dalton4

fdkfdjhgkdjfkhgdjghk

Nase feste , nasa grupa Daltoni

CUVENI SUTJESKI MASKENBAL

Imali smo i dosta na�ih inovacija za koje neznam da li ih je iko poslije koristio, ali znam da su to originalne na�e ideje. Jedna od njih je i sviranje dugackih kola ( ne ba� normalno dugackih 10-15 min , nego - pola sata - sat - pa i du�e). Nije ba� mnogo "igraca" ostajalo do kraja u na�im "extra long" kolima. Neki su nas zbog toga i prekoravali (vecinom oni manje izdr�ljivi ) . To smo posebno koristili kada je trebalo zavr�iti "svirku", a posjetioci nisu bili raspolo�eni da se razidju, ali i u normalnim cjelovecernjim svecanostima.
Druga na�a "umotvorina" je bilo sviranje kombinacije kolo -polka- kolo, ili polka-kolo-polka bez prekidanja. Kada smo to uradili prvi put (kao i mnogo puta poslije), mnogi nisu shvatili �ta se de�ava nego su nastavljali ono sto su igrali prije promjene dok nisu vidjeli da se ne�to neobicno de�ava okolo. Onda su svi uz smijeh mijenjali igru. Mislim da smo par puta vidjeli i neka lica koja nisu bila odu�evljena (citaj - ljuta), tim promjenama, ali poslije su svi navikli i dobro se zabavljali zajedno sa nama, jer se nikada nije znalo kada ce doci sljedeca promjena.
Ipak- da se vratim malo unazad - ni�ta se nemo�e uporediti sa na�im prvim zajednickim muzickim koracima. Radost i ushicenje ulaskom u tajne muzike, otkrivanjem novih akorda, ritmova, "prelaza", te "skidanje" prvih pjesama je neopisivo lijep osjecaj. Taj muzicki zanos se mo�da mo�e samo porediti sa na�im prvim ljubavima koje su dolazile nekako skupa sa muzikom, i samo je pojacavao opijenost i jednim i drugim. Prve akorde, ritmove pa i vje�tinu sviranja smo svi ucili od na�ih starijih kolega, gledanjem drugih grupa na sceni kao i u to vrijeme malobrojne muzicke emisije koje su se mogle vidjeti na TV-u. Posto je tada�nja stara "Dedina", dana�nja "Zlatkova" kafana .Kavana imala stari crno-bijeli TV,cesto smo znali otici da vidimo koju muzicku emisiju, ali nismo smjeli jako pojacati ton zbog penzionera koji su okolo igrali domine, karte i �ah, i nisu imali puno razumijevanja za na�u muziku. Sukob generacija , �ta drugo? Ono sto nismo sami mogli "skinuti" pitali smo iskusnije muzicare. Kao sto sam vec napomenuo moj glavni ucitelj je bio Ico posebno u pocetku dok nisam malo "stao na svoje noge". Poslije je bilo lak�e jer sam bio u stanju uciti posmatrajuci druge bubnjaare dok sviraju. Slicno su se snalazili i Bo�o i Pavo. �to se tice akorda pjesama ili "harmonije" kako se obicavalo reci u muzicarskom �argonu, tu smo nesebicnu pomoc dobijali od na�eg velikog prijatelja Ivice �arica. Zaista to je jedan poseban tip covjeka ( usput - moja generacija ), bezgranicno strpljiv, uvijek spreman pomoci i nikad nisam primijetio da mu je ne�to te�ko za objasniti. Izvjesno je da mu dugujemo mnogo i kao grupa a i ja kao muzicar jer sam se vec tada poceo " petljati" i u akorde i u harmonije, te dobijao pomoc od njega i sa te strane. Isto tako mnogo dugujemo i tada�njem nastavniku muzike i lideru "Sutje�kih Tamburica" Branku Tomicu. On nas je cesto "blago kriticarski" slu�ao (cak i na ulici, kada mi toga nismo bili ni svjesni), kasnije ukazivao na gre�ke i sugerisao kako da ih ispravimo. Sjecam se kad je jednom rekao: "Slu�ao sam vas, lijepo svirate, ali ni jednu pjesmu ne zavr�ite kako bi trebalo, kraj pjesme je isto tako va�an kao i sama pjesma". Bio je u pravu, nismo puno pa�nje posvecivali zavr�ecima pjesama. Od tada smo poceli uvje�bavati i zavr�etke pjesama. Isto tako sjecam se da nam je i ucitelj Bo�o (Janjic) pomogao pokazav�i prakticno kako odsvirati nekoliko pjesama. U pocetcima smo znali po citav vikend provesti u na�oj, kako smo je zvali "kancelariji", da bi "skinuli" samo par pjesama.
Kasnije, naravno, sve je i�lo daleko br�e. Nije nam bilo �ao vremena jer bili smo mladi i imali smo ga na pretek. Kad bi svo to vrijeme provedeno na probi na kraju rezultiralo sa uvje�bane 2-3 nove pjesme na�oj sreci nije bilo kraja.
