februar 2004. |
Nezgodan datum
Čuveni 29. februar koji se pojavljuje svake četvrte (prestupne) godine.
Kažu da samo u Americi ima 200 000 ljudi rođenih 29. 2. Jedna starija gospođa
reče malopre na Glasu Amerike da ima 72 godine zvanično, ali u odnosu na broj zvaničnih rođendana ima
samo 18 ;)
|
Muke Isusove Glavna tema ovih dana u Americi je novi film glumca, a ovog puta reditelja, Mela Gibsona The Passion of the Christ. Film je jedva našao distributera u Americi, ali će po svoj prilici Gibson uspeti da zaradi mnogo više od uloženih sopstvenih 35 miliona dolara. Film je prvog dana prikazivanja zaradio 23 miliona dolara, što se smatra fantastičnim uspehom za film sa religijskom tematikom, koji je uz sve kontroverze koje ga prate imao oskudnu zvaničnu reklamnu kampanju. Uspeh filma je došao upravo zbog vrlo vešto izvedene nezvanične propagandne kampanje. O nivou realističnosti filma svedoči i ovaj insert:
Sam Gibson je rekao da deca mlađa od 12 godina ne bi trebalo da gledaju film. Sudeći po recenzijama, spreman sam da se složim. Mogla bi da zadobiju permanentne traume;) Brutalnost i surovost mučenja Isusa Hrista u filmu su do sada neviđene. Zanimljivo je da je
opšti utisak bio da će film slavno propasti na blagajnama. Do sada su uspevale samo
ekranizacije gde se i Isusovo raspeće prikazivalo u gotovo idealizovanom obliku, bez
mnogo realne krvi i patnje koja deluje realno. Ovoga puta Gibson je napravio
presedan i daleko pomerio granice prikazivanja nasilja u mainstream produkciji
filmova sa biblijskim temama. No, hrišćanskim vernicima (a i ostalim samo znatiželjnim gledaocima) to očigledno
ne smeta. Nadam se da će i domaći distributeri imati mudrosti da otkupe film za bioskopsko
prikazivanje;) Ako oni ne budu mudri, biće nezvanično tržište filmova;))
|
Holandija, pre deset godina Počinjemo serijal retro - nostalgija za devedesetim. Kultni časopis "Vreme zabave", koji je izlazio između 1993. i 1996. godine, objavio je u svom januarskom broju 1995. godine temat o Holandiji. Autori tekstova bili su holandski novinari i publicisti. To je bilo vreme sankcija u Srbiji, nije bilo interneta niti neke druge komunikacije sa spoljnim svetom - pa je priča o Holandiji iz te perspektive izgledala kao nešto nestvarno - i vrlo dragoceno. Čitati o problemu useljenika u Holandiji iz Srbije pod sankcijama u kojoj benzin i hleb i struja izgledaju kao scarce resursi;), dok rat u Bosni još traje - to je bio doživljaj. Temat je pokrio sledeće teme: politika, diplomatija, životni stil, film, pozorište, sport, zdravstvo itd. Danas o Holandiji možemo da se obavestimo na milion lokacija na internetu, blogovima i sličnim mestima. Ali, ova retro priča, deset godina posle može da posluži kao poređenje nekih tema koje su tada bile aktuelne, a eto i dan danas su takođe. Deset godina.
Holandija je ovih dana zanimljiva po
kontroverznom zakonu o useljenicima , tj. izbacivanju nelegalnih imigranata iz ove zemlje.
