Odlaskom igraca srpske nacionalnosti iz kluba, razmišljalo se o razlogu njihovog odlaska, iako im nitko iz kluba nije predbacivao što bi ih navelo na taj cin. Nakon stravicnog dogadaja u Borovu selu, 02.05.2003.g., vecina clanova se odmah ukljucila u svoje Mjesne zajednice, kako bi pristupili jedinicama koje su nakon tih nemilih dogadaja, samoincijativno formirane pri Mjesnim zajednicama. Nije bilo nikakvog naoružanja. Pojedinci su donosili svoje osobno oružje, pištolje, noževe, lovacke puške, kako bi se te postrojbe koliko toliko naoružale, stražarilo se, da bi se izbjegle nemile situacije oko vitalnih objekata u mjestima koji su se nalazilo u regiji Mjesne zajednice. Ljudi su prodavali stoku i dio imovine kako bi osigurali novac za kupnju oružja, jer su shvatili da je ovo nestabilni dio u Republici Hrvatskoj. Shvatili smo da nam nitko ne može pomoci. Iz tog razloga smo poceli kupovati oružje, od raznih preprodavaca, koji su se iznenada pojavili na ovom prostoru. Cijene su bile izuzetno visoke, ali nitko nije postavljao pitanja cijene, vec kad ce naoružanje stici, jer srpski agresor vec zvecka oružjem oko Grada i pomalo nas plaši slanjem granata raznih profila.
Kompletna situacija je zbližila još više hrvatski narod s ovih prostora i stvorila jedinstven otpor, koji se ne pamti u povijesti. Oružani sukob iz dana u dan je bivao sve veci. Hrvatski branitelji su bili sve odlucniji i žešci u odbijanju srpskog agresora. U tim borbama dolazili smo do oružja, koje je neprijatelj ostavio ili bacio prilikom odbijanja napada, tako da je oružja bivalo sve više. Srpskom agresoru se napokon i javno prikljucuje JNA, iako ih je potakla na rat, naoružala i potajno pomagala. Zato svakodnevno imamo avionske, tenkovske, minobacacke, topnicke i pješacke napade. Sve je bilo žešce, gorilo je i nebo i zemlja, ali branitelji nisu popuštali. Primicala se i zima, pomoci nije bilo, ranjenika i poginulih sve više, lijekovi i sanitetski materijal više ne postoji, doktori i medicinske sestre snalaze se na sve moguce nacine, pa cak i operacije izvode bez anastezije, tj. na živo, samo da spase živote ranjenih branitelja i civila.
Naši clanovi kluba su se izuzetno iskazali u tim teškim borbama, neki su bili po više puta ranjavani, ali su ostali i dalje kako bi branili svoju Domovinu. Iz dana u dan bivalo je sve teže, a sve manje ljudi i oružja, s kojim bi se mogli suprotstaviti, a izvan okruženja nije stizala pomoc ni u ljudstvu, ni oružju, ni sanitetskom materijalu. To je pocelo slabiti otpor branitelja, koji su bili bez oružja, desetkovani i premoreni od višemjesecnih neprekidnih borbi.
Možemo biti sretni što se toliki broj naših clanova ukljucio u obranu Domovine i dijelom doprinio stvaranju Republike Hrvatske. Iz ovog malog kluba u obranu Domovine ukljucilo se 113 clanova: 27 ih je ranjeno, 26 je poginulo i nestalo, a 67 ih je završilo u srpskim koncentracijskim logorima.
Ne smije se zaboraviti one koji su ranjeni, poginuli, ubijeni i nestali, jer oni su naša savjest i vodilja ka boljoj buducnosti.

