeh gledati curu sa strane dok je u Sutjesci bilo tako puno nasih, kako su stariji imali obicaj reci. Pa i to je bila moja Sutjeska i moje vrijeme u njoj. Umalo da zaboravim ono najvaznije sto je vrijedilo kao nepisano pravilo! Ako si primljen kao Sutjescanin ili Sutjescanka, onda je to vrijedilo do kraja zivota.
Tako je onda bilo, ne znam kako je danas. Nitko nikada nije mogao protjerati Sutjescanina, nikad! Kroz stoljeca nedaca, Sutjescanin jednom - uvjek Sutjescanin! Neka im je pozdrav ma gdje oni bili.
Bas onako kako je moj ujak pitao susjeda Matu Topalovica zasto radi nedeljom ? Ovaj je odogovarao uvjek jednom te istom recenicom:" Ja se prekrstim i Bog mi oprosti moj Ivo !" Taj znacajni dio ljudi izmedju vjere ,nade i sacuvanja identiteta je uvjek bilo tesko ocuvati.Mi smo bili ponosni na  nas samostan na pokojnog fra.Kresu ,koji je nasred mise znao stati ,zasukati rukave i zveknuti jednu sljagu svome sestricu  Filipovcu jer je glasan bio za vrijeme mise.Nekava cudna spona i danas sacuvana oko tog fra.Krese i pokojnog Talijanovica bez kojih kako kazu nikada Sutjeska nebi imala asfaltnu cestu.  Ko zna gdje je istina ?
Trstionica koja dijeli Varos od Prijekog. Nasa plahovita rijeka. Nekad davno, tako kazuju stariji, kad nadodje s proljeca znala je nositi kuce i plaviti ognjista. Ali ljudi su je opet nekako u sebi postivali kao nesto drago, vlastito i prirodjeno sto valja brizljivo cuvati.
Postivali su je i istovremeno strahovali od nje. I uvijek joj se vracali. Na njenim obalama gradili iznova nove kuce i nastavljali zivot.Cistili samo je rukama i lopatama, uz pjesmu i druzenje, od Motela pa sve do Lukine kuce. Povrh Motela rijeka se sama cistila. Tu je bio i nas bazen za kupanje sto smo ga toliko voljeli. Bio je mali ali sladak. Nije se moglo dugo plivati i roniti. No, znali smo se dobro zabaviti. Tu smo kao nezreli klinci vidjeli prve bikinije, bacali se u hladnu vodu i snivali mladalacke sne. Mozda zato, tko to zna. Cini mi se danas kad se covjek izmakne i nije pod istim poklopcem da vidi bolje i oci su mu otvorenije a pogled bistriji . Sve je u nasoj Sutjesci bilo nekako isprepleteno i medjusobno povezano. Pocevsi od naseg samostana koji je uvijek, poput pozornog strazara, neumorno bdio nad Sutjeskom, preko rakijskog kazana i neizbjeznih prica uz nj, do prvih izlazaka i zanesenih mladalackih poljubaca. Osjecali smo i znali da ljubeci Sutjesku, sebe ljubimo!
Ah ta sva sjecanja ,nekad draga ,nekad tuzna nekad luckasta a ponekad razumna i puna harmonije o voljenom kraju i ljudima s kojima se raslo i druzilo a koji su danas diljem svijeta u nekakvim drugim domovima i nekim drugim novim kucama daleko a tako blizu jer im ostaju moja ,nasa sjecanja.Volio bih kad bih ovo moje pisanje imalo odjek, volio bih kad bih se Sutjescani i ovako sreli  i druzili , volio bih da nikne knjiga o nama i Sutjesci , nesto neprolazno ,puno imena ,detalja dogadjaja , necega sto ce se zapisati i kao takvo ostati i dati svim tim novim generacijama da se pamti i prica, da se nezaboravi da se cita i cuva kao kalez u samostanu jer kazana rijec , napisana rijecju nasih ljudi je nesto cega imamo vrlo malo i rijetko se moze naci. Interesantno je sto se cak danas i na Internetu moze naci o nasoj Sutjesci,ima toga da ali ,o nama su uvjek ili vise puta pisali nasi fratri i sacuvali pisanu rijec,moj cilj je angazirati i motvirati nase ljude ,nase talente da otvore srce i napisu nesto. Tko zna mozda jednom sastavimo prvu internet knjigu o Kraljevoj Sutjesci , svih nas iz dijaspore ,nas domacih i odlutali, nas Sutjescana .Jer bila bih to nasa knjiga o nasoj Sutjesci , o Zlatkovoj kafani,o pjesku i asikovanju poslje mise o motelu koji je nekad radio punom parom ,o domu kulture u kom smo organizirali igranke i prvi put zaplesali sentis kako smo to nekad zvali.