Odlučeno je da se mnogo strožije postupa sa ilegalnim imigrantima i procena je da će
desetine hiljada onih bez legalnih papira biti proterano iz zemlje. Cela stvar je digla veliku prašinu
naročito kod nevladinih organizacija. |
Principi i nova vremena Poslednja poruka Autor knjige je Stevan Nikšić, do prošle godine glavni i odgovorni urednik nedeljnika NIN. Knjiga je izdata u maju 1980. godine, neposredno posle smrti Josipa Broza Tita. U narednih nekoliko dana ćemo malo analizirati, kroz odgovarajuće isečke iz knjige, šta je to sve pomenuti Nikšić pisao kao panegirik netom počivšem maršalu;) Ideja je da se pokaže kako vreme leči sve, pa se i ideologije jednostavno odbacuju i prigrljuju nove. Stevan Nikšić se posle petog oktobra 2001. godine izdigao do uredničke pozicije u NIN. U javnosti je nastupao kao analitičar srpske političke (i tranzicione) scene i kao neko ko se zalaže za sve tekovine savremene demokratije i tržišne ekonomije. Kao i mnogi mlađi ljudi i ja sam mu poverovao;) A onda sam sasvim slučajno na nekoj gomili starih knjiga u kući našao i ovu knjigu i veoma se iznenadio kada sam shvatio ko je autor. Demokrata Nikšić - koji i dan danas ima nedeljnu kolumnu za radio program Deutsche Welle na srpskom jeziku - nekada je bio vrli partijski novinar, specijalizovan za analizu političkog sistema. Fenomen sam po sebi;) jeste to da neko ko je verovao - što će se iz knjige jasno videti - u revoluciju proletarijata i komunističku partiju, danas drži lekcije na radiju o tome šta je demokratija i koliko je u Srbiji nema. Takve kritičnosti, međutim, za vreme Tita od strane druga Nikšića nije bilo. Šta se u međuvremenu dogodilo da Nikšić revidira stav - odbaci socijalizam i prigli kapitalizam (figurativno rečeno) - niko ne zna. Jednostavno se dogodilo. Ali i to je dovoljno za nas, naivne, da lik i delo novinara Nikšića danas posmatramo u drugačijem svetlu. Sa zrncem sumnje;)
|
Usud makedonskih predsednika Danas je poginuo u avionskoj nesreći makedonski predsednik Boris Trajkovski. To je drugi predsednik od sticanja nezavisnosti ove bivše jugoslovenske republike. Prvi predsednik Kiro Gligorov je jedva preživeo atentat. Drugi predsednik nije preživeo. Biće zanimljivo šta će se dogoditi sa trećim (budućim) predsednikom.
|
Ibijevština U recenziji Ivana Medenice predstave Kralj Ibi u novom Vremenu, data je sažeta a precizna slika sadašnjih prilika u Srbiji: A, sve oko nas je, ovih mučnih sretenjskih dana, čista ibijevština: od licemernih političara kojima su gori oni koji su ukrali dva glasa od onih koji su pobili na hiljade tuđe i svoje dece, preko prozuklih pesnika koji nas zasipaju svojim govnarijama o Hagu, do nekih jurodivih (pseudo)popova koji prde o svim zverstvima Evrope nad Srbijom... Netom šlogiranom čitaocu ovih ružnih reči skrećem pažnju da su one stilsko sredstvo koje je potpuno primereno našoj temi: naime, Kralj Ibi je prvi komad u istoriji svetske drame u kome se psuje i koriste upravo reči prdež i govnarija (doduše, u starom prevodu, ovaj drugi je bio ublažen i preveden kao gomnarija).Kad se kritičar koji inače vrlo retko komentariše politička zbivanja u svojim kritikama ovako direktno o njima izjasni, znak je da je mera prevršena. posted by Marko 03:55 PM |
Radno i slobodno vreme Evo jedne zanimljive sličice. Ilustracija da se u SAD u informatičkoj revoluciji;) radi više umesto manje. Radi se duže, spava se kraće. Ameri rade više od 50 sati nedeljno, dok je ovde (a i u Evropi) standardni maksimum 40 sati. Ko god je u nekoj srpskoj (društvenoj) firmi radio zna da je 40 sati ideal kome se slabo i nevoljno teži. A još ređe ostvaruje.
posted by Marko 07:46 AM |
Alive and kickin' Predsednik je raspisao izbore i objavio početak kampanje. Zatim je održao polusatni govor koji su prenele sve TV stanice u zemlji. Govor je bio udarna vest u svim informativnim emisijama. Predsednik je odbio da učestvuje u TV debati sa ostalim predsedničkim kandidatima. TV debata je prošla nezapaženo jer su je stanice naknadno emitovale i to u pola osam ujutru. Tek da se obezbede da je niko ne odgleda. Po svim procenama predsednik će lako pobediti na izborima.