SUDIONICI DOMOVINSKOG RATA

LOGORAŠI

RANJENI CLANOVI

01. Barbir Lovro
02. Baric Tihomir
03. Brnas Damir
04. Batarelo Ivica
05. Batarelo Željko
06. Bauer Franjo
07. Bauer Vlado
08. Bilandžic Ante
09. Bobeta Ante
10. Bosanac Dragan
11. Brajdic Stevan
12. Budim Pero
13. Budimir Ivica
14. Bursac Darko
15. Capan Pero
16. Capan Zoran
17. Colic Predrag
18. Dasovic Marko
19. Deliomerovic Davor
20. Domazet Bartol
21. Draganic Josip
22. Dukic Davor
23. Ðudar Danijel
24. Erceg Damir
25. Franjic Ivica
26. Gazafi Zorislav
27. Glavurdic Stjepan
28. Glavurdic Zlatko
29. Gojun Miroslav
30. Gojun Pero
31. Gojun Zlatko
32. Grdic Branko
33. Grgurevic Tomislav
34. Hincak Vladimir
35. Horvat Zlatko
36. Ivaniševic Zvonimir
37. Ivišic Ivan
38. Josic Miroslav
39. Jozicic Antun
40. Jozicic Ðuka
41. Jozicic Ivan
42. Jozicic Mato
43. Jurcic Ðuro
44. Jurcic Mijo
45. Jurcic Vladimir ml.
46. Kapoši Ivica
47. Kiš Zdenko
48. Konjevic Ante
49. Kopic Zlatko
50. Kovacic Ivan
51. Kunac Ivan
52. Leko Zoran
53. Loc Josip
54. Lukic Ivan
55. Lukic Ivica
56. Majer Viktor
57. Majic Stipe
58. Marendic Ante
59. Marin Željko
60. Marošicevic Dejan
61. Marošicevic Pavle
62. Marovic Vladan
63. Mataruga Nebojša
64. Mažar Ivica
65. Mažar Siniša
66. Mijatovic Zvonimir
67. Mikulic Viktor
68. Miljak Stjepan
69. Miljak Zvonimir
70. Mlinaric Petar
71. Mrgan Mijo
72. Mujkic Ivica
73. Pavletic Žarko
74. Plazibat Zlatko
75. Pleckovic Luka
76. Polhert Ivan
77. Poljakovic Damir
78. Prkic Mario
79. Putnik Milivoj
80. Putnik Zvonko
81. Radic Zvonko
82. Radivojevic Milan
83. Raguž Goran
84. Rašic Nikola
85. Rehak Danijel
86. Sablic Ivan
87. Sablic Luka
88. Sablic Martin
89. Sablic Zoran
90. Sitar Antun
91. Skender Milan
92. Srebrovic Goran
93. Šestan Tomislav
94. Šterc Vlado
95. Šutic Damir
96. Šutic Ronald
97. Tomljenovic Antun
98. Turkalj Ivica
99. Turkalj Stjepan
100. Vavetic Željko
101. Vitic Zlatko
102. Vrgovic Milan
103. Vukan Franjo
104. Vukovic Marjan
105. Vukušic Boško
106. Vidakovic Ivica
107. Zadro Stanko
108. Zadro Tomislav
109. Žanko Milan
110. Živaljic Miroslav
111. Živaljic Zvonko
112. Žugec Drago
113. Žulj Miroslav

Medu igracima koji su branili boje istog kluba, preko noci je nestala ljubav za klub u kojem su proveli veci dio godina natapajuci znojem klupski dres. Neshvatljivo je da se preko noci ugasilo prijateljstvo, zajednicko druženje, izlasci i sve što je krasilo igrace bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Dio igraca je u samom pocetku priprema za okupaciju Republike Hrvatske napustio klub i ukljucio se u klubove u mjestima sa srpskim pucanstvom. Tako su izbjegli sve kontakte i price o pripremi za napad i osvajanje teritorija na kojem su i oni živjeli. Ukljucili su se u Teritorijalnu obranu, koju je organizirala JNA i prošli kompletnu obuku, svatko u svom "VES-u". Žalosno je što medu onima koji su se ukljucili u srpsku agresiju ima i Hrvata, Jugoslavena, Madara, Rusina i ostalih naroda, koji su živjeli u "bratstvu i jedinstvu" za vrijeme SFRJ na ovim prostorima.
Bilo je teško za vrijeme krvavih borbi, kada su jedni druge prepoznavali po glasu s "motorola", a do jucer su se borili za iste boje kluba. Ipak branitelji su doživjeli Kalvariju nakon padu Vukovara i Borova naselja, kada su ih njihovi dojucerašnji klupski prijatelji izdvajali i odvodili u nepoznato, ali ne samo njih vec i ostale clanove obitelji. Krvavi pir su napravili prijatelji i poznanici, jer ako te nitko nije prepoznao imao si srece i preživio.
Navodimo naše bivše clanove kluba, koji su se ukljucili u srpsku agresiju na Republiku Hrvatsku 1991.g., a mnogi od njih su nacinili veliko zlo hrvatskom narodu i onima koji su ostali braniti Vukovar i Borovo naselje. Direktno i indirektno ih okrivljujemo za nestanak i ubojstvo naših dvadeset pet clanova kluba, a da ne spominjemo na tisuce ubijenih s ovog prostora. Možda za sada i nismo u mogucnosti iznijeti sve što su cinili, ali vrijeme ce ukazati na sva zlodjela koja su pocinili prilikom pada Vukovara i Borova naselje.

Podatci izdvojeni iz Monografije 40 Godina Hrvatskog Nogometnog kluba HNK " Radnicki" 2003 godine