TEKSTILNA RADINOST U DREŽNICI
UVOD
O
tekstilnoj radinosti u Drežnici u stručnoj etnološkoj literaturi nije do sada
pisano i zato je osnovni cilj preduzetih istraživanja bio da se sakupi što više
podataka o tehnologiji proizvodnje tekstilnih sirovina, o izradi gotovih
proizvoda i njihovoj upotrebi, te da se na osnovu svih ovih podataka ustanove
osnovne karakteristike tekstilne radinosti u Drežnici.
Proučavanje tekstilne radinosti obavljeno je istraživanjima u selima koja čine
Drežnicu, prema narodnoj tradiciji, u užem smislu, i to: Ušće, Donje Selo, Žlib,
Kosirica, Perutac, Rogebrdo, Inač, Sveća, Striževo, Zagreblje, Bunčići,
Poglavica, Lisičine i Draga, te u predjelu Vrdi, planinskoj visoravni koja
administrativno pripada Drežnici.
U
svim selima u Drežnici izuzev u Inču danas živi stanovništvo muslimanske
nacionalnosti. U selima Ušće, Donje Selo, Perutac, Striževo, Zagreblje i
Lisičine, pored Muslimana živi i stanovništvo hrvatske nacionalnosti. U selu
Inču žive samo Hrvati.
Istraživanje tekstilne radinosti obavljeno je kod stanovnika obje nacionalnosti.
Metode istraživanja su bile:
a)
zapisivanje građe u direktnom razgovoru sa kazivačima, kojim je obuhvaćeno
više ljudi starije generacije, razne dobi i pola,
b)
skiciranje i mjerenje predmeta koji su bili cilj izučavanja,
c)
fotosnimanje pomagala i sprava koji se koriste u proizvodnji tekstila, kao
i fotografisanje finalnih proizvoda.
Podaci kojima raspolažemo obuhvataju period od približno sto godina unazad, s
obzirom da su usmena predanja kod ljudi starije generacije veoma oskudna i da ne
zalaze u daleku starinu.
Međutim, s promjenama koje su uslijedile kao odraz novih tokova u političkom,
društvenom i ekonomskom životu stanovnika u Bosni i Hercegovini, pa i u
Drežnici, koje počinju 1878. godine i traju do naših dana, došlo je do promjena
u tekstilnoj radinosti ovoga kraja, što će biti prikazano u daljem izlaganju.
Glavna sirovina za izradu tekstilnih predmeta u Drežnici bila je vuna, čija je
upotreba proizlazila iz stočarske ekonomike stanovništva. Uz vunu korištena je i
kozja dlaka, sve do 1953, godine kada je definitivno zakonom zabranjeno
uzgajanje koza, i od tada prestaje i korištenje kozje dlake - kostreti.
Lan i konoplja kao sirovine biljnog porijekla, takođe su zauzimale veoma važno
mjesto u tekstilnoj proizvodnji sve do šezdesetih godina ovog vijeka. Pamuk se
kao industrijski proizvod pojavio u Drežnici početkom
XX
vijeka, prvo kao privilegija ekonomski jačih slojeva društva. Međutim, na osnovu
usmenih predanja može se zaključiti da se pamuk upotrebljavao kod stanovništva i
prije
XX
vijeka, te da je, uglavnom, nabavljan iz Mostara i Sarajeva.
Danas zajedno sa vunom, kao domaćim proizvodom, vunicom i svilom, pamuk
predstavlja još uvijek jednu od važnih sirovina u kućnoj radinosti
drežanjki.
Navedene sirovine imale su veoma široku primjenu u izradi najneophodnijih
dijelova tekstilnog pokućstva, kao i u izradi narodne nošnje. Međutim, dobijanju
završnog tekstilnog proizvoda prethodile su mnogobrojne radnje koje su se
odnosile prvenstveno na obradu sirovina.
I Home I
Uvod I
Proces I
Tehnika I
Proizvodi I
Završna faza I
Copyright © Drežnjak; jesen 2001. godine