Deep Purple

Gore
Aerosmith
Badfinger
The Beatles
Bob Dylan
David Bowie
Deep Purple
Janis Joplin
Jimy Hendrix
Metallica
The Manfred Mann
The Queen
Ten Years After
The Who

Grupa Deep Purple (ili Roundabout, kako se u početku zvala) formirana je februara 1968. godine. Nastala je kao odraz ideje bivšeg bubnjara grupe The Searchers, Chris Curtis-a. Grupa The Searchers je imala sredinom 60-tih godina hit broj 1 sa pjesmom Sweets For My Sweet. 1967. godina je donijela eksploziju psihodelije koja je došla sa izlaskom albuma Sgt. Pepper's, grupe The Beatles, pojavio se Jimi Hendrix, na scenu stupaju mnoge heavy-rock grupe kao The Jeff Beck Group (u kojoj je pjevao mladi Rod Stewart), The Nice (sa isto tako mladim Keith Emerson-om) i grupa The Cream (koja je uključivala tri virtuoza - Eric Clapton-a, Jack Bruce-a i Ginger Baker-a).

Chris Curtis je 1967. godine raskrstio sa grupom The Searchers i imao je iste godine vlastiti uspjeh - hit br. 1. Bila je to pjesma Let's Go To San Francisco koji je snimio pod pseudonimom The Flowerpot Men (grupu su činili Curtis i nekoliko studijskih muzičara). Nakon ovog uspjeha odlučio je da ide dalje i da oformi pravi sastav.

Nukleus benda trebali su činiti Curtis, Jon Lord i mladi gitarista, Ritchie Blackmore. Ostali muzičari bi uskakati u ovu postavu po potrebi.

Jon Douglas Lord rođen je 9. juna 1941. godine u Leichester-u i imao je klasično obrazovanje za pijanistu. Preselio se 1960. godine u London da bi studirao dramu. Tu je Lord počeo slušati jazz. Kada je čuo Jimmy Smith-a kako svira orgulje u pjesmi Walk On The Wild Side, bio je osvojen njihovim zvukom. Pridružuje se grupi The Bill Ashton Combo (1963.), a kasnije je postao član grupe The Art Wood Combo. Art Wood je bio brat budućeg gitariste grupe The Rolling Stones, Ronnie Wood-a. U periodu 1965. do 1966., Lord je svirao na Wood-ovom albumu Art Gallery i svirao je još na nekoliko singlova. Lord je u to vrijeme radio i kao sejšn muzičar. Svirao je piano u pjesmi You Really Got Me grupe The Kinks. Sličnu ulogu je imao i u grupi The Flowerpot Men. Lord je prihvatio ideju Chris Curtis-a da se oformi grupa.

To je bio embrion grupe Deep Purple koja se prvo zvala Roundabout. Postava je uključivala članove - Blackmore (na gitari), Chris i Dave Curtis (vokali), Lord (klavijature), Nick Simper (bas) i Bobby Woodman (bubnjevi).

Richard Hugh Blackmore rodio se 14. aprila 1945. godine u Weston Super Mare-u, na jugozapadnoj obali Engleske. Bilo mu je deset godina kada mu je otac kupio gitaru i platio časove klasične gitare. Nadaren učenik, Blackmore je već u školskim danima svirao u raznim grupama. Kada je navršio 17 godina već je svirao na pločama izvođača kao što su Screaming Lord Sutch (na njegovom singlu iz 1963. godine, Train Kept A-Rollin', pojavljuje se prvi Blackmore-ov solo na gitari) i The Outlaws.

Usprkos njegovoj obuci na klasičnoj gitari, Blackmore-ovi gitarski idoli su bili Hank Marvin (The Shadows), Duane Eddy, James Burton i Scotty Moore (gitaristi iz pratećeg benda Elvis Presley-a). Ipak, najveći utjecaj na mladog Blackmore-a u izgradnji njegovog kasnijeg stila sviranja gitare imao je Big Jim Sullivan, član pratećeg sastava Tom Jones-a. Čudnom igrom sudbine, Blackmore (koji je u to doba bio još tinejdžer) je stanovao u istoj ulici gdje i ovaj gitarista. Često bi pokucao na njegova vrata sa gitarom u rukama. Od njega je naučio mnogo trikova na gitari.

