|
Gore Aerosmith Badfinger The Beatles Bob Dylan David Bowie Deep Purple Janis Joplin Jimy Hendrix Metallica The Manfred Mann The Queen Ten Years After The Who
|
Bob
Dylan je od strane magazina Life proglašen kao jedan od 100 najvažnijih
amerikanaca 20-tog stoljeća. Ovaj folk-rock pjevač i kompozitor, nije
samo revolucionizirao popularnu muziku, on je inkorporirao poeziju u svoje
kompozicije i isto tako je pomogao da se oformi naprednija sociološka svijest u
američkoj kulturi. Dylan je prešao sa folk-a na rock dokazujući
da ova dva različita roda muzike mogu biti nadahnuće jedan drugome.
Tokom svoje karijere imao je nebrojeno mnogo hitova. Pomenimo Blowin' in the
Wind, Like a
Rolling Stone, All Along the Watchtower, Knockin'
On Heaven's Door, Lay
Lady Lay i Mr.
Tambourine Man. Svi nabrojani hitovi nisu samo učinili Dylan-a
velikim folk-rock muzičarom - oni su pomogli i stotinama drugih umjetnika
da se proslave pjevajući ih u svojim verzijama. Listu najpoznatijih čine
imena kao Byrds,
Jimi
Hendrix, Rod Stewart, Bob Marley, Eric
Clapton, Guns 'N' Roses
i Ministry.
Bob
Dylan se rodio kao Robert Allen Zimmerman, 24. maja 1941. godine u
gradu Duluth, Minnesota, a odrastao je u malom gradu Hibbing u istoj državi,
kao sin vlasnika stovarišta. Dok je bio srednjoškolac, počeo je da svira
gitaru i harmoniku nastupajući u tinejdžerkom sastavu nazvanom Golden
Chords. Upisao se na University of Minnesota i tu je više vremena provodio
svirajući po lokalnim kafeterijama nego studirajući. Nakon jedne
godine napustio je studije i doputovao autostopom u New York City. U to doba
uzima ime Bob Dylan prema pjesniku Thomas Dylan-u. Nastupao je po
kafeterijama Greenwich Village-a. U početku karijere inspirisao se muzikom Woody
Guthry-a i išao je da ga posjeti u bolnicu gdje je ovaj ležao bolestan. Do
kraja 1961. godine, Dylan je već imao potpisan ugovor sa kompanijom
Columbia.
Dylan-ov
debut album izlazi početkom 1962. godine i sadržavao je uglavnom prepjeve
tradicionalnih folk pjesama. Njegov drugi album, Freewheelin' Bob Dylan
(1963.), sadržavao je mnogo njegovih protestnih pjesama kao što je pjesma Blowin'
in the Wind. Ova pjesma je ustoličila Dylan-a kao političku
figuru i postao je jedan od najpopularnijih folk muzičara i kompozitora.
1964. godine izdat je album, The
Times They Are A-Changin' i on je njime nastavio da gradi svoju
reputaciju kao protestnog pjevača, a slijedeći, Another Side of Bob
Dylan je pokazao i njegovu drugu stranu. 1965. godine izlazi Bring It All
Back Home koji postaje njegov prvi platinasti album i sadrži mješavinu
akustičarskih i električarskih pjesama koje su iznenadile njegove folk
obožavaoce. Nakon proljetne turneje po Engleskoj snimio je dokumentarni film Don't
Look Back. Dylan je definitivno šokirao svijet kada je na Newport
Folk Festival-u (ljeta 1965. godine) uključio svoju gitaru u pojačalo.
To je bio povod da ga optuže "da se prodao rock-u".
Prodaja
njegovih ploča je išla brzo,
mnogobrojni popularni bendovi su snimali svoje verzije njegovih pjesama i
pojavilo se mnogo članaka o njemu samome u novinama. Zbog svega nabrojanog,
nije čudo da je blues & rock orijentisani album, Highway
61 Revisted postao njegov najveći album do sada. Dospio je na Top
10 i imao na drugom mjestu top liste pjesmu Like
a Rolling Stone. Album je još više podcrtao njegovo opredjeljenje ka
pop muzici. Idućeg proljeća, Dylan izdaje dupli album - Blonde
on Blonde, koji je smatran klasičnom pločom dekade. Na Top 10 bile
su pjesme Rainy Day
Woman No. 12 & 35 i Positevly 4th Street. Album je bio i
komercijalni i umjetnički uspjeh. Usprkos tekstovima koji su često
bili enigmatični i usprkos njemu, kao "teškoj" ličnosti,
Dylan je postao prvorazredna rock zvijezda. Nažalost, imao je tešku saobraćajnu
nesreću dok je bio na motoru, sa teškim povredama, jula 1966. i to ga je
na dvije godine odvojilo od muzičke scene. Dylan je većinu
vremena proveo sa porodicom. On i njegov prateći sastav, The Band,
snimili su neki materijal, ali nikada nisu imali namjeru da ga publikuju. Neke
od novih pjesmama, napravljenih na kućnom magnetofonu, došle su do ruku
pirata i izdate su kao piratski materijal koji je u velikom broju cirkulirao među
njegovim obožavaocima. Kulminacija svega je bila činjenica da je taj isti
materijal oficijelno izdat 1975. godine na albumu nazvanom The Basement
Tapes.
