METODA

Razvoj metode

Metodu iscjeljivanja Nove Misli prvi je razvio dr P. P. Quimby. Vlastito iznenadno ozdravljenje potaknulo ga je da počne tražiti uzroke takvim događajima.

Oporavak

Dr Quimby: "Prije tridesetak godina bio sam vrlo bolestan i mislilo se da ću brzo umrijeti od tuberkuloze.* S vremenom sam postao tako slab da mi je bilo teško hodati. Bio sam pod alopatskim tretmanom i uzimao sam toliko calomela da me polako počeo trovati; a od njega sam izgubio i puno zuba. Imao sam tipične simptome tuberkuloze; rečeno mi je da mi je utjecala na jetru te da su mi oboljeli bubrezi, a pluća su gotovo razorena. To sam sve vjerovao zbog činjenica da sam imao sve simptome i nisam se mogao othrvati uvjerenju liječnika jer sam u sebi imao dokaz. U takvom stanju bio sam prisiljen napustiti posao; i, gubeći svaku nadu, predao sam se umiranju - ne da sam mislio da u medicini nema mudrosti, nego da je moj slučaj neizlječiv.
   *Ovo je napisano 1803. god.
"Pošto sam imao poznanika koji se izliječio jašući konja, mislio sam pokušati vozeći kočiju, pošto sam bio preslab za jahanje. Moj konj je bio tvrdoglav i jednom, dok sam bio udaljen oko dvije milje od kuće, zaustavio se u podnožju visokog brda i nije htio krenuti osim kad sam uz njega hodao. Tako da sam morao trčati gotovo cijelim putem. Došavši na vrh brda ušao sam u kočiju; i, pošto sam bio jako iscrpljen, odlučio sam ostati sjediti tamo do kraja dana, ako konj ne bude krenuo. Poput svih boležljivih i živčanih ljudi nisam mogao mirovati na mjestu; i, vidjevši čovjeka kako ore, čekao sam dok nije poorao komad zemlje od tri rala i došao u domet moga glasa te sam ga zamolio da mi pokrene konja. On je to učinio, a do tada sam već bio toliko salb da sam jedva mogao podići bič. Ali uzbuđenje je obuzelo moja osjetila i vozio sam što sam brže mogao, uzbrdo i nizbrdo, dok nisam stigao kući; i, kad sam ušao u staju, osjećao sam se jači nego ikad."

na vrh

Hipnoza

Neobično vlastito ozdravljenje ponukalo je Quimbyja da počne istraživati što je tome uzrok. U to doba vrlo popularna je bila hipnoza (koja se tada zvala 'mesmerizam') te je počeo s njom eksperimentirati. U to doba je Quimby još uvijek potpuno vjerovao medicinskoj znanosti.

U eksperimentima sa subjektima susreo je mladića po imenu Lucius Burkmar na kojeg je imao izvanredan utjecaj, a koji je uz to bio i posebno vidovit.

Pošto su eksperimenti bili javni, često se događalo da netko iz publike zatraži da subjekt pregleda bolestnika. Quimby bi Luciusa uveo u hipnotičko stanje i prepisao lijek.

Nakon nekog vremena Quimby je postao uvjeren da kad god subjekt pregleda pacijenta njegova dijagnoza bude identična onom što je ili pacijent ili netko od prisutnih vjerovao, umjesto da Lucius stvarno pogleda u pacijenta i kaže pravo stanje organa; u stvari, on je čitao nečije mišljenje više nego da izjavljuje istinu do koje je sam došao. Što je više eksperimentirao, Quimby je postao sve uvjereniji da je bolest greška uma, a ne stvarna. Što se ovo otkriće više razvijalo, počeo je gubiti vjeru u efikasnost hipnoze kao sredstva za liječenje bolesnih i nakon nekoliko godina ju je potpuno odbacio.