Zvuči poznato? Tako nešto je u svoje zlatno doba radio Slobodan Milošević.
Međutim, ovog puta zbog sprečenosti dotičnog, goreopisanu taktiku i recept za pobedu primenio
je prošle nedelje ruski predsednik Vladimir Putin. I posle Slobe, Sloba. Doduše,
sveže reformisani;> Naravoučenije ostavljam onima koji sa Slobom ulaze u novu avanturu.
|
Citat "Jer ko može, taj dela. A ko ne može da dela i ko dovoljno duboko pati što ne može, taj o tome piše." William Faulkner posted by Marko 07:01 AM |
Dobri i loši momci Neki ruski građevinari su izgleda na lošem glasu. Prošle noći u Moskvi je u, kako bismo ovde to nazvali, sportsko-plivačkom centru pao krov tog centra i usmrtio plivače/rekreativce koji su se nalazili u bazenima i oko njih. Za sada je zvanično objašnjenje da je ta metalno staklena konstrukcija krova pala zbog velikog snega koji je napadao u Moskvi. Odmah bismo mogli pomisliti kako je to još jedna tragična posledica (nakon svih ovih aviona tipa Tupoljev koji kao krupke padaju poslednjih 5-6 godina, ili ruskih podmornica ili...) ekonomske propasti Sovjetskog Saveza i kako današnja Rusija ne može više ni bazene da održava. A onda saznajemo da je pomenuta zgrada sa sve krovnom konstrukcijom izgrađena pre samo dve godine. Dakle, nešto tu debelo smrdi;) A glave bi trebalo da lete zbog ovakvog propusta. S druge strane, imamo dobre momke. Good guy are from Pakistan. Pakistan je do pre neku godinu (pre 2001.) bio pod sankcijama, da bi posle 11. septembra te godine postao značajan saveznik SAD u borbi protiv terorizma. Od rogue state postao je ally state. Kad se priča oko proliferacije nuklearnog arsenala zahuktala (kao izgovor za rat sa Irakom) i kada su kao dežurni krivci označeni Severna Koreja i Iran, zvanična linija američke vlade je bila da se takve rogue države neće dobro provesti. Sve to pod tzv. Bušovom doktrinom preventivnog rata. Ovih dana se međutim vrlo jasno pokazalo da su Kina, Severna Koreja, Iran i zamalo Libija nuklearne bombe (ili bar planove za pravljenje) dobili od američkog saveznika Pakistana. Tvorac tzv. islamske atomske bombe, Pakistanac dr Kan, priznao je da je lično on prodavao planove na crnom tržištu (i dobre pare zaradio). Njegov predsednik (Mušaraf) ga je brže bolje pomilovao i rekao da mu ni dlaka s glave neće faliti zbog tako beznačajne stvari. A pare može da zadrži. Od Pakistana se drugo nije ni očekivalo. Ali zato je Amerika zatajila. Umesto da američka vlada bude principijelna, kako je htela da se predstavi u slučaju Iraka, pa da pod hitno uvede sankcije Pakistanu, ona je "progutala" to amatersko objašnjenje i izvinjenje od strane Pakistana.
Pouka za mlade: nekada možete biti bombardovani zato što se misli da imate boNbu,
čak iako se utvrdi da nemate. Nekada možete biti pomilovani zato što ste prodavali
boNbu iako se zna da je to zabranjeno;) Važan je kontekst.
