Poslije punih pet godina najveći hrvatski mainstream bend "Parni valjak" održao je prošle nedjelje koncert u Zagrebu, otpočevši njime turneju na kojoj će promovirati svoj posljednji album "Zastave".

Težište turneje bit će koncerti po Hrvatskoj, "Valjak" će nastupati u Bosni i Makedoniji, da bi se na kraju ponovo vratili u Zagreb, gdje će krajem jeseni velikim koncertom, na kojem će se pojaviti svi muzičari koji su prošli kroz grupu, obilježiti 25 godina postojanja.

Tim povodom zagrebački "Nacional" objavio je opsežan intervju sa pjevačem Akijem Rahimovskim, u kojem on, između ostalog, otkriva svoje stavove prema gostovanjima muzičara iz Srbije, o tome da li treba svirati u Jugoslaviji, kao i o ranijim iskustvima ove grupe "s ove strane barikade".

- Postojali su neki kontakti, ali smatramo da, dok je Milošević na vlasti, nije vrijeme za koncerte u Jugoslaviji. O tome ćemo razmišljati tek kad dođe vrijeme za kulturnu razmenu, jer sport i glazba uvijek su bili i bit će prva spona među državama - kaže Rahimovski, priznajući da "Parni valjak" ni u vrijeme bivše Jugoslavije nije imao baš velike tiraže u Srbiji, Crnoj Gori ili Makedoniji.

- U samoj Srbiji velike koncerte imali smo samo u četiri grada koja su funkcionirala na rock and rollu. To su bili Beograd, Kragujevac, Subotica, Novi Sad i eventualno Niš. U ostatku Srbije jednostavno nije postojala, a sumnjam da i danas postoji rock and roll publika, tamo vladaju narodnjaci.

Konstatirajući da su do sada u Hrvatskoj od srpskih muzičara svirali oni koji "zagovaraju pravu stvar", Rahimovski se dokazuje kao "kvalitetan Hrvat", koji ne trči pred rudu već se poziva na "politički korektne" uzore:

- Paolo Sfeci dao je dobru ideju da bi ti bendovi prvih godinu dana trebali imati dobrotvorne koncerte s kojih bi prihod išao stradalima u ratu. Što se samog zarađivanja novca tiče, mi smo i te kako suosjećali sa mladim ljudima koji su bili naša publika i od kojih smo živjeli, a koji su otišli u rovove da brane Hrvatsku. "Parni valjak" ih je u tim rovovima posjećivao, pokušali smo im dati do znanja da smo uz njih. Kako bi se oni danas osjećali kad bismo mi radi tog prokletog novca otišli svirati u Jugoslaviju?! Kad ne bih imao za kruh, prestao bih se baviti muzikom i prehranjivao bih se na neki drugi način. Sigurno ne bih radi novca prodao publiku koja je štitila mene i moju obitelj - zaključuje svoje nadahnuto kazivanje zagrebački Jagger.

P. D
www.glas-javnosti.rs