"Što se tiče mog osobnog slučaja. Imao sam bolove u leđima prouzrokovane, kako rekoše, bubrezima koji su bili djelomično razoreni. Također mi je rečeno da imam ciste na plućima. U takvom stanju sam bio kad sam se posvetio hipnozi. Jednom prilikom kad sam svog subjekta [Luciusa] uspavao, on mi je opisao bolove koje sam osjećao u leđima (nikad ga se nisam usudio upitati da me pregleda, jer sam bio siguran da su mi se bubrezi gotovo raspali) i on je stavio ruku na mjesto gdje sam osjećao bol. Rekao je da su mi bubrezi u vrlo lošem stanju - da su polu-raspadnuti, a jedan komadić od deset centimetara se od njih odvojio te je s njima bio povezan samo tankom niti. Vjerovao sam da je to istina jer se slagalo s onim što su mi rekli liječnici i s onim od čega sam patio; već godinama sam imao bolove. Zdrav razum mi je govorio da medicina nikad neće izliječiti taj problem te da moram patiti dok me smrt ne oslobodi. Ali sam ga upitao postoji li kakav lijek. Odgovorio je 'Da, mogu vratiti taj komadić natrag tako da zaraste i Vi ćete ozdraviti'. To me totalno zapanjilo i nisam znao što bih mislio. Odmah je položio ruke na mene i rekao da je vratio komadić kako bi mogao zarasti. Sljedećeg dana je rekao da je zarastao i od tog dana nikad više nisam osjetio ni najmanju bol.

Što je tajna ovog ozdravljenja? Ni najmanje nisam sumnjao da sam bio onako kako me opisao; i da je rekao, kao što sam očekivao, da se ništa ne može učiniti, trebao sam umrijeti za oko godinu dana. Ali, kad je rekao da me može izliječiti na predloženi način, počeo sam misliti: i otkrio sam da sam zaveden uvjerenjem od kojeg sam se razbolio. Zbog apsurdnosti njegovih lijekova sumnjao sam u činjenicu da su moji bubrezi bili bolesni jer je za dva dana rekao da su potpuno zdravi. Ako je vidio prvo stanje, onda je vidio i zadnje jer je u oba slučaja rekao da može vidjeti. Odmah sam zaključio da je čitao moje misli i kad je rekao da me može izliječiti to je izvukao iz svog uma; a njegove ideje su bile tako apsurdne da je bolest nestala zbog apsurdnosti lijeka. To je bio prvi kamen spoticanja na koji sam naišao u medicini. Uskoro me ponovno pregledao i svaki put mi je opisao moje osjećaje, ali bi količina bolesti varirala; a njegovo objašnjenje i lijekovi uvjerili su me da nisam imao nikakvu bolest i da sam svoje probleme sam stvorio.

na vrh

Vidovitost - Quimbyjev napredak od psihološke do duhovne faze u karijeri

Sljedeće što ga je zanimalo bilo je da sam postane vidovit, tj. bez hipnoze. Postavši uvjeren da je "materija samo medij kroz kojeg djeluje naša mudrost", vidio je kako se materija može preoblikovati vezivanjem čovjekovog zanimanja za više ideje. To je značilo osloboditi um svih uvjerenja i mišljenja koji stvaraju patnju i probleme i posvetiti vidovite i intuitivne moći za dobrobit bolesnih. U svom prirodnom stanju, kao biće od krvi i mesa, mogao je osjetiti ono što je osjećao njegov pacijent. Ali u svojem višem jastvu ili intuitivnom stanju vodili su ga duhovni ideali, 'čovjek znanosti'. Pošto se ovo duhovno stanje može postići razvojem 'duhovnih osjeta' koji djeluju neovisno o materiji i vide kroz materiju, nije, naravno, potrebno tijelo umiriti upotrebom hipnoze.

U eksperimentima je stvarao mentalnu sliku kako bi ju Lucius mogao vidjeti u njegovom umu. Lucius je mogao vidjeti ili učiniti ono što mu je naređeno kad je zaokupio pozornost svog subjekta. Sve dok mu subjekt ne bi poklonio punu pozornost, ništa se ne bi događalo. Tako bi u slučaju vidovitosti subjekt vidio bilo koji objekt prema kome bi bila privučena njegova pozornost. Ako bi se dogodila greška, greška je bila u operatoru, a ne u subjektu.

U tom trenutku Quimbyjevi zapisi s predavanja se prekidaju i to ukazuje da je stigavši do ovih značajnih zaključaka više nije bio zainteresiran za predavanje o njima već ih je stavio u prektične svrhe liječenja bolesnih. Zaključio je da 'svi medicinski lijekovi utječu na tijelo samo kroz um'. Onaj tko uzima lijek mora vjerovati u njega i očekivati željeni rezultat. Rezultat stvara onaj koji u njega vjeruje.