|
Vreme i novo vreme Vreme je očajno. I to baš na tako važan dan kao što je 200. godina prvog srpskog ustanka. Susnežica i sneg. Pokvarena je prilika za grandiozniji nastup u Orašcu. Biće udobnije na svečanoj akademiji u centru Sava, večeras. OK, posle 200 godina mitova i legendi o junacima i zlim Turcima, imamo prava na ironiju i reviziju istorije. Iznenadio sam se kada sa saznao da u novoj predstavi Bitef teatra igra i Danica Maksimović. Za razliku od nekih koleginica koje su u srednjim godinama karijere išle ka sve komercijalnijem repertoaru i lošijem kvalitetu, Danica je na iznenađenje mnogih, krenula malo drugačije. Posle desetak godina provedenih u ultra komercijalnom pozorištu na Terazijama (Teatar T) odlučila je da ga napusti i pređe u slobodne umetnike. To je slabo omiljen potez za glumce koji pređu četrdesetu. Naročito na domaćoj, prezasićenoj glumcima, sceni. A tek da se u poznoj petoj deceniji života odluči da igra u Bitef teatru. Sličan potez je napravila i Seka Sabljić igrajući u predstavi Master Klas Bitef teatra. Ovaj teatar je neka vrsta avangarde u domaćem pozorišnom svetu. Predstave su im sasvim drugačije od standardnog ovdašnjeg repertoara. Neverbalne predstave, performansi i druge savremene (i eksperimentalne izvođačke) forme, u ovoj sredini potpuno nezapažene i za publiku nezanimljive, su glavno obeležje Bitef teatra. Zato je potez Danice Maksimović možda i značajniji, jer se glumci ovde teško prilagođavaju novim stvarima, naročito kada od starih mogu dobro da žive;) Igrati jednu ulogu kroz celu karijeru, očigledno je najlakši put. Treba razbiti predvidljivost i pokušati nešto drugo;)
|
Sindikalni eufemizam i garavi rudari Već pet dana traje štrajk rudara kopa Resavica. Naravno, zahtevi rudara su sasvim očekivani. Ljudi traže da država "revitalizuje proizvodnju na kopovima". Revitalizacija proizvodnje rudara je sindikalni (pošto su njihovi sindikalni lideri sa takvom žvakom izašli u javnost) eufemizam za državnu, po mogućstvu permanentnu, subvenciju propalih rudnika. Taj konkretni rudnik je prošle godine otkačen od EPS. Sada naravno ne može da opstane na tržištu jer ima preskupe troškove proizvodnje, tj. samo akumulira gubitke. Rudari, razume se, navikli 50 godina da su oni glavni pokretači samoupravne privrede, ne mogu da razumeju ekonomsku realnost. Taj njihov rad ne vredi ni pišljiva boba. A oni bi i povećanje plate. To što je neki posao fizički težak, ne znači u kapitalizmu, automatski, da je i najviše vredan. Ako firma pravi konstantno gubitke, ne traže se državne pare za simulaciju revitalizacije (jer u suštini to je samo simulacija) - već se firma zatvara. Ovde se rudari žale da zbog neformiranja vlade, traje privremeno finansiranje budžeta, te ne mogu da im se odobre subvencije. To što te subvencije znače da njihovu "proizvodnju" finansiraju poreski obveznici - cenim da ih ama baš uopšte ne zanima. Ta priča o rudarima uvek ima i tu emocionalnu notu. Kad vidite garave rudare na TV - nekako se sažalite nad njihovom teškom sudbinom i njihovim radom u jamama. Pa biste radije pristali na njihove ucenjivačke zahteve, nego na zdravu ekonomsku logiku. Ali ono što meni nije jasno - otkud toliki problem da se rudari prekvalifikuju. Nisu oni potrošili silne pare i vreme na sticanje diplome, pa da se sada teško snalaze u prekvalifikaciji. Rudarski posao se može zameniti poslom poljoprivrednika, trgovca, građevinskog radnika ili nekim zanimanjem u uslužnim delatnostima koje ne zahteva veliko doškolovavanje. Zahteva se neka elementarna snalažljivost.
Mediji kao mediji - ceo događaj su predstavili sa stanovišta sindikata rudara.
