"PARNI VALJAK" - VEĆ 25 GODINA NA GLAZBENOJ SCENI

hrvatska verzija | slovenska verzija

Bogata karijera (15 albuma) "Parnog valjka" se nastavlja s petim live albumom, s "Live at S. C. - Kao nekada", na kojem su 24 pjesme. To je nastavak legendarnog koncertneg albuma "Bez struje - Live at ZeKaeM" iz 1995. godine, s kojega su upotrebljene samo dvije pjesme, dok su sve ostale pjesme predstavljene u potpuno novom produkcijskom i aranžerskom obliku. Snimanje je bilo 31. 5. i 1. 6. 2001. v zagrebačkom Studentskom centru. Dva dana publika je uživala u bogatom zvuku najdulje trajajuće hrvatske rock institucije - "Parnog valjka" i njegovih gostiju: Olivera Dragojevića, Davora Gobca (vođa grupe "Psihomodopop"), Drage Mlinarca, Nine Badrić i splitske klape "Šufit". Na toj retrospektivi uspjeha "Parnog valjka", presjeku 25-godišnjeg rada, su i dvije do sada neobjavljene pjesme: "Srcekrad" i "Mir na jastuku". Koncept tog nesvakidašnjeg projekta je sadržavao i upotrebu svjetskih trendova: Santana stila, swinga, rhythm & bluesa, reggea, sve uz upotrebu puhaće sekcije, što je na kraju rezultiralo s prilično promjenjenom zvučnom slikom kakvu do sada nismo sretali u diskografiji "Parnog valjka".

Hrvatska grupa "Parni valjak", koja je u 25-godišnjoj karijeri prodala više milijuna ploča (neslužbeno oko 6 milijuna), će s koncertima u Cankarjevem domu u Ljubljani predstaviti svoj novi album "Live at S. C. - Kao nekada". Sadašnja postava je zajedno od 1992., kad se bandu pridružio gitarist Marijan Brkić.

O svemu tome su za "Pinkponk" progovorili stupovi "Parnog valjka": pjevač Aki Rahimovski i legendarni gitarist Husein Hasanefendić - Hus.

Što je bio povod za snimanje novoga albuma?

Hus: Zapravo se moram vratiti na našu prethodnu ploču "Bez struje", jer mi smo takav band, koji svako toliko promjeni to što radi da bi nam bilo zabavnije. Do prošle ploče je došlo tako da smo malo eksperimentirali s akustičnim gitarama, što se svidjelo i publici, i tako smo odlučili na cijeli sklop pjesama snimimo u takvoj verziji.

Razlika na ovoj ploči je u tome da smo si nakon nekoliko godina klasičnog električnog sviranja pjesma opet poželjeli promjene, ali se nikako nismo htjeli ponavljati. Željeli smo zabaviti kako sebe tako i publiku.

Kako teško ili lako je bilo napraviti potpuno nove aranžmane za već poznate skladbe tako da one ipak zvuče prepoznatljivo?

Hus: Znate, publika je ta, koja vam govori kako pjesme moraju zvučati. Oni koji rade glazbu bez publike, vjerojatno su zašli na neku stranputicu gdje će možda, a možda i neće, naći sebe. Mi smo jednostvno vježbali naše pjesme, svirali ih na različite načine, a kad smo svi bili zadovoljni zvukom i načinom izvedbe, takav aranžman smo i zadržali. Tako smo u svoje pjesme umješali malo Santana stila, pa nešto bluesa, swinga... što ja znam što sve. Pjesma "Zastave" je, na primjer, u konačnoj verziji dobila country prizvuk, dok je "Jesen u meni" pala pod utjecaj latino rocka.

Da li s tim programom "Parni valjak" predstavlja svoje novo lice?

Hus: No, oni koji poznaju "Parni valjak" već duže vrijeme, znaju da smo se već nekoliko puta "šetali" od jednog do drugog glazbenog stila. Nikad nismo bili ograničeni samo jednim stilskim izrazom. To je trenutno smjer koji nas veseli, dakle zbirka glazbenih utjecaja, neka vrsta glasbenog kolaža svih tih vrsta koje se pojavljuju na našem novom koncertnom albumu.
Aki: Uvijek smo bili grupa koja je osjećala potrebu da se na pozornici zabavlja jer jedino tako to možemo prenijeti i na publiku.

Na tom albumu su i vokalni gosti što se do sada još nije desilo...

Aki: Tako je, do sada su naši gosti uvijek bili instrumentalisti, a ovaj puta nam se činilo zanimljivo čuti kako naše pjesme zvuče u promjenjenim aranžmanima i, uz to, s novom bojom vodećeg vokala.