Čovjek ima veliku moć nad svojim stanjima i ne mora ovisiti niti o hipnotistu, spiritistu, liječniku ili bilo kojoj drugoj osobi. Snaga volje dokazuje da je koncentracija na ideju ili objekt, a ne sila fluida ili toka, ono što zaokuplja pozornost. Nema ničeg okultnog ili tajnovitog u takvoj moći. Nema razloga zašto bi dopuštali kontrolu nad svojim umom ili kontrolirali umove drugih. Pošto osoba može osjetiti osjećaje drugog jednostavno sjedeći pokraj njega i dopuštajući prijemčivost, nije neophodno um dovesti ni u jedno posebno stanje, što je dotad smatrano misterijom.

Uvijek je izistirao na tome da ne posjeduje nikakvu "moć" niti iscjeliteljske osobine različite od bilo koga drugog.

Tvrdio je, i čvrsto vjerovao, da se njegova jedina moć sastojala u njegovoj mudrosti i razumijevanju pacijentovog slučaja i u tome što je mogao objasniti grešku kako bi ona nestala i postaviti istinu, ili zdravlje, na njeno mjesto.

na vrh

Objašnjenje metode

Otkriveni principi

To ga je dovelo do toga da postoji dio nas, tj. duh, koji nikad nije bolestan, nikad ne griješi nego je ono što je on zvao 'čovjek znanosti', čovjek Krista ili Znanosti.

Otkrivši da postoji unutrašnji ili viši um, Quimby je shvatio da duh može govoriti s duhom. Takav razgovor nije uključivao prijenos osobnih misli ili emocija, nego ono što sada zovemo 'spoznaja', tj. živu sliku Božanskog ideala čovjeka u savršenom zdravlju i slobodi. Taj duhovni proces pobuđivao je istu aktivnost ili duh u pacijentu. To nije bio utjecaj uma na um, nego djelovanje duhovne sile ili Mudrosti. Ta Mudrost je u svim ljudima. Njoj se može obratiti u svakome. To je kreativni Um u svima. Zadatak iscjelitelja je da uspostavi istinu ovog Uma. Otada je Quimby posvetio dobar dio svoje moći koncentracije ovoj živoj spoznaji.

Očita prijemčivost pacijenta kada bi sjedio u tišini pokraj Quimbyja ili čekao na udaljenosti da osjeti efekt, bila je naravno ovisna o pacijentovoj vjeri, što je moglo značiti da se Quimbyja smatralo nekom vrstom čudotvorca ili da nije trebao znati kako je iscjeljivao. Ali Quimby nije bio ovisan o pacijentovom svjesnom stavu ili vjeri. Razlučio bi unutrašnje stanje i razgovarao sa 'čovjekom znanosti' očekujući podsvjesne posljedice. Ono što bi tada napisao ili rekao pacijentima ovisilo je o tome što je vidio da su oni, kao svjesna bića s malo razumijevanja, spremni vidjeti. Stoga se često morao zadovoljiti kratkim izjavama koje su se ticale tjelesnog stanja i fizičkih promjena koje su se mogle očekivati. Ali od njegovih prosvjetljenijih pacijenata doznajemo da je tiho iscjeljivanje bilo religiozno iskustvo ili duhovni poticaj i da bi njima veliki iscjelitelj odmah počeo govoriti o stvarima Duha.

On tvrdi da postoji princip, ili unutrašnji čovjek, koji vodi vanjskog čovjeka, ili tijelo, i, kad su oni u neskladu, posljedica je bolest, dok je posljedica njihovog usklađivanja tjelesno zdravlje. On vjeruje da se to može postići suosjećanjem i sve osobe koje su bolesne trebaju ovo suosjećanje.

"Kada postoji nesklad između ovih dvaju principa, ili unutrašnjeg i vanjskog čovjeka, čini mi se da mi vanjski čovjek, ili tijelo, prenosi svoje probleme, isto kao što neki čovjek svom prijatelju priopćava o bilo kojem problemu koji ga tišti. Sve što tvrdim je to da se stavljam u komunikaciju s ovim principima unutrašnjeg i vanjskog čovjeka i djelujem kao posrednik između ovih dvaju principa duše i tijela i kad komuniciratm s pacijentom, osjećam sve njegove bolove i stanja uma te otkrivam da, dovodeći njegov duh natrag u sklad s tijelom, on se osjeća bolje.

