perodusper

hgghj

Pero Dusper
Prvi pjesnik Sutjeskog
Pjesnickog kluba !
O ljepotama svoga kraja
volim da pisem ...

POZDRAV MAJCI

Primi pozdrav majko od Perice koji voli da pise pjesmice. Pjesmama sam prija dvadeset ljeta
veselio narod sirom svijeta.

Sada majko daljina nas dijeli da ozdravis moje srce zeli.
Daj ozdravi majko sto prije
da mi srce vise tuzno nije.
Svakog dana molim na koljenima dragom Bogu i svim andjelima da zdravlje vrati mojoj majci to ti zele tvoji Amerikanci.
Srce mi se ledi kao stijena
sto te majko pored
mene nema.
Osta zeljan tvoga zagrljaja
dusa moja jos o tebi sanja.
Sve ljubavi na svijetu mogu vise biti majcina se ljubav nece nikad ugasiti.
Primi pozdrav majko iz tudjine moja dusa jos
o tebi brine.
Dragi Boze pozivi mi majku
i skloni joj tu bolest opaku.
Da opet sa nama budes srecna to je majko nasa zelja vjecna.

Pero Dusper

HOME | FILM O KR.SUTJESCI | TURIST INFO | RECEPTI | KONTAKT

Na pocetak

- PJESNICKI KLUB
- PRICA O DALTONIMA
- FRANJEVACKI SAMOSTAN
- BLAGO SAMOSTANA
- KRALJICA KATARINA
- BOBOVAC
- DUSPEROVA KUCA
- STARA DZAMIJA
- SUTJESKI KUHAR
- CHAT
- AGENCIJA KATARINA
- E - CARDS
- VASI POZDRAVI
- KNJIGA POSJETITELJA

Intervju napravio Marko D. Urednik i webmaster portala KS !

IZBORNIK

Interview sa pjesnikom Perom Dusperom ...

Kraljeva Sutjeska

Gdje je nas pjesnik danas, gdje mu je dusa ostala ?
Pjesnik Pero Dusper koji je rodjen u Aljinicima danas zivi i radi u Americi u drzavi New York.I danas dan dusa mu je

tamo u njegovoj dolini Trstionice gdje je proveo svoje djetinjestvo a danas je ovdje u Americi. Sretan je sa svojom obitelji i stalno misli na svoj rodni kraju.

PERO DUSPER - NAS PJESNIK ...

Od kada se bavite pisanjem i gdje ste objavili prve radove ?
Pisanjem pjesama poceo sam se baviti u osnovnoj skoli i to je poslije postao moj hobi i svi su volili moje pjesme.Sjecam se u skoli na casu matematike uvjek bi na kraju casa bilo odredjeno deset minuta i citao sam svoje pjesme.Nastavnik matematike je govorio cim izadje tvoja zbirka pjesama ja cu je prvi kupiti !
Svoje prve radove objavio sam u listu PIONIR koji je izlazio svakog petka u skoli.Moja prva nagrada je bila za svjetski dan stednje nagradjena moja pjesma gdje sam osvojio prvo mjesto.To je bila stedna knjizica i nekiloki hiljadarki na njoj.To mi je dalo jos vise morala da pisem.

Dali ste imali nekog velikog pjesnika za uzor ?
Citao sam strasno puno uvjek bi uzeo jednu knjigu koja je trebala da se procita za lektiru i jednu zabavnu.Posmatrao sam druge pisce i proucavao njijovu sustinu pisanja i dolaszio do zakljucka sta je pisac htio da kaze sa tim svojim djelom koja je pouka i misao.Majka mi je uvjek govorila kolko knjiga citas ko' da ces da budes doktor,citao sam sve sto mi je doslo pod ruku.

Sto Pero pise danas ?
Danas u tudjini gdje nemam nikoga od svoje familije izuzev svoje porodice pisem pjesme o toj mojoj nostalogiji ,o zelji za povratkom u svoj rodni kraj.Ipak dugih je petnaest godina proslo od kada smo otisli iz svoga sela protiv svoje volje ali vrijeme je svoje donijelo, tako da se mora ici trbuhom za kruvom.Pratim svakodnevna desavanja u nasem kraju putem inetrneta pa tako napisem i poneku pjesmu o tim dogadjajima.Drago mi je cuti svaku novost i svog rodnog kraja,.
Sto nisam na Aljinicima steta
stigla nam je i nova rasvjeta.
Nema vise kao nekad prije
da nemozes hodat bez baterije.
Niti vise blata do vrata
docepasmo se novoga asvalta.