Bob
Dylan se vraća na muzičku scenu 1967. godine albumom John
Wesley Harding. Njegov muzički stil poprima mnogo više duhovnosti i to
vjerovatno proizilazi iz činjenice da se suočio sa smrću.
Najbolji primjer daje pjesma Age of Aquarius (hit broj 2 na američkoj
Top 10). U svoje pjesme je uveo i dosta country prizvuka. Godine 1969. izdaje
album Neshville Skyline, snimljen u Neshville-u uz pratnju country sešn
muzičara. Radio je i jedan duet sa Johnny Cash-om. Album je dospio
na Top 10 zahvaljujući uspjehu pjesme Lay
Lady Lay. 1970 izlaze albumi Self Portrait (dupli) i New Morning, ali nisu bili baš tako dobro primljeni. Dylan se povlači
u izolaciju.
1971.
godine, Dylan izdaje knjigu pod nazivom Tarantula i iznenada se
pojavljuje na dobrotvornoj predstavi Concert for Bangladesh. Album sa te
predstave, koji je bio izdat kao kompilacija,
dobiva Grammy nagradu - Album godine. Iduće godine glumio je u filmu Pat Garett and Billy the Kid i za njega je napisao filmsku muziku koja je
uključivala i hit singl - Knockin'
On Heaven's Door. 1973. godine napušta kompaniju Columbia i
potpisuje ugovor sa Asylum Records. Oni mu izdaju kolekciju pjesama pod
nazivom Dylan. 1974. izdaje album Planet Waves (koji je bio broj 1
na Top 10) i poduzima veliku svjetsku turneju koja se snima i izdaje kao album uživo
- Before the Blood.
Ponovo
potpisuje za kompaniju Columbia i oni mu 1975. godine izdaju ploču
pod nazivom Blood on the Tracks. Bio je to još jedan uspjeh na 1. mjestu
top liste koji mu je donio Grammy nagradu - Umjetnik godine. Započeo
je turneju nazvanu Rolling Thunder koja je uključivala između
ostalih i umjetnike kao Joan Baez, Joni Mitchell, Arlo Guthrie
i Allen Ginsberg. Tokom te turneje izlazi mu slijedeći studijski
album - Desire. Opet je na prvom mjestu top liste. Nadalje izdaje album uživo
- Hard Rain. 1978. godine na tržište dolazi album Street Legal i Dylan najavljuje da prelazi u krišćansku vjeru. Kao posljedica nove
vjere izlazi 1979. godine album nazvan Slow Train Coming. Bio je to album
na 3. mjestu top liste i prodao se u preko milion primjeraka. Albumi Saved
(1980.) i Shot Of Love (1981.), također obrađuju religiozne
teme. Na javnim nastupima Dylan izvodi samo ovaj, religiozni materijal, a
time mnogo ljuti svoje dugogodišnje obožavaoce.
1982.
godine, Dylan se prikljanja Judaism-u i i pravi hodočašće
u Izrael. Njegov naredni album, 1983. godine izdati Infields je
producirao Mark Knopfler i vraća ga sekularnim temama. Album dobiva
dobre kritike. Skoro cijelu dekadu, Dylan boravi na turnejama sa grupama
kao što su Tom Petty and his Heartbreakers i Grateful Death.
1988. godine, Dylan se priključuje supergrupi Traveling Wilburys
koju čine Petty, George Harrison, Roy Orbison i bivši
član grupe ELO (Electric Light Orchestra), Roy Wood.
Ova supergrupa izdaje dva albuma. 1989. godine izdati album, Oh Mercy
dobiva dobre kritika najavljujući njegov comeback koji je potvrđen
1990. godine albumom Under the Red Sky.
1990.
godinu, Dylan provodi na turneji i slikajući u slobodno vrijeme.
Albumi Good As I Been To You (1992.) i World Gone Wrong (1993.),
predstavljaju povratak ka folk muzici, a usput mu opet donose nagradu Grammy.
1997.
izdaje album Time Out of Mind, dobiva dobre kritike i nominovan je za tri Grammy nagrade - jedna od nih je i Album godine.
[ Gore ] [ Novosti ] [ O nama ] [ Grupa Mjeseca ] [ Radio Zavidovici ]
|