LIKOVI
Marko, Kristina, Tomo Mali (car), Riboliki pripovjedač, Ivan (pripadnik Pokreta otpora), Deus ex machina, Glasnik, Sluga, Zbor svih građana

UVOD

Riboliki pripovjedač

Kad me feministice vide odmah bježe van,
A šovinisti mi obećavaju u logoru apartman.
Ponukan ovom situacijom od koje ti se na glavi diže kosa
Odlučio sam napisati tragediju muško-ženskih odnosa.

Za to su dovoljna 2 čuda neviđena-
Kad je glavni lik šovinist žena,
Kad glavni muški lik voli plesti
I radnja koja će se do kraja još zaplesti.

Šovinistica ova zove se Kristina
I šovinistica je prava.
Najviše voli kad muž ženu vara.
Gleda utakmice uz pivu vrlo često.
Smatra da je ženama u kuhinji mjesto.
Ne d`o Bog da joj kažeš da je žena-
Odmah te uguši ruka njena.
Ponaša se kao i svaki šovinistički tip
I smatra da joj treba izgraditi kip.
Ne trpi dečke senzibilne-
«pederima» ih zove-
Ne može ih ni vidjeti od mržnje silne
I tako dolazimo do osobe ove...

Feminist u ovoj priči zove se Marko.
Zdušno se zalaže za od žena prava
Bila im kosa crna, crvena il plava.
Najviše cijeni ljepotu u duši.
Pred njim se svaka žena ruši.
Muškarce zove svinjama smrdljivim
S masnom bradom i mozgom crvljivim.
Zna peglati, prati suđe
I kućanske poslove još luđe.
Zalaže se za žene u vlasti
I svaka će žena na njega pasti.

I svatko od njih živi život svoj
Ne sluteći
Da će im uskoro veliko sranje doći,
Ali ga neće baš sretno proći

POGLAVLJE 1

Riboliki pripovjedač:
Marko i Kristina ne bi se znali
Da zemljom ne vladaše car Tomo Mali.
Taj zli car imaše ideje užasne-
Da razlika među spolovima zauvijek zgasne.
Kristina zato ne mogaše mirno Žuju ispijati
Nit Marko na aerobiku se izvijati-
Takav ravnopravan život nije bio fora
I zbog toga se rodio Pokret otpora.
Tako se Kristina i Marko u tajnom skrovištu upoznahu
I ubrzo među njima prijateljski odnosi vladahu

Kristina (govori Marku)
Ma di si, topli brate?!
Čim vidim govno, pomislim na te!
Kad ništavnog cara svrgnemo s vlasti
U roblje ćeš moje i ti s njim pasti!

Marko
Šta si se raskokodakala?
Bez mene bi pod carem plakala!
Sad bi bez mene caru suđe prala.
Stoga me poštuj, jadnice mala!

Riboliki
Iako je među njima uvijek bilo svađe
Otpor se u njima zajednički nađe.
Uskoro baš oni vođaše Pokret
I u bitci nastane preokret.
Snage Pokreta prodriješe do cara,
A on želi s vođama da razgovara.

Car Tomo Mali
Oj vođe, Kristina i Marko!
Da mi iskreno kažete, molim vas žarko!
Ako imalo sumnjate u iskrenost svoju,
Priznajte odmah vladavinu moju.
Sad nek iz vaših usta izađe istina-
Zar ne bijaše moja ideja baš fina?

Spolovi međusobno oduvijek se bore,
A sukladnu cjelinu zajedno tvore.
Stoga treba naučiti ljude
Da si po spolovima međusobno ne sude

Marko
Vidi se da si muško, care jadni!

Kristina
Sa ženskom stranom u sebi, ništavniče hladni!

Marko
Tvoje riječi zvuče vrlo jadno!

Kristina
Pa da smo svi isti, bilo bi baš dosadno!

Marko
U međusobnom nerazumijevanju
Pokušavamo se upoznati...

Kristina
...I jedino tako možemo pravu ljubav spoznati.

Marko
Stoga se prava istina ne smije kriti...

Kristina
...Razlike među spolovima uvijek će biti!

Marko
I za kaznu za sve, naš grozni care...

Kristina
...Ići ćeš na zanat među kozmetičare

Car
Ah, koji pad!
Jednog dana na stolu pečeni prasac i svilene toge,
A drugog dana lak za nokte i nečije smrdljive noge

Riboliki pripovjedač
I tako završiše vladavina ovog cara,
Ali postavlja se pitanje tragično-
Kojeg će novog narod dobiti gospodara?

POGLAVLJE 2

Marko

Mislim da je jasno, kolegice mila
Da je moja hrabrost najjače oružje bila
I stoga mislim da ćeš se složiti
Kad ću sebe za novog kralja predložiti

Kristina

Naprotiv, o moj dragi kolega,
Od tvoje ideje mi treba psihijatrijska njega.
Mojom odlučnošću je car stao padati
I jedino ja zaslužujem vladati!

