APRIL 2006.

18. april 2006.

Uđeš, izađeš i....gotovo

Naravno, krediti. Krediti su nova kafa, novi deterdžent, u smislu reklamne kampanje. Ali kao što ni kafa ni deterdženti nisu tako dobri kao što se predstavljaju u reklamama, tako krediti nisu povoljni, iako se besomučno reklamiraju i gotovo pokušavaju da hipnotički deluju na potencijalne mušterije. Kao što pre par godina nije moglo da se živi od reklama za kafu, ili izbeljivače, sredstva za čišćenje kupatila, pločica, sudova.... - tako sada reklame za kredite postaju nesnosne.

Ono što se krije iza, i povremeno može uočiti iz saopštenja Narodne banke, jeste činjenica da banke jedno reklamiraju, a kada potpišete ugovor za kredit i krenete da isplaćujete rate, shvatite da ste dobili nešto drugo. Drugim rečima, plaćate više nego što ste mislili da ćete plaćati. Ergo, džaba reklamiranje niskih kamatnih stopa, ako su sitnim slovima precizirana silna dodatna plaćanja.

U Politici, od petka 14. aprila, se pojavio zanimljiv tekst u kome stari bankar dr. Života Ristić piše o šest načina osiguravanja kredita (naročito dugoročnih, na primer, stambenih) koje domaće strane banke primenjuju. Ristić dosta oštro kritikuje praksu stranih banaka ovde, navodeći da to što ovde rade ne mogu ni u Bijafri, a kamoli u matičnim zemljama.

Bankar ne sme da ponudi, kako to rade naši, iznos kredita, nominalnu i efektivnu kamatu od, na primer, 5% i druge "evropske uslove", a kada klijent dođe da potpiše ugovor, u njemu ne može da prepozna nijedan od tih "najpovoljnijih" uslova. To je prevara i finansijski kriminal, a ne bankarska ponuda po evropskim uslovima. To ne sme da radi ni bankar u Bijafri.

A onda naš guverner postavi osramoćenog viceguvernera za svog savetnika. Evo tih šest nivoa pomoću kojih se zidaju kamate i marže koje navodi dr Ristić.

Procedura ne samo da je skupa, birokratska i neefikasna, već je za klijente i ponižavajuća. To se najbolje vidi iz veoma često bezobzirne reklame stambenih kredita, za koje svaka banka u ovoj kapitalno osiromašenoj zemlji, sa enormno visokom tražnjom zajmova, ima šestostruko osiguranje.

Prvi nivo obezbeđenja banaka od rizika je državno osiguranje kredita kod Nacionalne korporacije koje uvećava nominalnu kamatnu stopu za 1,95 do 2,75 odsto jednokratno.

Drugi nivo je valutna klauzula, kojom je banka zaštićena od svake vrste valutnog i kursnog rizika. Osim toga, u indeksiranju kredita ne primenjuje se srednji devizni kurs NBS kao zvanični, transparentniji i pravedniji. Uzima se kupoprodajni kurs banke koja daje kredit. To korisnika košta dodatno između 0,3 i 0,7 odsto za svaku transakciju, što ne postoji ni u jednoj normalnoj zemlji.

Treći nivo obezbeđenja je ugovaranje varijabilne kamatne stope za dugoročni kredit. O tome nema nijedne reči, ni u reklamama, niti u zvaničnim ponudama. S tom prevarom klijent se prvi put upoznaje prilikom svečanog potpisivanja ugovora. Osim toga, za baznu promenljivu stopu koristi se šestomesečni libor (međubankarska kamatna stopa u Londnonu, po kojoj jedna banka daje drugoj banci oročeni depozit na šest meseci), a ne, na primer, višegodišnji euribor, koji je za korisnika kredita pouzdaniji, sigurniji i jeftiniji. Svaki pravi bankar svom klijentu će bar toliko pomoći da mu obezbedi višegodišnje a ne šestomesečno refinansiranje. Drugim rečima, neće ga maltretirati novim uslovima na svakih šest meseci. Ugovaranjem šestomesečne varijabilne stope, banka se zaštitila od svake vrste kamatnog rizika i uz to naplatila dvostruko veće kamate od tog istog klijenta na ime bankarske marže.

