Mjesto u oku gdje se stvara slika se zove mrežnica. Uz to što sadrži brojne živce i krvne žile, sadrži i
ogroman broj fotoreceptora koji sliku pretvaraju u električni impuls i šalju ga u mozak.

Postoje dvije vrste fotoreceptora, čunjići i štapići. Njihov raspored unutar mrežnice nije ravnomjeran.
U samom centru makule koji se zove fovea, najveća je koncentracija čunjića, gotovo da je  svaki
čunjić vezan na vlastiti živac (često se upotrebljava izraz "privatna linija"). Taj dio oka je specijaliziran
za produkciju oštre slike pri danjem svijetlu. Zbog toga oko stalno, automatski, pomiče očne mišiće
tako da svjetlost predmeta koji se promatra uvijek pada u centar makule (fovea). Očni mišići su vrlo
aktivni, zapravo najaktivniji mišići u ljudskom tijelu, i mozak njima upravlja fenomenalnom brzinom i
točnošću.
Od centra makule prema rubu postupno se smanjuje broj čunjića, a uvelike raste broj štapića. To važi
do određenog područja u mrežnici kada i njihov broj pada.
Još je važnije to da je prema rubu mrežnice sve više istih fotoreceptora vezano na jedan živac
(porodična linija), uslijed čega se pojačava intezitet signala koji se šalje u mozak. Još dalje prema
rubu jednu živčanu vezu naizmjence dijele grupe čunjića i štapića (javna grupna linija).

Pri oku adaptiranom na mrak, glavnu funkciju vida preuzimaju štapići. Sada centar makule, koje oko
automatski pozicionira, nije mjesto koje je od velike koristi. Područje koje je najosjetljivije nalazi se u
njegovoj okolini. Zato se noću u objekte slabog sjaja ne smije gledati direktno, nego malo postrance,
cca. 20 stupnjeva u stranu. No to i nije najjednostavnije postići, jer mozak automatski upravlja okom.
Ta tehnika gledanja se zove "indirektno gledanje" i iziskuje ponešto vježbe.

Imamo li u vidnom polju okulara neku slabu maglicu ili galaksiju, najfiniji detalji se raspoznavaju kada
se gleda malo postrance i u tom položaju uspije zadržati pogled. Početnicima je dobro da u vidnom
polju imaju bilo kakvu zvjezdicu na koju mogu vezati pogled. Kasnije, kad se savlada tehnika
indirektnog gledanja, takvo oslonište nije potrebno. Iskustveno čete znati koliko trebate gledati
postrance, i kako opustiti oko da na tom mjestu ostaje što duže.