Predpostavimo da oko sebe imate neku vrstu topline poput svjetla svijeće koja obuhvaća sve vaše znanje, vaše tijelo joj je centar i vi imate moć upravljati i kontrolirati tu toplinu: tada imate svoj vlastiti svijet. U zdravlju ta kugla, kojoj je vaše tijelo centar, je u skladu. Toplina kugle joj je zaštita, kao opasani grad, i ne pušta unutra nikog osim prijatelja. Pošto svaka osoba ima istu kuglu ili toplinu, svaka osoba je svijet ili nacija za sebe. To je stanje zdrave osobe. Kako sada želimo razmjenu s drugim nacijama, našem domu se sviđa društvo drugih društava ili osoba i slobodno prihvaćamo strance u svoj grad ili svijet kao prijatelje. Kada se ova objava raširi naša kugla se napuni svim vrstama ljudi iz svih nacija, dovodeći sa sobom dobra, uspostavljajući lažne doktrine, izazivajući svađu sve dok se čitava populacija ili misli ne promijene i čovjek postaje stranac u svojoj vlastitoj zemlji i njegovo vlastito domaćinstvo postane mu neprijatelj. To je stanje bolesne osobe. Pošto ne postoji ništa u vašem vlastitom sustavu što bi vas moglo poremetiti, morate potražiti neprijatelje među strancima kojima ste dozvolili ulazak u svoju zemlju."

Stoga je Quimbyjevo liječenje bolesti savršeno inteligentno i predstavlja novu filozofiju života. Temelj ove teorije je da bolest sama po sebi ne postoji, niti ju je stvorio Bog, nego je ona čista čovjekova izmišljotina. Ipak, ona je tako čvrsto utemeljena u našem uvjerenju, i podkrijepljena tolikom mudrošću da se njeno zasebno postojanje nikad ne dovodi u pitanje. U svojim tretmanima on potpuno odvaja patnika i bolest, i za bolest nema niakvog poštovanja, i, dok se bori ili uništava vjeru ili uvjerenje koje ju je stvorilo, on poštuje inteligenciju pacijenta kojeg oslobađa ropstva.

Prema ovoj novoj teoriji bolest je čovjekova izmišljotina. Uzrokuje ju smetnja uma - koji je duhovna tvar [ili substancija] - i zato joj je tamo izvor. Možemo navesti slučajeve gdje je bolest nastala u jednom trenutku zbog uzbuđenja, ljutnje, straha ili ushićenja. Nije li razumnije zaključiti da ju uvijek uzrokuju utjecaji na um, prije nego da ona ima vlastiti identitet i dolazi nas napasti?

Živeći u svijetu punom ovakvih grešaka i [naučeni] da vjerujemo da je bolest nešto čemu ne možemo pobjeći, nije čudno da nas naš strah sustiže. Preuzimamo mišljenja ljudi koji nemaju znanja o istini. Tako svi pristajemo na proizvoljne uloge s obzirom na naš način življenja, i podnosimo kazne vezane uz neposlušnost prema istima. Te bolesti ili kazne su za nas stvarne iako su razultati vlastitih uvjerenja.
Prihvaćajući ovu novu teoriju čovjek je postavljen nadređen okolnostima, lako se prilagođavajući bilo kojoj potrebi. Oslobođen svakog straha, živi jednostavnijim, prirodnijim i sretnijim životom. Sposoban je kontrolirati tijelo i činiti ga podložnim svojoj volji, umjesto da je njegov rob, potpuno na njegovoj milosti, što bi bio da si dozvoli biti podložnim bolesti.

na vrh

Ključ neba ili Znanosti

"Dat ću vam ključ neba ili Znanosti koji se odnosi na ispravljanje grešaka u vezi vašeg zdravlja tako da ne možete biti prevareni greškama svijeta. Dat ću vam znak kako bi mogli razlikovati moju teoriju kao učitelja Krista ili Znanosti i mog mišljenja kao čovjeka, tako da ne morate biti zavedeni lažnim učiteljima koji će vam doći i reći: 'Razumijem ovu Znanost i mogu liječiti bolesti kao i dr Quimby'. Tada, ako me razumijete, ćete odgovoriti: 'Po tvojim plodovima ću te prepoznati'. Ako vam tada kaže kako se osjećate, locira bolest i ponudi vam mišljenje koje se tiče vašeg zdravlja, dajući vam letimičan uvid u dugi niz patnji koje vam slijede, takvima recite: 'Tvoji plodovi pokazuju da si neznalica'. Moja teorija me uči da vas gledam kao inteligentno biće. Na sebe preuzimam sve vaše osjećaje i vidim sve vaše teškoće. Ti osjećaji su moje znanje o vašim teškoćma, što su one za vas, ali za mene sadržavaju istinit odgovor i kad vas moj odgovor zadovolji, tada će vaši problemi nestati i bit ćete sretni. Isus je znao da bijeda čovječanstva proizlazi iz njihovog neznanja o besmrtnosti te je Krist objavio ljudima kako je čovjek duhovan i kako njegova nesreća leži u pogrešnom uvjerenju. Posljedica njihovog uvjerenja je da je prirodni svijet sve što postoji, a pošto čovjeku treba nešto više što bi ga zadovoljilo, dopušteno je postojanje duhovnog svijeta i smišljeno je da sadrži kojekakve vještice i zastrašujuće stvari kako bi ljude držali u pokornosti. Taj duhovni svijet, kako su ga zvali, nikad nije znanstveno istražen i sve njegove objave i aluzije na njega obavijene su tajnom i praznovjerjem. Pošto je velik dio našeg identiteta u toj tajnovitoj zemlji, mi znamno samo za svoja tijela, a sve ostalo je u mraku. Krist je objava Znanosti o duhovnom svijetu koji je znanje i lijek za sve bolesti kojih je tijelo baštinik."

