Ljudsko oko je jedan od najsavršeniji optičkih "instrumenata", te zajedno u sprezi sa mozgom,
predstavlja "ulazna vrata" bez kojih je teško i zamisliti svijet oko sebe. Dugo vremena kroz povijest
čovječanstva, to je bio i glavni i jedini optički "instrument" kojim se istraživao svemir. Poznavati rad i
karakteristike oka bitno je za potpunije razumijevanje astronomije.

Kako oko zapravo radi?

Osnovni princip stvaranja slike u oku, generalno se ne razlikuje od stvaranja slike u običnom
fotoaparatu. Snop ulaznog svjetla se lomi u rožnici oka, akomodacijom leće se dodatno korigira
tako da fokus pada na mrežnicu oka. U mrežnici oka se nalaze posebni fotoosjetljivi receptori
(štapići i čunjići) koji podražaj fotona pretvaraju u električne impulse i šalju ih u mozak. Ljudsko oko
je sposobno da registrira dio elektromagnetskog spektra od valne duljine 400 do 700 nanometara,
koji po tome zovemo i "vidljiv dio elektromagnetskog spektra". U vidljivom djelu elektromagnetskog
spektra oko je najosjetljiviju na valne duljine od 455 nm (modro-ljubičasto apsorbiraju "modri"
čunjići), 535 nm (zeleno apsorbiraju "zeleni" čunjići) i  570 nm (žuto-crveno apsorbiraju "crveni"
čunjići).

Grafikon osjetljivosti oka na različite valne duljine svijetla

To je onaj jednostavniji dio stvaranja slike, daljnju funkciju preuzima mozak koji od nastalih
električnih impulsa stvara "doživljaj" koji zovemo vid.