Niko da otvoreno kaže da od revitalizacije nema ništa i da je to sipanje
para poreskih obveznika u bunar bez dna. Mnogo veće zemlje od naše su zatvorile
mnogo veće rudnike zbog nerentabilnosti. Svuda je bilo otpora rudara i sindikata. Jačina
vlasti se ogledala u tome da li su uspevale da se odupru i istraju u reformi tog
sektora. Nijedna od tih zemalja nije ostala
bez uglja kada je zatvorila rudnike. Znači, nema opštih negativnih posledica
po ekonomiju. Kod nas je vlast do sada (a verujem da će i ubuduće) bila krajnje bolećiva
prema rudarima. Lakše je oporezovati sve, pa davati izabranima (udarnicima),
nego udarnike naterati da se prekvalifikuju (pošto prave nenadoknadive gubitke) i svima smanjiti poreze.
Svi su oni navikli na državu, njihovu kravu muzaru, a sad bi neki kvazi stručnjaci
da ih skinu sa sise;) Ne može to tako, brale. Rudar će da pokaže šta ume, ako neko krene
na njega i njegov rudnik.
Dokle god ta kvazi-socijalistička logika preovladava, nema ništa od realne transformacije
naše propale ekonomije u održivu tržišnu ekonomiju koja donosi rast. Suviše je
mali kolač, a apetiti budžetskih korisnika konstantno rastu, da bi se ovde u
razumnom roku i bez otpora, smanjila državna dotacija mleka;)
|
Vrhunski prevarant
To je ono što Ameri zovu con artist.
Srpska, ne-ekranizovana i nesaharizovana, doduše, verzija Spilbergovog filma Catch me if you can.
Odličan tekst i inače uvek sjajnog Miloša Vasića u novom Vremenu. Posebno jeziv je deo koji
se odnosi na patriotske snage (početkom devedesetih a i dan danas u vezi sa Kosovom, na primer)
koje se nisu libile da sarađuju sa najgorim kriminalcima, mafijašima i inim
low life primercima, samo ako se ovi ponude da daju pare za patriotske ciljeve.
|
RFI u štrajku i kondomi Međunarodni francuski radio (Radio France International) je danas u štrajku te je i program na srpskohrvatskom ostao ne-emitovan. Pušta se samo dobra muzika. Francuzi znaju kako se štrajkuje;)
Elsewhere, najskuplji kondomi u Evropi su u Engleskoj - 1 evro za jedan kondom.
Najjeftiniji su u Grčkoj - 1 kondom za 35 evro centi. Engleski tinejdžeri kažu da su suviše
skupi, te ih zato slabo koriste. BBC nije umeo da objasni zašto su najskuplji baš engleski.
|
Otac i sin Džordž Buš stariji je za tri godine mandata održao 70 konferencija za novinare, a njegov sin Džordž Buš mlađi je za isti period imao samo 11 konferencija. Ako bude uspeo da u novembru ove godine osvoji drugi mandat, biće to dokaz da najnekompetentniji predsednik u istoriji SAD - može dva puta da prevari američke birače. Buš mlađi izbegava novinare jer je nemušt govornik, slabe retorike i polemičke veštine i uopšte uzev, sporomisleći tip. Ne može ništa bez tzv. handlera, unapred napisanih govora i svog sekretara za štampu. Veštiji političar bi mogao da ga rešeta kako god hoće u direktnom duelu. Nažalost, takvi dueli (u finišu predizborne kampanje u novembru) su, takođe, unapred pripremljeni, pitanja su poznata i strogo se pazi da se ne iskoči iz teme. Bilo kako bilo, ako kandidat Demokrata (po svoj prilici Džon Keri) ne bude uspeo ovako lošeg predsednika da pobedi - biće to sramota za tu stranku.