Blackmore je živio u Hamburgu u Njemačkoj do 1967. godine. Nakon dugogodišnjeg perioda u kojem je svirao tuđu muziku, Blackmore je kao i Lord poželio da svira nešto svoje. Kada je stigao poziv da se priključi grupi Roundabout, bio je spreman da im odmah pristupi. U međuvremenu, grupu Roundabout su napustili pjevač Curtis i bubnjar Woodman, a zamijenili su ih pjevač Rod Evans i bubnjar Ian Paice. Tako je kompletirana prva postava grupe. Evans i Paice su se poznavali jer su svirali zajedno u grupi MI5. Evans je došao na audiciju za novog pjevača grupe, a Ian Paice je pošao sa njime ne znajući da im treba i bubnjar. Pošto je Evans prošao audiciju, Paice je bio prijatno iznenađen pošto je i njemu ponuđen posao bubnjara u grupi.

Rod Evans se rodio 19. januara 1947. godine u mjestu Slough, okolina Londona. Prije njegovog dolaska u grupu na audiciji je bio i Rod Stewart, ali nije bio primljen - Simper je izjavio da je Rod Stewart bio "prilično loš". Ponudili su mjesto vokaliste i Mike Harrison-u iz grupe The Spooky Tooth, ali po riječima Blackmore-a - "on nije znao šta hoće". Evans je tada imao 21 godinu i nešto iskustva u nekoliko grupa, ali prema riječima Simper-a, "Rod Evans je bio magičan".

Ian Paice se rodio 29. juna 1948. godine u Nottingham-u. Paice je prirodno nadaren bubnjar. Za svoj deseti rođendan je dobio od roditelja violinu na poklon. Nju je odmah zapustio, ali je ubrzo počeo lupati po svemu oko sebe. Roditelji su mu kupili neke bubnjeve za US$ 50.00. Sa 18 godina već je svirao u grupi The George & The Rave-Ones koja se kasnije zvala The Shindigs i imali su dva singla. Nakon ove grupe svira u grupi MI5.

Grupa Roundabout u ovakvoj postavi krenula je na kratku turneju po Danskoj. Promjenama tu nije došao kraj. Odlučili su da promjene ima grupe u Deep Purple (po prijedlogu Blackmore-a).

Prvi snimci koje je grupa napravila bile su pjesme Shadows i Love Help Me. Njihov prvi singl izdat pod imenom Deep Purple bio je sa pjesmom Joe South-a, Hush. Ova pjesma je snimljena kao rock sejšn i sadrži 90 sekundi dug solo izveden na Hammond orguljama kakav se nikada ranije nije čuo. Blackmore je izjavio - "moja je ideja bila da snimimo Hush, pjesmu koju sam čuo u Hamburgu". Singl je izdat juna 1968. godina, ali nikada nije dospio na britansku top listu. Situacija u USA je bila drugačija - singl je dospio na 5. mjesto i donio im ugovor sa kompanijom Tetragrammaton. Pjesma Hush je snimljena na 48-satnom sejšnu na kojem je snimljen i cijeli materijal za njihov prvi album - Shades of Deep Purple (izdat u Americi, jula 1968. godine). Album je uglavnom sadržavao njihove verzije tuđih pjesama, a jedna od njih je i Hey Joe, Jimi Hendrix-a. Tom prilikom je snimljena i pjesma Emmaretta, ali se nija našla na albumu.

Ista formula je primjenjena i za njihov drugi album - The Book Of Taliesyn, izdat u Americi, oktobra 1968. godine. Dva hita su izdata kao singlovi - Neil Diamond-ova Kentucky Woman i Phil Spector-ova River Deep, Mountain High. Ove dvije pjesme su dovele album na američki Top 20. Malo po malo grupa uvodi u svoje albume i vlastiti materijal. Primjer je pjesma Anthem koja je dobar primjer velikog kapaciteta ove grupe. Po prvi puta su u aranžmane uključeni utjecaji klasičnog muzičkog obrazovanja koje su imali Lord i Blackmore.