na vrh

Tretman

Tražitelj ima volju biti vođen, učiti, bez ikakve želje za nametanjem ili diktatom, i potpuno je slobodan od bilo koje želje za kontrolom. To je ono što razlikuje Quimbyjev tihi tretman od hipnotizma u svim oblicima. Vidjeti značenje toga znači razumjeti zašto, u početku sa svakom osobom posebno, Quimby nije tražio da ljudi imaju vjeru u njegove metode, a nije čak zahtjevao niti dozu prijemčivosti. To se isprva može učiniti čudnim dok ne shvatimo da se direktno bavio ne osobom kao svjesnim bićem, nego čitavom osobnošću kao uglavnom podsvjesnom u bilo kom danom trenutku. Dolazeći u dodir s mentalnom atmosferom, Quimby je otuda saznavao unutrašnju "kvalitetu", je li ili nije postojala unutrašnja točka kontakta ili uporišta, koji je bio stav prema ovom ili onom s obziromna osobe ili stvari, te koliko je bilo izgledno posizanje duboko u osobnost kao cjelinu utoliko koliko su se mogli otkriti otpori. Ukratko, Quimby se stavio u tu osobnost spreman otkriti štogod mu je intuicija privukla pozornosti. Quimby je došao do te točke kvalitativne razlike između hipnoze i terapeutske prijemčivosti jer je otkrio da je sjedeći kraj osobe mentalno uznemirene, i dopuštajući svom umu prijemčivost, mogao otkriti unutrašnji život u njegovom centru, s njegovom atmosferom. Ta atmosfera isijavajući otkriva stanje brige, straha, uzbuđenja, depresije, potiskivanja i čega sve ne. Razumjeti ju znači otkriti obrasce bolesti, vjerske dogme i bilo koju drugu sputanost koja drži pacijentov um u pokornosti.

Zato je njegova prva primjedba pacijentu, kad je počeo razgovorni dio tretmana, pogodio u sam centar čitave unutrašnje povijesti života do točke njene najranije sputanosti. Slijed unutrašnjih uzroka koji je doveo do sadašnjeg problema pokazao se kao manje značajan od otkrića značenja pacijentove sputanosti, iako je u "objašnjenju" koje je trebalo biti "lijek" [tako je to Quimby zvao] u svom konačnom aspektu bilo važno pokazati da je pacijent bio držan u pokornosti kao da je duša jedva nešto više od zatvorenika u tijelu. Pacijent je trebao uvidjeti da su zarobljavajući obrasci držali um gotovo snagom istine i, također, shvatiti da je gomila suradnika u podsvjesnom bila u korist razvoja problema. Još važnije, pacijent je morao znati da je, poistovjećujući se s činiteljima svojeg problema, on pomogao u njihovom stvaranju. Quimbyjevi eksperimenti s hipnozom su ga naučili da štogod um prihvati kao istinito postaje realno tom umu dok god dok se to prihvaćanje nastavlja. Prihvatiti neko mišljenje kao istinito znači uzeti ga k sebi, poistovjećujući se s njim tako da se po njemu živi, dozvoljavajući mu da daje ton svim mislima. Značajna moć mašte nad ljudskim umom , zajedno s njenim podsvjesnim utjecajem, je jedno od Quimbyjevih glavnih otkrića.