Marko

E kad nisi za Feministički kalifat
Onda je vrijeme da se započne rat!

Ivan

Nemojte dopustiti da se krv prolijeva,
Narod mirnu vlast zahtjeva.
Stoga dajmo narodu šansu da bira.

Marko i Kristina (uglas):

Pravo kažeš!
Narod jedini može znati
Tko će carem postati!

Riboliki pripovjedač

I tako su njih dvoje svoje ljude skupili,
Izborne reklame i listiće kupili,
Bacili se u propagandu
Te sabotirali protivničku bandu.
Međutim, baš dan prije izbora
Ovu dramu pogodi noćna mora-
Velika se tragedija dogodi
I glasnik upravo Kristinu pohodi...

POGLAVLJE 3

Glasnik

Pozdrav, vladarice buduća!
Dobru vijest čeka tvoja kuća.
Drago mi je što ti ovu sretnu vijest donosim.
Da ću ti je ja reći, baš se ponosim!
Ona ženskica Marko
Nevolja nam više nije
Jer se naljutiše njegovi žarko
Kad otkriše što on krije:
Njegove prijateljice ga htjedoše pitati
Za u kuhinji savjet,
Ali nisu očekivale da će otkriti
Kako krši feministički zavjet-
On je doma potajice pivo pio,
A na tv-u je hrvanje žena u blatu pratio.
Šovinističku muziku je do daske puštao
I pošteno je pri tome on guštao.
Kad ga vide, žene se razgnjeviše
I batinom ga pošteno prebiše.
Od posljedica udaraca gnjevnih žena
Otišao je na mjesto koje krije tamna koprena.
Vlast će se stoga vama predati,
A sad moram ići utakmicu gledati.

Kristina (monolog):

Da li mi to suze idu jer shvaćam da bez njega neću moći
Ili mi je nešto ušlo u oči?
Da li me u grlu steže jer sam prekasno shvatila da mi u životu treba potpuna suprotnost
Ili mi je u grlu zapela pileća kost?
Ako me briga za njime uopće ni najmanje nije stisla
Zašto sam ovako pokisla?
Ne znam, ali znam da ovakav život
Ne, više nema, bez njega stvarno nema
Smisla
I živjet neću više
Jer ja bez njega sam kao sunce bez kiše
(Kako čudno se sudbina piše)!
Umirem tiho, tiše...
NE!

- trči i vadi nož-

O nožu lijepi
S kojim nikad nisam sjeckala luk
Želju za njim mi okrijepi
I odvedi me gdje vlada vječni muk.

- probada se-

Sluga

O gospodarice, jeste li za pivu?
Oh, gle nevolju živu!
Pomoć, ljudi, gospodarica mrije
Požurite, molim vas, spasite je!

Kristina

Slugo odani, za mene nema spasa
Ali poslušaj zadnje tragove mog glasa
Koji vapi
Za ovim životom prošlim i
Uzalud protraćenim
U ime svoje obećaj mi
Da ćeš me poslušat ti
Kad te zamolim da ne mrziš žene
Jer ih i tako ne
Mrziš jer su niže vrijedne
Nego jer se bojiš
Onog što ne razumiješ
Stoga kad već nisam ja budi ti hrabar
Jer ljubav je jedini ljudski car

KRAJ

Riboliki pripovjedač

Sprovod je i naše će likove
Zemlja pokriti,
Ali dolazi neki tip iz kutije s facom
Kao da će nam nešto neviđeno otkriti...

Deus ex machina

Pozdrav, ja sam deus ex machina
I kraj ću vam razjasniti.
Mnoge gluposti ja ću vam objasniti.
Konac na priču ja ću iskrojiti
I 2 sretna srca ja ću spojiti.
A sad, ruljo, prije neg mi vlak krene
Nek glavni likovi dođu pred mene!

Zbor

Naš je glavni par junaka mrio
Dok si se ti glupostima bavio!
Jesi li siguran da si sat dobro navio?

Deus ex machina

Tako mi u prahu mlijeka
Ovo se ne dogodi otkad je vijeka!
Da glavne likove zemlja krije
Jer mi je sat ostao bez baterije!
Ha ništa, onda bježim iz ove ništavne drame
I prestajem ovo mlaćenje prazne slame

Riboliki pripovjedač

Dakle, do kraja ste, dragi čitatelji, došli
I sad biste najrađe na neko dobro djelo prošli
Ali ne merete bez zadnje riječi
Koja vam okrutno kraj knjige priječi:
Dakle, dečki i curice,
Pokažite prema ovima drugima lijepo lice
Jer svi smo mi izgubljene ovce
Koje kroz životnu pustinju zbunjeno hode
I trebamo jedni druge
Da bi došli do vječnog izvora vode.

Luka «Riba» Ostojić