Slijedeći album, jednostavno nazvan Deep Purple i izdat u USA juna 1969. godine bio je sa novim prizvukom. Pjesma Lalena je indikator novog stila. Njihova najjača strana su bili nastupi uživo. Oni više nisu bili pop grupa. Oni su trominutne pjesme pretvorili u poligon za pokazivanje svojih individualnih talenata. Septembra 1971. svirali su kao predgrupa na oproštajnoj američkoj turneji grupe The Cream. Blackmore je sa svojom gitarom ubrzo postao zvijezda predstave. Nisu željeli više snimati samo hitove. Htjeli su unaprijediti svoj zvuk. Uspjeh grupa Led Zeppelin i Black Sabbath je bio potvrda da pubika ima novi ukus. Odlučili su napraviti drastične promjene - pjevač Rod Evans je zamijenjen sa Ian Gillan-om, a basista Nick Simper sa Roger Glover-om.

Ian Gillan se rodio 19. avgusta 1945. godine u Londonu. Sa 15 godina je odlučio da postane slavan i formirao je svoju prvu grupu - Jess Thunder And The Moonshiners. The Moonshiners su kasnije promijenili ime u The Javelins. Prelazi u grupu Wainwright's Gentlemen. Slijedi prelazak u grupu Episode Six. U ovoj grupi je svirao i Roger Glover, a bubnjar je bio Mick Underwood. Mick Underwood je rekao Blackmore-u za Gillan-a jer je znao da grupi Deep Purple treba novi pjevač.

Roger Glover se rodio 30. novembra 1945. godine u Brecon-u, South Wales. Bio je fasciniran muzikom lokalnih sastava. Počeo je svirati gitaru, zatim bas gitaru dok je išao na koledž u Londonu. Svoj prvi sastav, The Madisons imao je 1963. godine. Taj se sastav fuzionirao sa drugim sastavom, The Lightings i uzeo novo ime - Episode Six. Kada je Gillan pošao na audiciju kod Deep Purple, a sa njime je pošao i Glover. Desio se isti slučaj kao kad se Paice pridružio Evans-u na audiciji. Svi skupa su završili na neobaveznoj svirci u studiju. Gillan je bio primljen, a i Glover je neočekivano dobio ponudu za posao.

Prvi album nove postave bio je Concerto For Group And Orchestra. Na njemu sviraju Deep Purple i Royal Philharmonic Orchestra. Album je snimka koncerta uživo održanog u Royal Albert Hall-u, 24. septembra 1969. godine. Sve je ponovljeno i u Hollywood Bowl-u, avgusta 1970. Album je razočarao obožavaoce grupe. Koncert je prikazan na britanskoj TV i skrenuo je pažnju britanaca na ovaj sastav.

Pravi Purple sound po kojem prepoznajemo grupu Deep Purple prvi puta se čuo na albumu Deep Purple In Rock. Ovaj album je bio odgovor na prethodni. Morao je biti glasan jer je prijetila opasnost da grupa do kraja karijere svira sa orkestrima. Album je imao veliki uspjeh na obje strane Atlantika. Na britanskom Top 30 ostao je više od godinu dana. Pjesma Child In Time je dokazala visoke glasovne mogućnosti Ian Gillan-a koji je pjevao u oktavama. Grupa je u to vrijeme bila tako dobra da je mogla odbaciti sa albuma takve pjesme kakve su Jam Stew i Cry Free. Pjesma Black Night je isto tako ostavljena za kasnije i izdata je maja 1970. godine kao singl koji je dospio na Top 10 u Britaniji. Dueti Gillan-a sa vokalom i Blackmore-a na gitari postali su znak prepoznatljivosti benda.

Pjesma Strange Kind Of Woman je snimljena u ljeto 1971. godine i dospjela je na britanski Top 10. Slijedi Album Fireball izdat jula 1971. godine. Bio je to još jedan veliki album i veliki hit. Snimljen je u De Lane Lea studiju u Londonu. Imao je niz hitova kao Fools, Anyone's Daughter i The Mule.