Sto savjetujete mladim talentima?
Mladim talentima savjetujem isto tako kao sto i ja radim da u svojim pjesmama iskazu ljubav prema svome rodnom kraju.Sreto sam ljude ovdje koji se stide reci odakle su vec govore da su Amerikanci ali glava i brada im govori da su Bosanci.Imamo mnogo pjesnika kako vidim i drago mi je to procitati .Ko' pjeva zlo ne misli isto tako tko i pjesme pise zlo ne misli.Sve ih od srca pozdravljam.

Znam da volite pisati o ljepotama rodnog kraja , zasto to radite ?
O ljepotama svoga kraja volim da pisem iz toga razloga jer osjecam da ja jos uvjek tamo pripadam.Ne moze cijela Amerika zamijeniti moju dolinu Trstionice i nasu najljepsu zupu na svijetu Kraljevu Sutjesku u kojoj sam se krstio, pricestio,krizmao i vjenacao, ali cu zato ovdje da umrem.Nema nigdje na svijetu nasih starih i lijepih obicaja niti onihi slavlja, igranki i veselja.To mozete sve da procitate u mojim pjesmama i sami se uvjerite.Jer nikad se u zivotu nisam sam hvalio uvjek su to drugi cinili za mene.Neke sam ljude i zaboravio ali zato se oni uvjek mene sjecaju po mojim pjesmama.Nedavno sam dobio mail e- mail iz Slovenije koji kaze ovako :
" Kada sam procitao onu tvoju pjesmu o djetinjstvu u srce me je dirnulo i nisam se moga strpiti da ti se ne javim.Tvoju adresu sam pronasao na Kraljevoj Sutjesci i vratilo me u sjecanje kada sam iz Slovenije isao kod bake i djeda na ljetovanje i onoga kako ti pises u svojoj pjesmi kupanja u rijeci u bentu kojeg smo gradili kamenom, o kradji pecenjaka, tresanja i svega drugoga sto nam je cinilo zadovoljstvo. "
Drago mi je kada me se neko ovako sjeti, jer sjecanje nije obaveza ali je znak iskrenosti
i postivanja.

Pisat cu vam ja i dalje dok citati budete htjeli
kad kazete da je dosta onda hvala i zivjeli.
Svima od srca veliki pozdrav iz New Yorka.
PERO DUSPER
5.12.2007

Svakog dana u tudjini
u bijelome svijetu
po selima hodam
ja na internetu

Isto kao nekad
u momacke dane
hodali smo po selima
sve do zore rane

Nema onog ko' me znao nije iz "Sela vesela"
emisije. Saradnik sam bio deset ljeta dok ne odoh preko bjelog svijeta.Eh
sto su lijepa ta sjecanja dusa o tome sada samo sanja. Uvjek sanja nikad nece stati u tudjini nastavljam pisati.

Pricao sam jednom svome kumu
da kiselim kupus u podrumu.
Dodji kume a i ti kumice
na sarmu i na gibanice.
Jer nam ovdje niko doci nema tudja zemljo tuga si golema.

Pozdrav pjesnicima
Zelim da pozdravim
sve pjesnike ove
koji pisu ovakve
lijepe stihove.

Nek ih sreca prati
ovdje u tudjini
i nek pisu pjesme
o svojoj domovini.

Nista vise na svijetu
covjeku ne smeta
ko sto biti bez ociju
pa ne vidit svijeta.

Kolika je ta nevolja
pomislite sami
kad se cio zivot mora
provesti u tami.

POSJETA RODNOM KRAJU

Presao sam brate pola
bijela svijeta dosao sam kuci posle mnogo ljeta.
Da obidjem svoje selo
milo staru kucu gdje
sam se rodio.

Sve je tako tiho tuzno,
nema pjesme nit veselja
narod se je raselio
nema mojih prijatelja.

Zaresle su oko kuce
i livade i proplanci samo jedna uspomena osta
moje majke stara
nosnja i opanci.

Nema nikog vrata da otvara
gdje si sada moja
majko stara.
Nedostaje tvoja ljubav
vruca tuguje
napustena kuca.

Vracam se tako tuzan
ja ponovo u tudjinu
sa zeljom da vidim
raseljenu ja rodbinu.

Pero Dusper