Sunčev sistem Galaksija Meteori Asteroidi Verovanja Zanimljivosti
Rečnik Vesti Arhiva Linkovi Download Kontakt

ORIJENTACIJA NA NOĆNOM NEBU 

Sazve�đa i danas koristimo za orijentaciju na nebeskom svodu. Zvezde koje čine pojedino sazve�đe povezujemo međusobno zami�ljenim linijama da bi lak�e predočili njihovu međusobnu povezanost. Po neki put produ�ujemo u mislima spojnicu dve zvezde do mesta gde se nalazi treća zvezda ili neki drugi objekat koji �elimo naći. Deo astronomije koji se bavi zve�đima i orijentacijom među njima naziva se astrologija.
 

a (alfa) h (eta) n (ni) t (tau)
b (beta) J (teta) x (ksi) u (ipsilon)
g, G (gama) i (jot) o (omikron) j, f (fi)
d, D (delta) k (kapa) p (pi) c (hi)
e (epsilon) l (lambda) r (ro) y (psi)
z (zet) m (mi) s, V (sigma) w, W (omega
Tablica 1: Mala slova grčkog alfabeta. U zagradama je napisano kako se ona u na�em jeziku čitaju. Neka slova alfabeta mogu pisati na različite načine.

Cirkumpolarna sazve�đa

Na� put po nebeskom svodu započećemo od sazve�đa u blizini severnog nebeskog pola, jer se ona iz na�ih krajeva uvek vide nad horizontom. Nazivamo ih cirkumpolarnim sazve�đima jer nikad ne zalaze, stalno kru�eći oko severnog nebeskog pola. Okrenimo se  u smeru severa i pogledajmo zvezdano nebo na toj strani sveta. Prvo moramo pronaći lik Velikih kola kojeg čini sedam najsjajnijih zvezda iz sazve�đa Velikog medveda (sl.1.). Kako su to ujedno i najsjajnije zvezde u ovom delu neba, Velika kola lako je pronaći u svako doba godine. U letnjim mesecima nalaze se Velika kola otprilike u pravcu severozapada na oko pola puta od horizonta do zenita a ruda im stoji gotovo uspravno prema gore.

Slika 1: Izgled severnog neba. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama je označena sredina Kumove Slame (tzv. galaktički ekvator).


Lik Velikih kola upotrebićemo da pronađemo ostala sazve�đa severnog neba. Verovatno najpoznatije pravilo astrologije je ono o pronala�enju Severnjače uz pomoć Velikih kola. Naime, produ�imo li spojnicu zadnje dve zvezde Velikih kola, koje se nazivaju Merak i Dubhe (čitaj Dube), za oko pet puta u smeru od Meraka preko Dubhea, naići ćemo na usamljenu sjajnu zvezdu. Ona se naziva Severnjača (Polara, Polaris) jer se nalazi u neposrednoj blizini severnog nebeskog pola. Severnjača je trenutno od stvarnog pola udaljena otprilike za prividni pečnik Meseca, �to je toliko malo da najče�će mo�emo uzeti da ona pokazuje stvarni smer severa. Severnjača je najsjajnija zvezda u sazve�đu Malog medveda. Nastavimo li jo� malo u istom smeru, naići ćemo na sazve�đe Cefeja čije najsjajnije zvezde tvore lik kućice, koja u letnjim mesecima le�i postrance, s krovom �iji vrh otprilike pokazuje prema Severnjači. U ovom sazve�đu nalazi se poznata promenjiva zvezda d Cefeja. Po njoj se cela vrsta takvih zvezda naziva cefeide. Cefeide su zvezde koje pravilno pulsiraju (menjaju svoju veličinu) i zbog toga im se menja sjaj. Period pulsiranja d Cefeja je 5 dana 8 sati i 53 minuta. Srednja zvezda u rudi kola, nazvana Mizar, vi�estruka je zvezda. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se zvezdica Alkor (od arapskog jahač) koju ljudi o�trog oka mogu videti prostim okom. Arapi su je koristili za određivanje o�trine vida. 