Najveći, a naki kažu i najbolji album grupe Deep Purple bio je Machine Head izdat marta 1972. godine. Dospio je na prvo mjesto britanske top liste i prodao se u 2 miliona kopija. Izbacio je hit Smoke On The Water.

Priča o pjesmi Smoke On The Water leži u činjenici da je grupa odlučila da album Machine Head snima uživo u Casino-u u Mountreux-u, Švicarska. Unajmili su 16-to kanalni mobilni studio grupe The Rolling Stones i htjeli su da na snimcima uhvate dinamiku zvuka sa bine što im nije uspijevalo radeći u sterilnim uslovima studija za snimanje.

Dan prije početka snimanja, Frank Zappa And The Mothers Of Invention su nastupali u tom Casino-u. U toku koncerta izbila je vatra. Neko je iz publike zapalio tavanicu pucajući iz signalnog pištolja. Nije bilo ozlijeđenih, ali je stari Casino izgorio do temelja. Tražeći alternativu u zadnjem minutu, preselili su se u Grand Hotel.

Ni ovo mjesto nije bilo bez hazarda. Na dva sata pred početak snimanja posjetila ih je policija. Okolni susjedi su se žalili na buku iz hotela. Nemio događaj sa požarom je ispirisao Blackmore-a da smisli riff, a Gillan se dao na pisanje teksta koji počinje sa: "We all went down to Montreux …".

Deep Purple su se zaključali u studio. Policija je lupala na vratima svo vrijeme dok su momci su za to vrijeme snimali pjesmu. Napolju je već čekalo nekoliko policijskih vozila. Blackmore je kasnije pričao: "Nismo htjeli otvoriti sve dok nismo bili sigurni da smo dobili pravi snimak".

Ostatak albuma su snimali u Londonu. Album sadrži nekoliko dobrih pjesama kao Space Truckin' i Highway Star. Tom prilikom je snimljena i pjesma When A Blind Man Cries, ali nije uvrštena u album.

Bilo je teško održati visoki kvalitet nametnut albumom Machine Head i slijedeći album je to dokazao. Decembra 1972. godine izlazi album Who Do We Think We Are! Ovaj album je značio kraj zlatnog doba grupe Deep Purple. Album je djelomično sniman u jednoj vili kraj Rima. Opet su se susjedi tužili na buku i pitali su se - Who do they think they are? (Šta oni misle ko su oni?). To im je dalo ideju za naslov albuma koji je bio razočarenje nakon velikog uspjeha tri prethodna albuma. Izdvojila se kvalitetom samo jedna pjesma - Woman From Tokyo. Blackmore je priznao da je riff korišten u toj pjesmi ukrao od Eric Clapton-a (iz pjesme Cat's Squirrel). Pjesma je izdata i na singlu i postala himnom grupe Deep Purple u Japanu.

Ian i Roger su najavili da napuštaju grupu. Ljutilo ih je ponašanje Ritchie Blackmore-a i gusti raspored turneje (u toku 1972. godine na turneji su proveli 44 sedmice). Gillan se potpuno povukao sa muzičke scene i okrenuo se svojoj kompaniji za izradu motocikala, radu u studiju za snimanje u Londonu i vođenju jednog malog hotela. Muzici se vratio tri godine kasnije sa svojom novom grupom - Ian Gilland Band. Glover se posvetio producentskom radu.

Zadnje nastupe u ovoj postavi grupa je imala u Japanu i Njemačkoj. Neki od zavšnih koncerata u Japanu su snimani. Od tog materijala je napravljen dupli album uživo - Made In Japan i izdat je decembra 1972. godine. Mnogi ovaj album svrstavaju među tri najbolja albuma svih vremena snimljena uživo . Ostala dva su: The Who - Live At Leeds i The Rolling Stones - Get Yer Ya-Ya's Out!

Tri preostala člana grupe su odlučila da uzmu nove muzičare. Za vokalistu je došao David Coverdale, a za basistu/vokalistu, Glenn Hughes.

