Minerali neophodni za normalan rast i razvoj čoveka
Kalcijum se resorbuje iz duodenuma i proksimalnog jejunuma pomoću jednog proteina koji vezuje kalcijum, a sintetiše se u odgovoru na delovanje 1,25-dihidroksiholekalciferola (1,25-dihidroksivitamin - D3). Resorpciju inhibiraju jedinjenja koja sa kalcijumom grade nerastvorne soli kalcijuma (oksalati, fitati, fosfati) i nerazgrađenim mastima koje sa kalcijumom grade kalcijumove sapune. Veliki deo kalcijuma primljenog iz hrane se ne resorbuje, već se izlučuje fecesom.
Kada je jednom resorbovan, kalcijum se može izlučiti iz organizma na nekoliko načina. Bubrezi izlučuju kalcijum kada je njegova koncentracija u krvi veća od 7 mg/100 mL. Velika količina kalcijuma se luči u lumen creva i uglavnom se gubi fecesom; dok se manje količine gube znojenjem. Za svaku osobu važi da su količine izlučene urinom relativno konstantne, dok količina fekalnog kalcijuma jako varira u zavisnosti od načina ishrane. Hrana bogata proteinima znatno povećava ekskreciju kalcijuma.