Hus: Mene kao autora posebno veseli čuti, na primjer, Olivera Dragojevića u pjesmi "Nemirno more" gdje on sam uz klavir daje neki potpuno nov duh toj baladi. Isto tako i duet Nine Badrić s Akijem predstavlja spoj i također odbojnost dviju različitih energija jedne od druge.

Aki: Ja sam osobno oduševljen klapom "Šufit" koja je fantastično izvela pjesmu "Sve još miriše na nju".

Dokazali ste da možete napuniti i velike dvorane i klupske prostore. Gdje se bolje osjećate?

Aki: To je jednostavno: gdje je veći prostor, tamo je bolje jer na većim pozornicama nema prepreka, plešem bez problema, veliki koncerti imaju posebnu draž. Barem za mene. Klupski koncerti imaju prilično drukčiji, više intimni pristup, a i oni me na neki način ispunjuju s nekom posebnom energijom. Ali osobno više volim velike dvorane.

Hus: Naravno, da naš neumorni pjevač lako malo i zapleše… Nama je zapravo svejedno, samo da je prava atmosfera, bez obzira na to koliko je pred nama publike. Svirali smo već i pred ekstremno velikom publikom. Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu nas je slušalo 100 000 ljudi, na Stradunu u Dubrovniku više od 30 000, na Korzu u Rijeci više od 50 000. Uvijek se osjećaš dobro kad sviraš za tako puno ljudi.

Na koji način ste birali pjesme?

Hus: Najprije smo izbacili pjesme koje su na ploči "Bez struje". Ali na kraju smo svejedno upotrijebili dvije od njih, ali u toliko drukčijem obliku da ih u prvim taktovima skoro nitko ne prepozna. Željeli smo pokriti različiti vremenske granice benda, tako da smo se vratili na sam početak i putovali sve do zadnjih hitova.

Koliko važna je za vas ta ploča?

Aki: Kao prvo je to odlična zabava, kao drugo opet radimo nešto u čemu uživamo. Čim je čovjek stariji, radije se igra, a ta igra je za nas očito uspješna pa zašto se onda ne bi igrali?

Hus: Pred nekim vremenom sam tvrdio da je sviranje na akustičnim gitarama za nas magisterij, što znači da je ova ploča za nas svakako doktorat.

Album je, dakle, u trgovinama. Što i kako dalje?

Hus: Tako je, album je u trgovinama po cijeloj Sloveniji, mnogi će biti iznenađeni kad vide da će za dvostruku ploču platiti cijenu kao za jednostruku. Sada, naravno, slijedi predstavljanje naše koncertne ploče. Veseli nas da ćemo čak dva dana nastupati u eminentnom prostoru Cankarjevog doma, i to 1. i 2. prosinca. To će sigurno biti dva fenomenalna događaja koja će na neki poseban način obilježiti našu 25-godišnjicu i u Sloveniji. Nakon 15 albuma i ne znam više koliko hitova, to mi se čini primjeren način predstavljanja svojeg repertoara publici.

Aki: Naravno, sada će na red doći ono zbog čega se uopće bavimo glazbom - koncerti. Cankarjev dom kao takav ima neku svoju karizmu, tako da je za nas također izazov nastupati u tom kulturnom hramu.

Hus, koliko gitara je u tvojoj kolekciji?

Hus: Trenutno 12. Bilo ih je puno više, ali ne vidim neki smisao u arhiviranju instrumenata samo zbog arhiviranja.

Kad bi morao izabrati po jednog izvođača iz bivše Jugoslavije, iz Slovenije i iz ostatka svijeta, koga bi rado vidio u živo?

Hus: Od stranih sigurno grupu "Aerosmith", u Sloveniji bi me neizmjerno veselilo vidjeti originalnu postavu Martina Krpana, od bendova iz bivše Jugoslavije bi bilo zanimljivo vidjeti grupu "Bijelo dugme".

Da li postoji kakvo mjesto u Sloveniji koje vam je posebno pri srcu, gdje se možete maknuti iz tog divljeg života, kad nastupate?

Aki: Volim slovenske gostione jer imaju uvijek dosta dobroga vina. Ako već moram birati, izabrat ću gostionu "Krpan" u Ljubljani.

Hus: Moram reći da se najbolje osjećam u Zemonu, i unutrašnjost i sama okolina imaju posebnu energiju. I, naravno, tamo je odlična hrana i piće.

Možda kakva riječ za kraj?

Aki: Lijep pozdrav svim posjetiteljima "Pinkponka".

Autori: B. P. i I. D.
www.pinkponk.com