Pitanje je, kad je dana vlast grupi negativnih slika okupljenih oko obrasca bolesti, kako je moguće odvojiti dušu od njenog "lažnog identiteta"? Očito, ako intuicija pod krinkom duhovnih osjetila, moć direktne prijemčivosti i moć duha da se projicira na drugi duh, su latentni u svakom od nas, postoji neko zajedničko područje duhovnih moći u našoj prvotnoj osobnosti. Kod Quimbyja je ta prvotna osobnost postala aktivna tako da je mogao vidjeti mentalno pacijenta na svim razinama, otkrivajući potisnutosti i obrasce kao i mogućnosti. Mora postojati neki način za buđenje latentne prvotne osobnosti u pacijentu. To se ne može postići riječima naredbe (kao u hipnozi). Pravo "ja" se ne može probuditi samo sugestijom. Njemu se treba obratiti Istinom, koju je Quimby zvao Znanost, s njenom moći da rastjera mišljenje. Snaga ovog duhovnog apela ne može biti ništa manje od Mudrosti (Boga ili Duha). Mudrost je zajednički temelj našeg postojanja kao duhovnih bića. U toj Mudrosti živimo, krećemo se i postojimo. Kroz Mudrost smo intimno povezani: duh može dodirnuti duh. Otkrio je da život ili snaga kojom duh dolazi u dodir s višom razinom aktivnosti nije energija koju kontrolira ili pokušava kontrolirati: to je Mudrost prema kojoj je postao otvoren kad je razlučio identitet prirodnog čovjeka od identiteta duhovnog čovjeka. Tražeći vodstvo Mudrosti i surađujući s njom on nije pokušavao utisnuti svoje vlastite misli u pacijentov um. To ne bi bilo ništa bolje od hipnoze. Njegov cilj je bio izdići se s razine prirodnog mišljenja na razinu božanske kreacije, tako da slike i djelotvornost savršenog zdravlja potpuno rasprše uznemirujuće obrasce, potisnute emocije i druge štetne mentalne činitelje.

Najveći korak koji je Quimby napravio u razvijanju svoje tehnike bio je u shvaćanju da je prvotna osobnost - stvorena na sliku i priliku Mudrosti za zdravlje i slobodu, duhovni život i duhovni napredak - nije bolesna, ne griješi, nije rob kakvim se čini. Priznavajući istinu moguće je pobuditi unutrašnjom spoznajom istinskog čovjeka. Misleća, voljna, aktivna osobnost kakvom se pacijent smatra (dok nije prosvijetljen) mora se ponovno dovesti u sklad s ovom istinom o stvarnom čovjeku. Ovaj proces uključuje odvajanje pacijentovih "prirodnih osjetila" - njegove pažnje, misli, volje, emocija; njegovih težnji za slobodom i samospoznajom, dugo držanih u ropstvu - od vanjskih stvari i povezivanjem njegove svjesnosti za "istinu" koja raspršuje ono što je krivo. Kad je postignuta ova najbitnija promjena, druge faze terapeutske aktivnosti dalje slijede.

Duh je netaknut bilo greškom, patnjom, grijehom ili bijedom, jer živi u svojoj cjelovitosti u božanskoj slici. Štoviše, Mudrost je prisutna u nama kako bi vodila duh intuitivno kao posrednik u iscjeljivanju. Mudrost je aktivan princip u kojem prebiva ljudski duh. Možemo sve više odgovarati na njegovo vodstvo koristeći duhovna osjetila, shvaćajući da je Mudrost u nama, da je u svakoj prilici izvor vječne istine.

Bolest je "iskustvo, a ne biće koje nas spopada poput životinje".
Bolest je "uvijek odnost unutar osobnosti".

Kad razumijemo da "sve što je vidljivo prirodnom čovjeku je um sveden na stanje koje nazivamo materijom", više nećemo brkati 1) materiju, 2) duhovnu materiju ili um i 3) dušu ili Duh, jer ćemo prepoznavati stvarnost svake od njih.