Krenemo li od Mizara preko Severnjače na drugu stranu naići ćemo na vrlo lepo sazve�đe Kasiopeja. Njenih pet najsjanijih zvezda pravi lik slova "W" ili "M". U ovom sazve�đu nalazi se otvoreni skup zvezda NGC 7789 (tj. 7789. maglina upisana u tzv. NGC katalog maglina) koji se u tamnim noćima lako mo�e videti već i manjim dvogledom kao svetla magličasta mrljica. Otvoreni skupovi su zvezde u na�oj galaksiji koje su zajedno nastale i koje zajedno putuju kroz svemir. Ovakvi skupovi mogu imati od samo nekoliko zvezda pa do vi�e hiljada zvezda. NGC 7789 sadr�i oko 900 zvezda vrlo slabog sjaja.

Ispod Kasiopeje na severoistočnom nebu uspinje se sazve�đe Perzeja u kojem treba upozoriti na zvezdu Algol, jednu od najpoznatijih promenjivih zvezda. Svakih 2 dana 20 sati i 53 minute potamni ova zvezda na nakoliko sati za oko jednu zvezdanu veličinu. Algol, ili Vra�ja zvezda, u stvari je sistem od dve zvezde koje kru�e jedna oko druge. Kad tamnija od njih pokrije onu sjajniju mi to vidimo kao pad svetline Algola. U sumaglici uz horizont ispod Perzeja gubi se najsjajnija zvezda cirkumpolarnog neba, Kapela, glavna zvezda velikog sazve�đa Kočija�. Iznad Cefeja, gotovo u zenitu, nalazi se sazve�đe Labuda, koje se zbog oblika ktsta �to ga čini njegovih �est najsjanijih zvezda često naziva i Severni krst (slika 3. prikazuje sve zvezde Severnog krsta). Najsjanija zvezda u Labudu naziva se Deneb. Nalazimo li se daleko od izvora ve�tačkog svetla, ako je nebo potpuno vedro i bez mesečine, videćemo i srebrnasti sjaj Kumove slame (Mlečnog puta) kojeg čine bezbrojne slabe zvezdice na�e galaksije. Njena sredina označena je na karti tačkicama. Vidimo da u ovom delu neba Kumova slama prolazi kroz sazve�đa Perzej, Kasiopeja, dira Cefej, i prolazi kroz celo sazve�đe Labuda. Na tom srebrnastom velu, negde na pola puta između Perzeja i Kasiopeje, smestila su se dva prekrasna otvorena skupa zvezda, h i c  Perzeja, koji se prostim okom vide kao slaba mrljica, ali ih već i najslabiji teleskop rastavlja u bezbroj sitnih zvezdica.

I na kraju, produ�imo li u mislima luk �to ga čine tri zvezde ruda Velikih kola za oko jedan i po put naići �emo na vrlo sjajnu narand�astu zvezdu, Arktur. Arktur je najsjajnija zvezda na severnoj nebeskoj polulopti, iako samo za nijansu sjajnija od Vege, blistave plavo-bele zvezde iz sazve�đa Lire. Vega nije prikazana na ovoj karti iako se nalazi vrlo blizu njenog ruba. U letnjim mesecima nalazi se u blizini zenita. U ovom delu neba nalaze se i sazve�đa Zmaj, �irafa i Ris, ali ih čine zvezde tako slabog sjaja da ih je vrlo te�ko pronaći ako nebo nije zaista tamno i vedro.

Letnje nebo

 

Slika 2: Izgled letnjeg neba. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.
 

