Na osvjetljenom ekranu šminkerskog mobitela pisala je sljedeća poruka - « Pošalji ovo na još 3 broja (ne šalji natrag) i ostvarit će ti se ono što najviše želiš. Ako ne pošalješ, čekaju te 3 godine nesreće». Felix se zlurado nasmijao i kliknuo na opciju «Briši». Felix je bio ono šta bi rekli – «čudna ptica». Naime Felixova kuća je bila jako neobična za jednog normalnog biznismena. Iznad ulaza su se nalazile ljestve, a nije bilo ničeg na što bi se penjao. Također nije bilo nijedno ogledala u kući iako Felix nije izgledao kao majmunska guzica polivena katranom i perjem. Razlog ovoga seže duboko u Felixovo djetinjstvo...

Mama je pravila paellu koja je uvijek bila lošeg okusa a tata je sjedio u potkošulji u naslonjaču i derao se na male čovce na televiziji:
«Dodaj na krilo, majmune jedan, slobodan ti je!» i taman kad se odlučio sočno opsovati pozvonilo je zvonce na vratima
«Tko je sad?!?» ljutito je progunđao tata i digao svoje 100 kila teško tijelo te se odgegao do vrata. Bio je to poštar i imao je pismo za Felixa. Ne za tatu, ne za mamu, nego za baš za Felixa! Imao je 9 godina, a došlo je pismo na njega! Ludilo! Anyway, bilo je to pismo u kojem se spominjala «sreća» i slične gluposti, ali Felixovu 9- godišnju maštu je zagolicala rečenica koja je išla ovako nekako: «Pošalji ovo na još 3 adrese (ne šalji natrag) i ostvarit će ti se najveća želja». A on je tako želio bicikl! I tako je Felix kupio papir i marke, prepisao krasopisom tekst i ubacio 3 omotnice u poštanski sandučić. Čekao je, čekao, čekao ali bicikla nije bilo. Doduše, dobio je 3 ljutita odgovora puna psovki koja su uglavnom govorila da im se ne šalje takvo sranje, ali ta 3 pisma nisu imala pedale, nisi se mogao s njima voziti i nisi mogao izazivati ljubomoru u pješaka.

Tako je Felixu dosadilo čekati te je odlučio nešto sam napraviti. Tjedan dana je radio veliki plan i sve izračunao u detalje! Naime, planirao je doći u dućan, sjesti na bicikl i jednostavno šmugnuti. Došao je u dućan biciklima te je išao brzim i tihim korakom došao do bicikla, sjeo na bicikl, naglo stisnuo pedale i, udarivši u zid dućana, otkrio da i nije baš precizan vozač. Udarac u zid je uzrokovao pad stalaka koji su bili na njemu te se tako srušilo:
«13 bicikla, 6 litara razrjeđivača, 31 dio za auto i jedna auto-guma što je ukupno 10000 dolara»- diktirao je vlasnik dućana Felixovom ocu račun, a otac je zaračunao svu štetu na Felixovim ušima. Ostatak djetinjstva ga je stari maltretirao i spominjao mu ovo sranje svaki put kad bi se Felix nešto pobunio, a mama je kao i dosad šutke radila lošu paellu.
«Kakvu to lošu paellu radiš! Šta sam se oženio tobom, em radiš lošu paellu em si mi sina lopužu odgojila!» derao se svaki dan tata uz to što bi tu i tamo dodao kako će mu od sina nastati ubojica, silovatelj i razbojnik. Tako mu nije dao ići van pa je Felix morao ostati doma učiti i smišljati osvetu mrskoj sreći.

Tako je marljivo učio, završio 2 faksa u roku, osnovao tvrtku i tako se masno obogatio da si je mogao kupiti i razbiti toliko ogledala da bi imao 2401 godinu nesreće. Pa je tako i nakupovao toliko ogledala, porazbijao ih, prolazio ispod ljestvi i radio sve lijepe stvari koje bi šlagirale prosječnu praznovjernu osobu. I život bi Felixu bio baš lijep da nije bilo male sitnice- sve to mu je stvarno donijelo nesreću. Njegovu tvrtku je kupio Macrosoft koji je nedugo potom bakrotirao. Kad se tetovirao u ključnom trenutku je tipa koji ga je tetovirao ugrizao ogromni komarac u ruku što je uzrokovalo nagli trzaj ruke... I šećer na kraju je bio kad ga je skoro opljačkao jedan provalnik, ali ga je u zadnji čas na djelu našla Felixova žena koja se na prvi pogled zaljubila u tog provalnika te pobjegla s njim (i opljačkala Felixa, naravno). Kako je Felix bio tvrdoglav ko mazga, to je samo potpirivalo njegovo anti- praznovjerje.

Sve to vrijeme je kroz prozor obližnjeg stana na to jadno nesretno stvorenje gledala božica Fortuna i sažalila se.
Odlučila je posjetiti tog tvrdoglavog idiota i reći mu da postane opet praznovjeran. I tako mu je upala u stan i predstavila se:
«Ja sam božica Fortuna i došla sam ti objasniti nešto»
Prosječan čovjek bi pozvao policiju, ali Felixa je ipak nešto ponukalo da ju sasluša. Je li to bila njegova potajna želja da je to Fortuna, njegova želja da joj se osveti ili jednostavno višak alkohola u krvi, nitko ne zna. Tako mu je ona objasnila važnost praznovjerja. Na to je Felix proplakao:
«Ali zašto nisam dobio bicikl? Zašto???»
«Pazi»- rekla je Fortuna vraćajući se u prošlost- «Tog dana kad si slao pismo ispred tebe je iskočila crna mačka. Ti si to ignorirao, ali ta crna mačka je poništila sreću koju donosi pismo. Ponovan način da vratiš svoju sreću je da opet pošalješ onakvo pismo na 3 adrese.»

Felix se napokon osjetio sretno. Kupio je papir, marke i omotnice, napisao krasopisom na papir pismo te se otputio prema poštanskom sandučiću i bacio pismo. Ovaj puta je izgleda sve bilo dobro...

EPILOG

Ta 3 pisma je poštar poznat kao Newman upotrijebio kao ubrus pri jedenju svinjetine.
Felix se pri pisanju pisama gadno ogrebao, rana mu se inficirala, obolio je od tetanusa te nedugo potom preminuo.
Žena koja je sebe smatrala božicom Fortunom je završila u ludnici, ali je nakon 3 mjeseca izašla, glumila u filmu «Godine» te osvojila Oscara. Bog štiti blesave.