Ova prevara klijenta kruniše se obmanom o pravu prevremenog vraćanja kredita koje se daje klijentu samo u reklami, ali ne i u ugovoru, u kome mu se uglavnom nanosi teška nepravda.

Četvrta osiguravajuća stepenica, koja opet "zida" troškove od 1,5 - 2 procenta, jeste hipoteka, i to u mnogo većoj vrednosti od odobrenog kredita.

Peti stepen kod dugoročnih kredita jeste kreditna i poslovna sposobnost tražioca kredita vezane za njegova ukupna primanja i poreski bilans. Ovaj "ubojiti" sistem omogućava ucenjivačko i nebankarsko ponašanje i enormne zarade banaka, deklarisane kao naknada za obradu kredita i ocenu kreditne sposobnosti. Ta usluga se naplaćuje u visini od jedan pa do pet odsto, u zavisnosti od boniteta klijenta. Šesta stavka su sledeći oblici garancija: životno osiguranje, žiranti, menični akcepti, avale i drugo. Sve to dodatno košta od 0,5 do 3 odsto. Ali, ne jednokratno, već sve dok se kredit otplaćuje. Premija za životno osiguranje iznosi 1 - 1,5 odsto i plaća se svakog meseca. Menična avala i garantna provizija od 0,5 do 1 odsto kvartalno, odnosno 2 - 4 procenta godišnje, što ionako skup kredit, ali dobro od rizika osiguran, čini još skupljim.

5:30 PM | Permalink

11. april 2006.

Kadrovanje na lokalu

Još jedan primer uhlebljenja po svaku cenu lojalnih članova stranke. Ovog puta su to legalistički DSS, raščerećen SPO i njegovi otpaci i opozicioni (a u vlasti na lokalu) DS. Compliments to Politika daily newspaper.

Tako je, na primer, zemljoradnik iz Vilova Mika Vlaović u UO "Parking servisa" Novog Sada, iako je Vilovo u ataru opštine Titel. Vlaovića, koji je i poslanik DSS u republičkom parlamentu, Vlada Srbije je imenovala i za člana UO Javnog preduzeća za transport nafte naftovodima, iako ima samo osnovnu školu, a u ovom UO je još jedan zemljoradnik - Radovan Teodorović iz Badinovaca, poslanik SDPO.

Još veći cinizam vidi se i u izjavama ovakvih kadrova, koji se pozivaju na neko iskustvo kao argument da mogu da obavljati poslove u sasvim drugim strukama. U Kragujevcu tako veterinar, srednjoškolka (sa trgovačkom školom) i pop dobili mesta u UO Stambenog preduzeća, Čistoće i Pogrebnog preduzeća.

Zamenik predsednika UO "Javnog stambenog preduzeća" Zoran Prokić, po struci je veterinar. A njegov doprinos firmi, kako kaže, zasnovan je na bogatom iskustvu. - "Već deset godina sam na čelu Veterinarske stanice i moje iskustvo na rukovodećem položaju od velike je koristi za "Stambeno". Pogtovo što novi direktor tog preduzeća do sada nije bio na rukovodećim mestima, zbog čega se trudim da mu u svakom trenutku budem od pomoći."

Da nije tužno bilo bi smešno.

S druge strane u Beogradu, gde je građevinskog zemljište vrlo skupo i traženo, opštine Voždovac i Vračar imaju sopstvena "javna" preduzeća koja se staraju o zemljištu. Ali kakav je odnos preduzeća po broju zaposlenih i broju članova upravnog odbora, to je već za Riplija - verovali ili ne.

U JP "Poslovni prostor" Voždovca zaposleno je 6 osoba, ali zato u Upravnom odboru sedi čak 9 članova, dok je u ovakvom preduzeću na Vračaru rade samo dve osobe, ali je u Upravnom odboru sedam članova. Naknade članova odbora nismo uspeli da saznamo. Objašnjeno nam je da je to "poslovna tajna".