Okrenimo se sada prema jugu i pogledajmo ju�ni deo nebeske polulopte. Već smo napomenuli da se u blizini zenita nalazi sazve�đe Labuda koje ćemo najlak�e prepoznati po obliku krsta �to se prote�e du� Kumove slame. Zadnja zvezda u tom krstu, na suprotnoj strani od Deneba, naziva se Albireo. Jedna je od najlep�ih dvojnih zvezda na nebu. Kod Albirea se vide izrazite boje obe zvezde u paru, �to je kod dvojnih zvezda retkost. Na �alost, da bi se ovaj par zvezda dobro video, potrebno je povećanje od barem 20 puta, dakle mali teleskop.

Desno od Deneba uočićemo Vegu, blje�tavo plavu zvezdu u malenom sazve�đu Lira. U blizini Vege nalazi se zvezdica e Lire koju već i najmanji teleskop razluči u dve podjednako sjajne zvezdice. Veći instrument, otvora od barem 60 mm i sa povećanjem od 100 do 150 puta svaku od te dve zvezdice nadalje razluči na jo� dve zvezdice. Sve u svemu, četiri podjednako sjajne zvezdice u dva para �to zajedno putuju nebom!

Takođe u blizini, otprilike na pola puta izme�u dvu donjih zvezda u četvorouglu Lire, nalazi se planetarna maglina M57. Ovo je jedna od najsjajnijih planetarnih maglina a da bi se videla potreban je teleskop otvora barem 50 mm i povećanja pedesetak puta! Planetarne su magline oblaci gasa koji su istekli s roditeljske zvezde kad je ona, pred sam kraj svojeg �ivota, narasla i postala crveni div. Sama zvezda nakon ovakvog isticanja svojeg spolja�njeg omotača u okolni prostor postaje beli patuljak koji se često mo�e opaziti u sredi�tu planetarne magline. Ispod Labuda nalazi se sazve�đe Orla, čija najsjajnija zvezda, Altair, s Vegom i Denebom čini veliki jednakostranični trougao sa Vegom u vrhu. Ovaj trougao se koristi kao polazi�te za orijentaciju na letnjem nebu i naziva se letnji trougao.

Produ�imo li spojnicu Deneba i Vege za otprilike istu du�inu na drugu stranu, naići ćemo na sazve�đe Herkula. U njegovom gornjem delu, u trapezu �to ga čine četiri podjednako sjajne zvezde, nalazi se jedan od najsjanijih loptastih skupova, M13. Naći ćemo ga na oko jednoj trećini puta od gornje zvezde prema donjoj. U vedrim noćima ljudi o�trog vida mogu ga opaziti i golim okom kao slaba�nu mrljicu. Teleskop pokazuje veliku svetlu mrlju okruglog oblika, dok veliki teleskopi (prečnika objektiva od 15 cm i vi�e) počinju iz te mrlje razlučivati bezbrojne sitne zvezdice. Kuglasti su skupovi kompaktne nakupine vi�e desetina hiljada zvezda. Loptastog su oblika, ali se za razliku od većine zvezda u galaksiji nalaze daleko izvan ravni galaktičkog diska.

Jo� malo desno (zapadnije) od Herkula nailazimo na malo sazve�đe Severna kruna u kojem blista zvezda Gema (Dragulj). Severna kruna nalazi se pored Volara, velikog sazve�đa oblika zmaja čija se najsjanija zvezda, Arktur, već spu�ta prema zapadnom horizontu. Save�đe Volara nije celo ucrtano na ovoj karti. Ispod Herkula a između Orla i Volara nalazi se veliko sazve�đe Zmijonosac sa sazve�đem Zmije. Zvezde koje čine ova dva sazve�đa nisu tako sjajne pa je njih te�e ocrtati. Uz ju�ni horizont nalaze se sazve�đa Strelca i �korpiona. Save�đe �korpion vrlo je uočljivog oblika a osim toga njegova glavna zvezda Antares, vrlo je sjajna i izrazito crveno-narand�aste boje. Ime joj dolazi od anti-Ares, �to bismo mogli sa grčkog prevesti kao "suparnik ili protivnik Marsa". Donji deo ovog prekrasnog sazve�đa u na�im krajevima jedva da se di�e iznad horizonta i obično se gubi u letnjoj sumaglici. Kad je vazduh izuzetno čist, �to se po neki put dogodi posle jake ki�e, moguće je videti �korpiona u svoj njegovoj lepoti. Levo od �korpiona, u najsjanijem delu Kumove slame nalazi se sazve�đe Strelca, nepravilnog oblika ali zato prepuno raznoraznih maglina koje pokazuje već i običan teleskop. Sredi�te Kumove slame nalazi se u ovom sazve�đu.