na vrh

Iscjeljivanje na daljinu

Svjedočanstvo: "Prije dvije godine poslao sam po dr Quimbyja kako bi posjetio moju ženu koja je bila vezana za krevet preko godinu dana, nije mogla leći na lijevi bok niti se podignuti iz kreveta. Doktor je odgovorio da ju ne može posjetiti osobno, ali će probati s jednim eksperimentom, te me zatražio da ga obavještavam o uspjehu. Njegov plan je bio da nakon što dobijem njegovo pismo, on će raditi na mojoj ženi (u odsutnosti) i to će nastaviti do nedjelje kada će, između 11 i 12 sati, učiniti da ona prohoda. Pismo sam dobio u srijedu; te noći ona je bila vrlo nemirna i nervozna, a sljedećeg dana, u četvrtak, joj je bilo ugodnije, uspjela se okrenuti na lijevi bok, a to nije učinila već godinu dana. Nastavila je napredovati, a ja sam doktoru pisao kako bih ga informirao o njenom uspjehu. U nedjelju, ne očekujući da će ona ustati, otišao sam u crkvu, a kad sam se vratio našao sam da je ustala i odjenula se. Između 11 i 12 sati ustala je iz kreveta i prohodala po sobi, vratila se u krevet, a onda otišla do blagavaonice; sljedećeg jutra doručkovala je s obitelji i nastavila napredovati."

Ovaj sluačj pokazuje jasnoću s kojom je Quimby otkrivao pacijentovo stanje na daljinu, također njegovu vještinu s kojom je mogao reći koliko dugo će trebati njegovih tretmana u odsutnosti prije nego što pacijent ozdravi. U pismu se dalje nastavlja o tome kako je pacijentica doživjela djelomični recidiv godinu dana kasnije, a njen muž, koji je tada bio u Portlandu, pozvao je Quimbyja u pomoć; pomoć je bila dana bez informiranja žene o tome, a njen muž kaže da je bilo uspješno u skladu s Quimbyjevim predviđanjima. Očito, nije bilo mogućnosti da Quimby razgovara s pacijenticom i daje joj savjete u vezi njenog zdravlja.

na vrh

"Ovisnost" o iscjelitelju?

Neka pacijentica (kojoj je Quimby iscijelio brojne bolesti) otkrila je da su joj oči bolje samo kad je pod Quimbyjevim direktnim utjecajem. Osjećajući se potpuno ovisnom o onom tko joj je vratio zdravlje i sreću, gorljivo je očekivala više pomoći od njega. Quimby je nastojao pacijente staviti u poziciju posjedovanja iscjeljujućeg principa tako da ne ovise o "utjecaju" koji su osjećali sjedeći kraj njega ili primajući pomoć u odsutnosti; ali to je bilo pitanje vremena, posebno u slučaju problema s očima.

Ne možete se spasiti kačeći svoju vjeru za tuđi rukav. Svatko mora odgovarati za svoje vlastite grijehe ili uvjerenja. Naša uvjerenja su uzrok našoj bijedi. Naša sreća i nesreća su ono što proizlazi iz naših uvjerenja. Kako mjerimo drugima tako će se i nama mjeriti.

na vrh

Grupa

Ponekad se činilo da je u prisutnosti nekoliko pacijenata odjednom, jer su mu mnogi dolazili i mislili na njega. Tako on kaže: "Napravim neku vrstu općeg pregleda, kao što sam to činio kad ste vi svi bili u mom uredu. Ali ako sa sigurnošću osjetim nekog, na temelju njega govorim. Tako da vjerujem ako mi se možete obznaniti svojom vjerom, ja vas mogu osjetiti. Od kad sam počeo pisati vi ste došli pred mene tako da vas se sada mogu savršeno sjetiti i na vas obratitit svoju pozornost".

Običavao sam sjediti s pacijentima odvojeno i objašnjavati im bolest i lijek dok nisam došao do zaključka da mogu izliječiti osobe koje su bolesne kad sam u njihovom društvu i da njihova brojnost samo pomaže ubrzati liječenje. Nemam sumnji da mogu ići pred publiku od tisuću pacijenata i izliječiti više osoba u jednom predavanju nego što ih mogu izliječiti svi doktori u državi Maine u isto vrijeme, jer znam da polovinu mojih pacijenata ne vidim kako bih im objasnio ono što bih trebao razjasniti u jednom predavanju od dva sata.

Kako se zaštititi?

Dio teorije dr Quimbyja je dovesti duhovno postojanje do naših osjetila, ili radije, dokazati da naša osjetila nisu smještena u tijelo kao što smo mi mislili. Tako ćemo se moći zaštititi.

na vrh

Može li se iscjeljivanje naučiti?

Kako postati vidovit

On ne samo da odbacuje medicinu, nego također i bolest, tvrdeći da je sva bolest u umu i da je liječenje bolesti vođeno principom isto kao matematika te se može naučiti i podučavati.