|
Društvena svojina Vest dana - radnici šećerane u Zrenjaninu stupili u štrajk tražeći od vlade da ... Premotajmo film 12 meseci unazad. Ta ista šećerana je pre godinu dana na volšeban način iz svojih magacina izgubila nekih, ako se dobro sećam, 400 tona šećera koje su pripadale republičkim robnim rezervama. Znači, neko iz firme se debelo omastio. Pri tom je firma bila u dugovima, neverovatnih razmera. Umesto da firma ode u stečaj, država preuzima vlasništvo nad njom i dugove i... ...sad radnici traže plate iako naravno firma godinu dana ništa nije proizvodila. Novac koji se traži, radnici nisu zaradili, ali lakše je kad se dug raspodeli na sve poreske obveznike nego da, recimo, oni sami plate ceh. Vladi je lakše da socijalni mir kupuje tako što će iz budžeta da finansira propalo preduzeće - još jedno na dugom spisku propalih koje već finansira. Šećer se uvozi jer je mnogo jeftiniji od ovog koji naše vrle šećerane, na čelu sa ovom propalom zrenjaninskom, proizvode. Dakle, kakva šteta ako propadne jedna loša šećerana? Nikakva. Nit će biti nestašice šećera, niti će primarni proizvođači da žale za ovom, koja im ionako nije isplaćivala preuzetu repu.
Onda će početi da se javljaju budžetski korisnici - zdravstvo već najavljuje - tražeći
povećanje plata. Dužnička kriza, ko o tome još razmišlja. Samo je bitno da se standard
budžetskih korisnika pumpa parama koje neko negde mora da zaradi.
|
Transferi
Iako je nedavno završen prelazni rok za fudbalere u Evropi;) - na domaćem medijskom
tržištu samo pljušte senzacionalni transferi. Ah, kakva tabloidna najava.
Nakon što je voditeljka Klopke prešla sa Pinka na BK (a Zamka koju je kao zamenu lansirao Pink, ipak
nije prevazišla Klopku;), još jedan odlazak iz ljubičastog tima.
Čuveni urednik filmskog programa TV Pink Robert Nemeček je prešao u konkurentsku B92 televiziju.
B92 je i do sada imao vrlo dobar filmski program. Sada treba očekivati da deo
repertoara (komercijalnih i novih filmova) koji je imao Pink, Nemeček prebaci na
B92. Baš u prošlonedeljnom Politikinom tv dodatku bio je intervju sa Nemečekom.
Tamo je izjavio da dobar deo filmova dobija od američkih majors kompanija ne zato
što Pink nudi najviše para, već zato što on (Nemeček) ima dobru reputaciju kod stranih partnera.
Biće interesantno videti (egzaktno) koliko će porasti gledanost programa B92, sa novim
filmskim repertoarom. Do sada je B92 iako ima ujednačeno kvalitetan program i nekoliko konkurentnih
termina u TV satnici (Utisak nedelje, Liga šampiona i NBA utakmice) - ostajao bez srazmerno
velike gledanosti. Nezgoda za Ligu šampiona što ima veliku zimsku pauzu, za razliku od
najjačih evropskih nacionalnih liga, poput engleske, italijanske i španske. Takođe
B92 nema nijedan kviz niti špansko/meksičko/brazilsku sapunicu - a to su sve aduti
koji povećavaju gledanost.