O disco nocima i maskenbalovima koje smo tako volili i zivili za njih od godine do godine jer bih nas dom kulture tada bio dupke pun sa novim ljepoticama za koje se vrijedilo potruditi i izvesti na plesni podij. Jos nesto ima o to nasoj Sutjesci, nadimci da to !Po tome smo bili poznati, sve te Cane, Rankese, Grubijani, Canak, Hondo,Geraz , Trle, Cirlik,Kure ,Meda .Ma bilo je toga pa cu vjerovatno neke i zaboraviti i neka mi oproste.Nesmijem ni slucajno zaboraviti veliku i malu Ljubu ,koje su otvorile Motel u Sutjesci.Naime obje su se zvale Ljube i radile su jedna kao konobarica a druga kao kuharica na dan otvaranja prvog Sutjeskog Motela. Jedno vrijeme je Motel cak nadmasio Zlatkovu kafanu koja je prezivila sva vremenska previranja i kako bih moja generacija govorila :"Izgleda da je ta kafana postojala jos u turskom vaktu!"Neznam puno o Brkinom ducanu koji kako kazu jos i danas radi a bilo je i onih cudnih i zlokobnih vremena kad nije imao sto prodatiti .I tu kao i na  mnogim malim i velikim samo Sutjescanima razumljivim mjestima,stalo bih se popricati.
Prebaciti najnoviju,saznati najnovije cijene,bas kao i kod naseg brice i tu bi se culi oni daleko poznati muski tracevi.Ah neka naseg Brke.Znate sjecanja su nezaustavljiva i kao velika masta naviru i tjeraju dusu na smijeh ,na plac,na veselje i tugu da nadjes sebe i otkrijes putokaz ka svom rodnom kraju.Nekada pomislim tu nam je nadahnuce.Tu u toj Sutjesci se toce baterije,one velike i mocne sto covjeka cine covjekom ,daju mu vjeru koju smo s ljubavlju primali od nasih velecasnih i prenosili na svoje mladje,na nasu djecu,na susjede vjerujuci u buducnost i ljubav bliznjega.Cudna i draga je ta energija ,cudan i drag je taj nas kraj,uspavan i zabit iza svakog brijega i daleko od neznanih ociju,daleko od doslja i nepozeljnih koji nikada nisu volili taj kraj i te ljude.Cudna i nekakva blazena snaga se uvjek osjecala uz te kazane i neprospavane noci uz harmoniku i gitare,druzenje i djevojke. Nekava blazenost koja se samo tu mogla osjecati na Uskrs na nas dan,tako smo ga mi zvali jer smo znali da ce se obitelj okupiti da cemo ici na misu da ce se organiziati igranka da cemo viditi stara i nama draga nova lica.A sta da vam kazem o Sutjeskom Bozicu? Jednostavno morate doci ,morate osjetiti dusu starosjedioca ,koja ja svakom putniku namjerniku otvorena i znato sto ?
Navratite da uzivate za Bozic da idemo na Vecernju misu da natocimo te baterije mira i spokojstva da pruzimo jedan drugom ruku mira .Nekako s Bozicem poraste srce nanova i zagrli taj kraj koji znade biti zavijen snjegom i s toga jos carobniji. Ima li vece ljubavi nego za Bozic? Nema! Jer kako neko moze voliti to mjesto ako nije tamo bio zivio ,gostovao ,ljubio i volio ? Samo pravi Sutjescani znaju voliti Sutjesku onako odano i bez ikakvog licemjerja voliti ljude i Bozicne uspomene.
Kako da zaboravim Bricu i brijacnicu,kako da zaboravim mjesto gdje se trebalo ici da se kako se to kaze "cuje najnovije", ma znate sto mislim , vidim vam osmjeh na licu.
Cudestan je taj nas kraj jutarnjeg budjenja i bozanstvenog izlaska sunca sa "Setala".Nekako dusa zadrhti kad se covjek sjeti a osmjeh proleti licem i ponovo je taj i ta moja Sutjeska ucinila cudo.Ponovo sam i ja a i moji prijatelji dobili onu cudnu snagu i volju koju covjek dobije kad se dusa otvori i rasplace od dragosti i kad shvatis da nista draze i ljepse ne postoji od rodnog kraja ,da nijedan put niti jedna zemlja nemoze dati taj dar kao sto ga imamo u nasem kraju.Ne smijem ni pomisliti na sve one Seke i Sekice na prve poljubce i prve ljubavi i suze. I onda nekako neobjasnjivo kroz glavu proleti ona stara sto smo je znali zapjevati: "I pjetlu vriijeme ide !" I trznem se i tiho nasmijem.
Nigdje na svijetu nema takvih djevojaka ,nigdje na sviijetu nema takvih ljubavnica i majki kao sto ih ima Sutjeska .Znate ,nekako gorde su te nase djevojke ,ponosne,vrijedne i odane.Nekako i tuzne i nasmijane su bile jer su kao i mi uvjek mastale o dalekom zapadu i autima i krznima i kucama i djeci. Ali  vremenom bi se uvjek vracale i volile doci na maskenbale ,na igranke bile udate ili ne . Jer ta Sutjeska to nase stolno mjesto je uvjek vuklo i zvalo kao ona gore visoko dignuta do neba nasa uspavana i ponosna Sutjeska ljepotica. I uvjek jos u dubini duse zvoni :
Kad ljubis Sutjesku,ljubis sebe.

                                                                                         
                                                                                                                   Autor : Marko D.
Na pocetak
KraljevaSutjeska
Vi ste posjetilac br:
Sutjeski Newsletter !
Primajte novosti iz Sutjeske od danas !


USPAVANA LJEPOTICA
HOME   |   FILM O KR.SUTJESCI   |   TURIST INFO   |   RECEPTI   |   MAPA   |   KONTAKT
Marko D.    -  Sjecanja na jedno vrijeme ...
Kraljeva Sutjeska


Hosted by www.Geocities.ws

1