"Uzet ću za primjer jedno od Njegovih čuda kako bih pokazao da su Isus i Krist djelovali zajedno. Kad je centurion došao do Isusa reći mu kako mu je sluga bolestan, Isus nije bio svjestan te činjenice, ali je odmah postao predmetom svog vidovitog (ili intuitivnog) stanja, vidio je slugu i pomogao mu. Onda je rekao centurionu: 'Idi svojim putem i bit će ti prema tvojoj vjeri'. Tako je centurion otišao i sluga je bio iscijeljen u tom istom satu.

To mi je jasno kao bilo koje izlječenje koje sam izveo. To nije bila 'sila' nego viša mudrost koju svijet ne poznaje. Reći ću da i ja liječim na isti način. Svatko zna da postoji razlika u vidovitosti: subjekti se razlikuju po smjeru njihovih umova. Ne prakticiram vidovitost osim s bolesnima i pokazat ću drugima kako mogu postati vidoviti poput mene...Kako bi postao dobar vidovnjak, čovjek se mora, počevši na zemlji, osloboditi svih uvjerenja i svake ljudske teorije i kad uvidi apsurdnost svojih vlastitih mnijenja postane obasjan drugom atmosferom (na višoj razini) gdje osjeća neskladnosti ovog svijeta. Tada postaje osjetljiv na ljudske greške i mnijenja. One na njega utječu i njegova duhovna osjetila djeluju neovisno o njegovoj prirodnoj volji ili osjetilima; tada on postaje dvije osobe.

To je moje stanje što se tiče bolesnih. Kad sjedim kraj bolesnika i uzmem pacijenta za ruku osjetim jedan osjet; to utječe na mene i taj osjet stvara nešto što dolazi k mojim osjetilima kao čovjek od krvi i mesa. To pobuđuje duhovnog ili znanstvenog čovjeka i osjetila, pošto su oslobođena materije ili mnijenja, vide prirodnog čovjeka ili mnijenje koje je uzrokovalo problem. Pošto zadržavam dva identiteta * vidim grešku i objašnjavam ju prirodnim osjetilima. Ona se umiruju i sklad se obnavlja. Ne mogu pronaći riječi kako bih ovo objasnio da biste vi to mogli razumjeti..."
    * Tj. svjesnost na dvije razine.

"Postoje mnogi ljudi koji vjeruju da imam 'moć' iscjeljivanja, kako ju oni zovu, ali ne znaju ništa o njenoj istini. Tako da mene kao čovjeka čine odgovornim za moja djela ili moju vjeru u sve stvari. Prema tome moj osobni karakter kao čovjeka uključen je u moje vjerovanje, kao da ne mogu biti učitelj istine osim ako moj karakter kao čovjeka nije u skaldu s greškama svijeta. Stojim pred ljudima koji me procjenjuju po mojim vanjskim djelima, s jedne strane, i po mojoj Znanosti, s druge strane; tako kada bih se zaogrnuo plaštem licemjerja, dolazio u crkvu i bio vrlo strog u svim stvarima koje se tiču mudrosti svijeta, bio bih primljen s mudrošću ovog svijeta, ali bi znanost na mene gledala kao na licemjera. Isusov osobni karakter kao čovjeka imao je isto toliko veze s Kristom kao što P. P. Quimby ima veze s njegovim liječenjem. Isus kao čovjek nije znao ništa o Kristu, niti P. P. Quimby kao čovjek ne zna ništa o ovoj Mudrosti ili Istini, ali kad ju osjeća on govori ne kao P. P. Quimby, nego onako kao mu pacijentovi problemi to otkrivaju. Znanost P. P. Quimbyja preuzima grijehe ili probleme i odgovor je popraćen osjećajima. Tako je P. P. Quimby medij Istine za ispravljanje pogrešaka svijeta, isto kao što je Isus bio medij Boga ili Znanosti kako bi uvjerio čovjeka u njegove greške i doveo ga do Krista, zdravlja ili Istine.*"
    * Ove tvrdnje jasno pokazuju zašto Quimby nije tvrdio da je njegova Kršćanska Znanost posebna "objava", i zašto nije sebi pripisivao nikakvu zaslugu za duhovno tumačenje značenja Biblije. Znanost ili Krist nije ovisna i osobama, knjigama ili organizacijama. Ona se pokazuje svojim djelima ili "plodovima".

na vrh

On-line zapisi:

http://www.ppquimby.com/articles/list_chron.htm

Horatio Dresser: "The Quimbys Manuscripts" - http://cornerstone.wwwhubs.com/tqmtitle.htm

Horatio Dresser: "Quimby's Technique" - http://cornerstone.wwwhubs.com/quimby3.htm

designed by:
www.alt-web-design.com