 

Jesenje nebo

Slika 3: Izgled jesenjeg neba. Karta prikazuje pogled prema jugu. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.
 

Na prvi pogled jesenje je nebo vrlo slično letnjem. Na� stari znanac, letnji trougao, jo� je visoko na nebu. Glavni uzrok ove pojave je naglo skraćivanje trajanja dana koje nastupa krajem leta i početkom jeseni. Tako zapravo kroz cela ova tri meseca krajem sumraka na nebeskom svodu nalazimo sazve�đa u pribli�no istom polo�aju. Tek na istočnoj strani nebeskog svoda uzdiglo se nekoliko novih sazve�đa. Neposredno uz Orla, s njegove leve strane, nalazi se mali romb s repićem koji čini maleno ali lepo zve��e Dupin (Delfin). Levo od Dupina velik je prostor, siroma�an zvezdama, koji pripada sazve�đu Pegaza, čiji se veći deo jo� uzdi�e nad istočnim horizontom gde ga prepoznajemo kao golemi četvorougao. Gornja leva zvezda tog četvorougla pripada sazve�đu Andromede, ali je oko prirodno povezuje u celinu sa preostale tri. To je jedan od primera kako sazve�đa na nebu i likovi koji su im pridru�eni često puta nemaju ba� mnogo zajedničkog. Daleko dole, u blizini jugoistočnog horizonta, u vedrim noćima mo�emo opaziti usamljenu sjajnu zvezdu: Fomalhaut, najsjajniju zvezdu sazve�đa Ju�na riba.

 

 

Proletnje nebo

 

Slika 7: Izgled proletnjeg neba. Karta prikazuje pogled prema jugu. Dno karte odgovara horizontu a vrh području zenita. Tačkicama su označeni ekliptika i sredina Kumove slame.


Tokom celog proleća dan se tako brzo produ�ava da se večernje nebo vrlo brzo menja. Već između zimskog i proletnjeg neba morali smo se zaustaviti, da nam zimski �stougao ne bi umakao s večernjeg neba neopa�en. Iz istog razloga moramo se zaustaviti i između proletnjeg i letnjeg neba, kako nam ne bi promakla sazve�đa Volara i Device. Ako nismo sasvim sigurni, mo�emo se poslu�iti i rudom Velikih kola. Produ�imo li zami�ljeni luk �to ga čine tri zvezde ruda oko jedan i po puta, udarićemo ravno na Arktura. I ostale sjajnije zvezde Volara lako je uočiti jer čine lik izdu�enog zmaja, sa čije desne strane se smestilo malo sazve�đe Severna kruna. Zvezde Severne krune čine uočljivi polukrug. Daleko najsjajnija u tom polukrugu je srednja zvezda koja se naziva Gema (Dragulj).

Produ�imo li du�u osu Volara preko Arktura prema horizontu za oko jednu njenu du�inu, naići ćemo na usamljenu sjajnu belu zvezdu Spiku. Ona je najsjajnija zvezda u sazve�đu Device, koje je poznato po mno�tvu galaksija �to se u njemu nalaze. Na�alost, za opa�anje tih galaksija potrebni su veći teleskopi, sa objektivima od 10-20 cm u prečniku. Nastavimo li jo� malo u istom smeru, naići ćemo na mali nepravilni četvorougao, sazve�đe Gavran.

 

Hosted by www.Geocities.ws

1