Tako smo bili opijeni srecom (a ponekad i nekim drugim "sredstvima" u tecnom stanju - �ifra " jecam" ;- ), da nismo bili svjesni koliko vremena provedemo zatvoreni gore u na�oj "kancelariji". Pavo je stanovao najbli�e pa smo tako znali dobiti ne�to za jelo kako ne bi prekidali na�e probe. �to se tice pica tu smo se sami "snalazili" tako �to bi slali nekoga od na�ih prijatelja koji su voljeli da budu sa nama dok vje�bamo, u obli�nje prodavnice. Moram napomenuti da je obicno zainteresiranih za prisustvo na na�im probama bilo vi�e nego �to je na�a "kancelarija" mogla primiti, pa smo bili prisiljeni zakljucavati hodnik koji je vodio do "kancelarije", �to nam mnogi mo�da nikada nisu oprostili. Naravno, bio je to nepopularan korak, i bilo nam je �ao zbog toga, ali bio jeedini nacin da nesmetano uvje�bavamo na� repertoar. Ipak ponekad smo bili prisiljeni pustiti one najupornije, koji su znali najjace zvi�dati i lupati na skoro razbijena stara ulazna vrata. Isto tako ponekad smo bili poca�ceni da na na�im probama bude i poneka djevojka, �to nas je cinilo ponosnim i onda smo se trudili da pjesme jo� bolje zvuce. Sjecam se da smo na jednoj od proba dobili pravu domacu tortu koju je jedna od djevojaka napravila i donijela za nas. Mo�da je interesantno napomenuti da iako smo dosta glasno vje�bali, cesto i sa otvorenim jedinim prozorom, za razliku od penzionera kod "D�de" , nikada nismo imali problema sa ljudima koji su �ivjeli u neposrednom susjedstvu niti su ikada od nas tra�ili da se sti�amo, na cemu smo im bili zahvalni. Kada smo htjeli da cujemo kako zvucimo snimali smo se kasetofonom koga je jedini imao Bo�o (dobio ga iz Njemacke).
Poslije smo to preslu�avali i dotjeravali jer se tako culo gdje je ko pogrije�io. Poslije kad sam se i ja "docepao" mog kasetofona lak�e je bilo snimati na�u popularnu emisiju "Top hit lista", ( jer Bo�o nije uvijek mogao ), a odatle smo "skidali" vecinu pjesama koje smo svirali. Uz sva "skidanja" popularnih pjesama toga vremena, uspjeli smo uraditi i nekoliko na�ih pjesama koje nismo ni poku�ali studijski snimati. Naime, to je u ono vrijeme bilo daleko te�e dosti�no nego u ovom dana�njem "carstvu" tehnike i kompjutera, kada skoro svako mo�e imati svoj mali studio i snimati. Mi smo se zadovoljavali odsvirati poneku od tih pjesama na na�im igrankama, te s obzirom da to nismo najavljivali vecina nije ni znala cije su to pjesme. Najdra�a nam je bila" Ki�na noc" koju sam napisao negdje 1975. godine. Aran�irali smo je sva trojica, a kad je danas analiziram vjerojatno je nastala pod uticajem svih onih �lagera koje smo tada slu�ali i svirali. Ipak imala je u sebi i ne�to
na�e "Daltonsko" �to je cinilo da je najcesce sviramo. Takodje sam, ( mali EPP ) , za na�e potrebe, napisao par tekstova na na�em jeziku, za par pjesama koje bi inace trebalo pjevati na francuskom, a koji nam je bio zaista "te�ak" cak i za foliranje da pjevamo na njemu. �to se engleskog i italijanskog tice to nam je vec "bolje i�lo". Sreca je samo da nije bilo engleza i italijana da to slu�aju - vjerojatno bi bilo smijeha do suza.


                                                                                                                                    Autor : Began P.
                                                                                                                                      >> Nastavak price

Prica o Daltonima IV.

IZBORNIK

Na pocetak

SUTJESKI DALTONI

"VIS" Daltoni

Bozo Dodik,Pavo Pavlovic,Began Plasto

Eh da je samo malo vratiti vrijeme unazad ...

Daltoni - Kraljeva Sutjeska

HOME | VIDEO : DALTONI | DALTONI-FOTO GALERIJA | PISITE DALTONIMA

- PRICA O DALTONIMA
- VIDEO : DALTONI
- PISITE DALTONIMA
- DALTONI FOTO GALERIJA
- CHAT

- FILM O KR.SUTJESCI
- STIGMATE
- NOVOSTI
- VASI POZDRAVI
- KNJIGA POSJETITELJA