David Coverdale se rodio 22. septembra 1951. godine u Saltiburn-on-sea u Yorkshire-u. Svirao je gitaru, ali ohrabren od prijatelja, počeo je pjevati. U početku je bio član nekoliko kratkotrajnih grupa. Jedna od njih je bila i The Government i jednom prilikom su svirali kao predgrupa na koncertu Deep Purple. Lord je tom prilikom zapisao broj Coverdale-ovog telefona u slučaju da Gillan napusti sastav. Coverdale je radio u modnom salonu kada je stigla ponuda da pristupi grupi Deep Purple.

Glenn Hughes se rodio 21. avgusta 1952. godine u Cannock-u. Školu je napustio kada mu je bilo 15 godina i počeo svirati gitaru u lokalnoj grupi The News. Kasnije prelazi u grupu Finders Keepers i svira bas gitaru. Izdali su singl Sadie. Tek rad u grupi Trapeze vodi ga putem slave. Imali su nekoliko albuma. Juna 1973. godine ponuđen mu je posao basiste u grupi Deep Purple i on je tu ponudu prihvatio.

Prvi album nove postave bio je Burn izdat februara 1974. godine. Bio je to veličanstveni comeback. Duboki glas David Coverdale-a i visoki glas Glenn Hughes-a donijeli su zvuku benda dodatnu snagu. Pjesme kao Burn i Might Just Take Your Life, bile su dobar primjer dvoglasnog pjevanja.

Album Stormbringer koji je slijedio novembra 1974. godine bio je album koji je razočarao obožavaoce. Blackmore je tu posebno razočarao dajući bendu više funk i soul zvuka. Kasnije je priznao da je krio za sebe najbolje pjesme jer je planirao izdati solo album. Blackmore je donio odluku da napusti bend aprila 1975. godine. Osnovao je svoju grupu Rainbow. Ostali članovi grupe Deep Purple nisu se mnogo opirali njegovoj želji i odmah su najavili zamjenu za "nezamjenjivog" Man in Black (čovjeka u crnom). Ime novog gitariste je bilo Tommy Bolin. Ovaj mladi amerikanac je došao u grupu i otvorio novo poglavlje u njenom istorijatu.

Bolin je pozvan na audiciju na prijedlog Coverdale-a. Jon Lord je kasnije pričao o toj audiciji: "Ušao je u dvoranu za audiciju, mršav poput grablji. Imao je na sebi šarenu odjeću žutih i plavih nijansi. U pratnji je bila njegova djevojka, havajčanka. Uključio je gitaru u stub od četiri 100-watt-na Marshalla i … mjesto gitariste je bilo njegovo".

Thomas Richard Bolin rodio se 18. aprila 1951. godine u Sioux City-u, Iowa. Gitaru je počeo svirati sa 13 godina, a prije toga je svirao bubnjeve i piano. Kada se preselio u Denver 1965. godine, svirao je u mnogim, sada zaboravljenim grupama. Prije pristupanja grupi Deep Purple, svirao je na albumima Billy Cobham-a (1973.), grupa Spectrum, The James Gang's Bang (1973.) i Miami (1974.).

Novembra 1975. godine izlazi album Come Taste The Band. Ovaj album je opet vratio bend na muzičku scenu donoseći funk u njihov hard-rock zvuk. Bolin-ov utjecaj je tu bio presudan i sam je komponovao nekoliko pjesama. Pjesma Getting' Tighter (Bolin je pisao muziku, a Hughes riječi) je postala omiljena pri scenskom izvodjenju. Pjesma Comin' Home (Bolin je pisao muziku u saradnji sa Coverdale-om i Paice-om) bila je u maniru starog hard-rock zvuka. Ubrzo su na vidjelo iskrsli problemi koje je Bolin imao sa drogom. Neki koncerti su zbog toga morali biti otkazani. Sve je navodilo da će on izgubiti mjesto gitariste u grupi i to se desilo na koncertu u Liverpool-u kada su Bolin-a izdali nervi. Bilo je to ravno tragediji. Bolin je bio briljantan gitarista, ali nije bio u stanju da upravlja samim sobom.