5:38 PM | Permalink

4. april 2006.

Kadrovanje u Novom Sadu

U petak se u Politici mogao pročitati članak koji će dežurnim DSS analitičarima verovatno malo značiti - neće ih naterati da promene dosadašnju mantru. Onu o tome da radikale ne treba posmatrati kao nešto negativno, već da su oni potpuno ravnopravni učesnici na javnoj sceni. Za ostale, to može biti dobar signal upozorenja.

Ono što sledi je toliko bizarno, da je teško poverovati da se toliko klišea koji važe za političare i stranke može smestiti u sva javna preduzeća u Novom Sadu. Da, da, u Novom Sadu u kome su zahvaljujući podršci DSS, na vlasti radikali od lokalnih izbora 2004. Ipak, ma koliko neverovatno, radikali su uspeli da nas "prijatno" iznenade - kao školski primer nepotizma, najgoreg SPO i SPS modela rođačkih zaposlenja. Doduše, oni su uspeli da prevaziđu uzore birajući za kadrove ne samo rođake već i akademski besprekorne građane.

Rođak se ne pita za diplomu

Novi Sad - Više od polovine od oko hiljadu ljudi koji su mimo konkursa dobili posao u gradskoj upravi i javnim preduzećima u Novom Sadu od decembra 2004. do decembra 2005. godine nema odgovarajuće obrazovanje.

...

Od ukupno 42 odbornika vladajuće koalicije, 22 su se dolaskom SRS-a na vlast, zaposlila u javnim preduzećima.

Više od 30 ljudi, bez stručnosti, a uz pomoć svastika, jetrva i zahvaljujući stranačkoj lojalnosti, udomilo se u gradskoj administraciji, na čelnim funkcijama u javnim preduzećima i upravnim odborima.

Suprug Smiljane Kočić, sekretara SRS u Novom Sadu, Marinko Kočić, postavljen je za člana UO Javnog pogrebnog preduzeća "Lisje" a u UO novosadske Čistoće Smiljana je postavila svog oca Momčila Škrbića. Direktor "Lisja" je Milorad Buha, predsednik tzv. krajiške vlade u egzilu.

Danica Vignjević, član gradske vlade, zadužen za komunalne delatnosti, postavila je svog muža Milana Vignjevića na mesto Buhinog zamenika u "Lisju" i za predsednika UO Kulturno-informativnog centra "Mladost" iz Futoga. Gradski odbornik SRS Jelka Dubajića, do dolaska SRS-a na vlast, čistačica i kafe kuvarica u Čistoći, napredovala je do šefa restorana društvene ishrane i člana Saveta za komunalne delatnosti grada.

Odbornik radikala Radivoj Lakić, konobar po obrazovanju, ustoličen je člana Saveta za komunalne delatnosti i člana Komisije za stambene poslove grada.

Dragica Vidačić, takođe odbornik SRS, "postavila" je svog muža Dušana Vidačića za direktora javnog preduzeća "Put". Sin radikalskog odbornika Milene Biberdžić, Aleksandar, postao je član UO Zavoda za izgradnju grada.

Radikal Igor Plančanin, pošto je u međuvremenu završio večernju osnovnu školu, postavljen je za člana UO Gradskog saobraćajnog preduzeća.

Imenovanje nesvršenog srednjoškolca Branka Dragičevića za direktora Čistoće u direktnom je sukobu sa važećom sistematizacijom i statutom preduzeća, po kojem rukovodilac mora da ima fakultet.

Odbornik SRS Zoran Karan, bivši magacioner u preduzeću "Milan Vidak" postavljen je za tehničkog direktora Čistoće. Karan je istovremeno i član Saveta za budžet i finansije grada, Saveta za urbanizam i poslovni prostor i Saveta za stambena pitanja Novog Sada.

5:11 PM | Permalink

 
Hosted by www.Geocities.ws

1