|
Gore
Aerosmith
Badfinger
The Beatles
Bob Dylan
David Bowie
Deep Purple
Janis Joplin
Jimy Hendrix
Metallica
The Manfred Mann
The Queen
Ten Years After
The Who
|
 Mati
i otac Pete Townshend-a bili su muzičari - članovi britanskog Royal
Air Force orkestra. Kada mu je bilo 13 godina, mladi Pete i njegov prijatelj
John Entwistle su počeli svirati u nekom diksilend sastavu. Pete je svirao
bendžo, a John trubu. Proveli su nekoliko godina u tom sastavu, a onda je Pete
bendžo zamijenio gitarom, a John trubu sa bas gitarom i osnovali su svoj prvi
rock sastav. Istovremeno, Roger Daltrey je pjevao za grupu koja se zvala
Detours.
Pete i John im se pridružuju 1963. godine i grupa mijenja ime u High Numbers.
Pod etiketom firme Fontana izdaju singl I'm the Face/Zoot Suit koji se
nije dobro prodavao. Njihovi menadžeri, Gordon i Meaden dovode za bubnjara
mladog i žustrog Keith Moon-a. Grupa High Numbers je dobila dosta
sljedbenika među članovima omladinskog pokreta Mods. Ubrzo, grupa
dobiva nove menadžere - Kit Lambert-a i Chris Stamp-a i mijenja ime u The
Who. Dobivaju višemjesečni angažman u Soho Marquee Jazz Club-u. U to
vrijeme se Pete Townshend okušao kao kompozitor i komponovao pjesmu I
Can't Explain. Kompanija Decca (koja je napravila kardinalnu grešku
odbivši da potpiše ugovor sa grupom The Beatles, nije htjela i ovaj
puta da ponovi istu stvar) je izdala singl sa tom pjesmom i ona je dospjela na
engleski Top 10. Još veći uspjeh dolazi sa pjesmom My
Generation. Pjesma je promovirala moto koji je proslavio grupu The
Who - "Hope I die before I get old" (Nadam se da ću
umrijeti prije nego ostarim). Na temelju ove pjesme nastao je njihov prvi
album - The Who Sing My Generation, izdat 1965. godine. Grupa The Who
je stekla reputaciju najbučnijih i najnasilnijih izvođača
Engleske. Slučaj je htio da je Pete Thownshend na jednom koncertu vratom
gitare udario u nisku tavanicu dok su bili na bini i pošto se razljutio, razbio
je gitaru u paramparčad. Taj incident je izazvao medijsku senzaciju. Na
svim ostalim nastupima očekivalo se da on to ponovi što je on i činio.
Pridružili su mu se Keith Moon razbijajući bubnjeve, a Roger Daltrey je
razbijao pojačala stalkom za mikrofon. Njihov drugi album, A Quick One
(dobiva ime Happy Jack
u Americi), dao je priliku bendu da pokaže svoju mnogostranost. Slijedio je
album The Who Sell Out (1967.) i izdvojila se pjesma pod nazivom I
Can See for Miles. Iste godine su gostovali u Americi i svirali na
Monterey Pop Festivalu pored legendarnog Jimi
Hendrix-a. Nastavili su sa turnejom po Americi sa grupom Herman's
Hermits. Na toj turneji se desio veliki skandal. Bubnjar Keith Moon je
slaveći dvadeset prvi rođendan uništio nekoliko vozila sa pjenom za
gašenje požara, a zajedno su uništili hotelskog inventara u vrijednosti od
US$ 15,000.00. Bio im je od tada zabranjen ulazak u lanac hotela Holiday Inn širom
svijeta.
1969.
godine izlazi dupli album pod imenom Tommy. Bila je to rock opera. Sa
njega su se izdvojili hitovi Pinball
Wizard i See Me, Feel Me.
 Grupa
The Who je odlučila da napravi pauzu. Obožavaoci su podareni
albumom uživo - Live at Leeds i kolekcijom hitova pod nazivom Meaty,
Beaty and Bouncy. Townshend je već pravio planove za svoje novo remek
djelo - futuristički i ekstravagantni medijski projekat pod imenom Lifehouse
(koji nikada nije priveden kraju). Pokušavajući da izbjegnu potpuni
fijasko ovog projekta, grupa je neke od pjesama izdala na albumu Who's Next
(1971. Godine). Album je dobio epitet djela urađenog od strane genijalca i
bio je prvi rock album na kojem je u značajnijoj mjeri upotrebljen zvuk
sintisajzera. Daltrey je bio na vrhuncu svojih vokalnih sposobnosti. Pjesme Baba
O'Riley, Won't Get Fooled Again i Behind Blue Eyes (proglašenom
njihovom najboljom baladom) su bile odgovor sedamdesetih na vrijeme kada je
nastala pjesma My
Generation. Grupa se vratila operi kao muzičko-scenskom izražaju i
1973. godine izdala dupli album Quadrophenia. Za razliku od Tommy-a,
ova opera nije uspjela da očara njihove fanove ili kritičare. Gledajući
sa vremenske distance, mnogi ovo djelo smatraju njihovim najboljim ostvarenjem.
Grupa je sedamdesete provela na turnejama nastupajući na velikim stadionima
gdje su koristili 72 zvučnika, 14 tona opreme i prvi su uveli laserske
efekte u rock and roll nastupe. Popularnost grupe je rasla, ali je muzika gubila
na kvaliteti. Album The Who by Numbers nije imao pretjeranih ambicija. 7.
Septembra 1978. godine umire bubnjar Keith Moon. Nekoliko dana kasnije izdat je
album Who Are You. Grupa The Who izdaje dokumentarac The Kids
Are Alright (1979. godine). Uzimaju novog bubnjara, bivšeg kolegu iz grupe The
Face - Kenny Jones-a i kreću na turneju po Americi. Na koncertu u
Cincinnati-u, država Ohio desila se tragedija. Jedanaest njihovih obožavalaca
je bilo pregaženo u gužvi na koncertu. Nova postava nije izdala album sve do
1981. godine kada izlazi Face Dances. Posljednji njihov album je bio It's
Hard, izdat 1982. godine. Grupa je prestala sa intenzivnim aktivnostim i
okupljala se s vremena na vrijeme. Pete Thowshend je radio neke solo projekte.
Tri dekade nakon slavne izjave "Hope I die before I get old",
Thownsend je dao izjavu da je srećan što je još uvijek živ: "Da sam
umro prije nego što sam ostario, vjerovatno bih već bio zaboravljen. Svi
se nadaju da će postati nezaboravni poput James Dean-a ili Jimi
Hendrix-a, ali ima mnogo mrtvih ljudi kojih se uopšte niko više ne sjeća.
Nisam bio spreman dostići veliku ambiciju koju sam imao sa devetnaest
godina. Sada tražim kompenzaciju čineći sebe sretnim".
[ Gore ] [ Novosti ] [ O nama ] [ Grupa Mjeseca ] [ Radio Zavidovici ]
|