Bolin je pronađen u besvjesnom stanju 4. decembra 1976. godine kod svoje djevojke. Pozvani su ljekari, ali je bilo prekasno. Za uzrok smrti navedeno je da je bio zatrovan sa više vrsta droge. Imao je 25 godina. U to vrijeme je radio na svom drugom solo albumu (Private Eye) i svirao je na turneji Jeff Beck-a. Bolin je sahranjen u rodnom mjestu Sioux City i na ruku mu je stavljen prsten koji je dobio od svoje djevojke i to isti onaj prsten koji je u času svoje smrti na ruci imao Jimi Hendrix.

Opet je došao momenat koji je mogao značiti kraj sage o grupi Deep Purple. Ali za tako nešto još nije došlo pravo vrijeme. Grupa je bila u obavezi da izda album uživo. To je urađeno oktobra 1985. i izlazi album Made In Europe. Sa njega se izdvojila pjesma Lady Double Dealer.

Sa iznenađenjem je primljena vijest, objevljena aprila 1984. godine, o ponovnom okupljanju grupe Deep Purple u sastavu - Blackmore, Gillan, Lord, Paice i Glover. Sam Gillan imao nešto uspjeha radeći solo projekte prije ponovnog priključenja staroj grupi. Zapažen je njegov rad u grupi Ian Gillan Band i učestvovanje u projektu iz ranih 70-tih, rock operi - Jesus Christ Superstar. Imao je 1983. na tržistu album Born Again, a učestvovao je i na jednoj turneji grupe Black Sabbath mijenjajući vokalistu Ronnie James Dio-a. Gitarista grupe Black Sabbath, Tony Iommi ponudio je mjesto pjevača u Black Sabbath Gillan-u, ali je on to glatko odbio.

Blackmore je sa svojom grupom Rainbow u međuvremenu imao uspjeha kako u Evropi, tako i u Americi. Njegovoj grupi je 1978. godine prišao i Roger Glover. Glover je bio uspješan producent radeći sa Rory Gallagher-om, grupama Judas Priest i Nazareth. Isto tako je producirao i albume za Gillan-a, grupu Rainbow, a kasnije i za grupu Whitesnake.

Lord i Paice nisu sjedili besposleni. Udružili su se sa basistom Tony Ashton-om i izdali album pod imenom Paice, Ashton & Lord. Paice je radio na nekoliko albuma bivšeg gitariste grupe Thin Lizzy, Gary Moore-a. U novoj, staroj postavi, grupa izdaje album Perfect Stranger koji ih vraća na američke top liste. Njihov susret se dogodio u Greenwich-u, Connecticut nakon deset godina razdvojenosti. Grupa je opet zvučala dobro i svježe kao u doba albuma Machine Head. Pitanje je bilo - koliko dugo može opstati zajedno ovih pet, tako jakih individua. Odgovor je glasio - ne zadugo. Izlazi im album The House Of Blue Light (1987.) sa dvije dobre pjesme - Bad Attitude i Call Of The Wind. Po izlasku albuma snimljenog uživo - Nobody's Perfect, Gillan najavljuje da opet napušta grupu.

Sve je to bilo tako tužno. Mnogi su mislili da će se grupa definitivno raspasti, ali grupa je opovrgla ta nagađanja. Za vokalistu je uzet bivši član grupe Rainbow, Joe Lynn Turner. Snimili su jedan, ne tako dobar album - Slaves And Masters izdat oktobra 1990.

Joe Lynn Turner (pravo ime Joseph Linquito) rodio se 2. avgusta 1951. godine u Hackensack-u, New Jersey. Muzičku karijeru je počeo sredinom sedamdesetih u sastavu Ezra koji je svirao repertoar grupe Deep Purple. Imao je već tri albuma iza sebe prije nego je zamijenio Graham Bonnet-a na mjestu vokalnog soliste grupe Rainbow. Kada je bio pozvan da zamijeni Gillan-a u grupi Deep Purple izjavio je: "ostvario mi se životni san".

Turner se dobro snašao na poziciji pjevača grupe Deep Purple, ali ga publika nije prihvatila. Ubrzo se Gillan opet vraća i nastaje novi album, The Battle Rages On.

Devedesetih grupu ponovo napušta Blackmore i mijenja ga gitarista Steve Morse. 1998. godine izlazi album Abandon.

[ Gore ] [ Novosti ] [ O nama ] [ Grupa Mjeseca ] [ Radio Zavidovici ]