Hosted by www.Geocities.ws

ULOGA UPRAVE U FUNKCIONISANJU ODBOJKAŠKOG KLUBA

U relativno maloj gradskoj sredini, kakva je mrkonjićka, a zbog posljedica rata , uništene privrede, teške ekonomske situacije , procesa privatizacije i drugih nepovoljnih okolnosti, sama egzistencija i funkcionisanje jednog sportskog kluba je pravo malo čudo. Naravno da svi sportovi nisu isti, svaki od njih ima svoje «za» i «protiv» odnosno svoje ljubitelje i poklonike čime su automatski većim dijelom definisani kao sportovi za «mase» i oni «mlađi» koji zahvaljujući svojoj definiciji i pravilima privlače manji broj gledalaca (nedostataka gresije na terenu i među samim igračima) kao posljedica onog «za» i «protiv». Kao posljedica izrečenog slijedi da je postojanje jednog ODBOJKAŠKOG KLUBA ne malo nego veliko ČUDO . Kako su prednosti i mane odbojkaškog sporta jedna relativna kategorija za svaku osobu, prije svega posljedica definicije odbojke kao univerzitetskog sporta u ovom tekstu pokušaću da obrazložim ulogu Uprave jednog odbojkaškog prvenstveno imajući u vidu Odbojkaški klub MG Počeću od prve odrednice OKMG a to su prvenstveno igrači i samo igrači, odnosno oni koji sa sportskim torbama, rančevima a ponekad i običnim kesama žure u sportske sale, oni koji dio svog slobodnog vremena posvećuju odbojci i odbojkaškom sportu. Povuću paralelu sa onima koji imaju slobodnog vremena na pretek i svesrdno ga posvećuju određenim aktivnostima: obezbjeđivanje hljeba bez motike, ispijanja alkohola i njegovih derivata, konzumacija duvana i drugih dimnih zavjesa i sl. Najveća ironija svega ovoga je da su ovi posljednji «IN» a oni prvi «OUT» barem u establišmentu mlađih ljudi. Što se naše sredine tiče onim «OUT» mlađim ljudima ne treba mnogo da predju u «IN» tabor, jedna od velikih prepreka tom prelasku bilo bi 3-5 treninga sedmično sa stručnim trenerskim nadzorom i vođstvom, odbojkaškom mrežom i minimalno 1 loptom na trojicu igrača, što i nije previše zar ne. Upravo bi Uprava kluba trebala biti ta koja sagledavajući sve pozitivne aspekte bavljenja odbojkaškim sportom treba da obezbijedi uslove za funkcionisanje kluba na pozitivnim osnovama barem na početku. To znači da odbojka treba da bude preokupacija broj jedan, bez ličnih i kojekakvih interesa obzirom da takvi interesi u početku funkcionisanja kluba, u sredinama kakava je naša, mogu samo negativno da se odraze na funkcionisanje Uprave pa i Kluba uopšte. Znači, veliki dio članova Uprave trebalo bi biti zaljubljenik odbojke sa razvijenim osjećajem za mlade ljude i njihove probleme, odnosno sa smislom za afirmaciju prije svega tih istih igrača, kluba, sredine, grada pa na kraju krajeva i vlastitu. Mnogi će reći: nema se ne može se i sl. Međutim objektivno sagledavajući okolnosti, razne velelepne građevine po gradu, šlepere i šlepere drveta nameće se zaključak da sredstva ipak postoje i da Uprava kluba treba jednim menadžerskim pristupom da pokuša doći do sredstava u ime odbojke i odbojkaškog sporta , vodeći računa o ekstra profitu kof pojedinaca. Zar nije vrijeme da ti isti vrate dio duga s obzirom da je taj isti ekstra profit ostvaren preko građana Mrkonjić-Grada. Najvjerovatniji scenario bio bi i jeste: zatvorena vrata (uglavnom), odmahivanje rukom i pravdanje. Ali, upravo zato je i potrebna motivisana Uprava koja bi nastavljala dalje i dalje. Negdje na ovom bijelom svijetu postoje sredstva za OKMG a potrebno je samo jednim menadžerskim pristupom doći do istih. Druga varijanta je da se u Upravu OKMG angažuju djelatnici iz male privrede, isti oni koji su svojim menadžerskim sposobnostima u današnjoj tržišnoj utakmici napravili nešto. Bitno je ovdje spomenuti aspekt psihologije eventalnih sponzora odnosno ljudi koji bi imali sluha za muški odbojkaški sport. Smatram da eventualne ponude za sponzorisanje treba da se zasnivaju na radu i eventualnim uspjesima OKMG: Sve ovo je obuhvaćeno jedinstvenim stvaranjem preduslova za funkcionisanje OKMG, što je prevashodni zadatak Uprave. Mjesto u Upravnom odboru jednog profitabilnog preduzeća povlači za sobom povlastice i privilegije, dok mjesto u Upravi OKMG donosi samo odgovornost prema mladim ljudima, željnih afirmacije, zdravog sporta i biloo kakve vizije svjetlije budućnosti. Znači, članovi Uprave, bilo kog sportskog kluba, koji zbog prezauzetosti, odnosno svojih ličnih preokupacija i obaveza ne mogu da pruže ni minimum saradnje i odbojkaškom sportu trebalo bi da postanu prijatelji i navijači Kluba, bez obaveza koje sa sobom nosi članstvo u Upravnom odboru OKMG.

Radoslav Boškić