|
Free trade or fair trade Dilema u naslovu muči i mnogo razvijenije, pa čak i najrazvijenije zemlje, nego što je naša. Teorija kaže da slobodna trgovina ima pozitivne efekte na celo društvo, iako određene grupe mogu biti direktno pogođene negativnim posledicama. Mi još nismo na tom nivou da možemo da primetimo pozitivnu razliku. Anegdotalno se može saznati da je recimo većina maloprodajnih trgovina u okolini Merkatora na Novom Beogradu zatvoreno. A isti građani koji su kupovali u tim trgovinama kažu da je Merkator mnogo bolji i jeftiniji. Dakle, potrošači su dobili jeftiniju i kvalitetniju robu, ali je deo domaćih trgovaca ostao bez posla. Vlada Srbije je angažovala tim stručnjaka koji je krajem 2003. godine objavio studiju o stanju trgovine u Srbiji i strategiji njenog razvoja do 2010. godine. Ocene stanja su, recimo, ovakve: Trgovina u Srbiji je usitnjena, slabo integrisana sa proizvođačima i potrošačima, nedovoljno marketinški orijentisana, a njena produktivnost skoro 10 puta niža nego u EUMentalitet je takav da se očekuje da država automatski reaguje i pokuša da pomogne. Hoćemo slobodno tržište, ali hoćemo državni intervencionizam. Nije problem u intervencionizmu per se, ali su naša, sprska, iskustva sa njim vrlo loša. Velika diskreciona prava izvršne vlasti su imala priliku da pokažu svoje dejstvo u poslednjih deset godina (1990-2000). U pomenutoj studiji se predlaže vremenski oročeno "zatvaranje" tržišta, tj. izvesna diskriminacija stranih trgovinskih lanaca koji bi da uđu u Srbiju. Neko bi rekao "kasno ste se setili, jer su lanci već došli, pa bi ovakva naknadna zaštita tržišta izgledala kao šikaniranje stranih investitora". I imao bi pravo. Recimo i da se zaštita uspostavi i oroči. Iskustvo vrlo jasno pokazuje da će domaći zainteresovani lobiji i posle isteka roka tražiti (naći će se već neki "ubedljiv" i patriotski razlog) da se zaštita tržišta nastavi. Njima nikada neće biti dovoljno vremena da se spreme za konkurenciju. Uvek će neki razlog iskrsnuti zašto još nije vreme. Naročito, ako u vladajućoj garnituri postoje tzv. ekonomski patrioti, koji će tu žvaku redovno da progutaju. Akcenat će se umesto na strukturne probleme trgovine uvek stavljati na populističku retoriku zaštite domaćih trgovina. Jasno je da će u tom slučaju krajnji potrošač izvući deblji kraj. Evo teksta u domaćem Ekonomistu koji se
bavi temom razvoja trgovinskog sektora u Srbiji.
Uvođenje kasa, međutim, može imati i neke negativne posledice. Ovaj projekat jača lance i finansijski moćne, jer sužava prostor malim i siromašnim trgovcima. Koncentracija trgovine je sama po sebi neizbežan proces i dovodi do sniženja cena. Ali to ima i socijalnu cenu slabljenja jednog socijalnog amortizera, jer se nemali broj ljudi u Srbiji bavi trgovinom, na buvljacima, zelenim pijacama i na ulici, što može dovesti do prevelike snage trgovaca u pregovaranju sa proizvođačima. Ovi trgovci jedinu šansu za opstanak na tržištu imaće ukoliko učine neki iskorak npr. u pravcu elektronske trgovine, ili u promeni strukture ponude u korist dnevno potrošnih artikala, orijentišu se na mikrookruženje, afirmišu "dostavu na vrata", budu skloni svim vrstama povezivanja (partnerstva, alijanse), uđu u franšize s "moćnima" i generalno budu spremni na kontinuiranu kreativnost, promene i borbu s konkurencijom.Fakat je da je sitna trgovina, u nedostatku proizvodnih zanimanja, postala zanimanje prevelikog broja ljudi i da je zapravo sektor prezasićen. Evo te statistike iz gorepomenute studije: Trgovinska operativa u Srbiji u momentu uvođenja fiskalnih kasa je nerazvijena i ima veoma specifične karakteristike:Strategija razvoja trgovine predviđa: Trgovina Srbije u 2010. godini trebalo bi da bude usklađena s osnovnim pokazateljima poslovanja zemalja centralne Evrope:Živi bili, pa videli;) posted by Marko 1:27 PM |
Samuraj 2
Evo još jedne recenzije
filma Poslednji samuraj. Opet, ne naročito pohvalne.
|
Preduzetništvo Zanimljiv istraživački tekst o razvijenosti preduzetništva u Srbiji danas. Objavljeno u biznis dodatku dnevnika Danas, u dva nastavka. Prvi deo teksta. drugi deo. To je ekonomski deo teme. O paraekonomskim faktorima, sledeće:Kako se po starom dobrom običaju ovde traži hleb preko pogače - pokazuje slučaj šećernih preduzetnika. Agencija Beta je objavila sadržaj izveštaja OLAFA i domaćeg MUP o izvozu prepakivanog šećera u EU. To je gotovo zavera;) - lanac povezanih fantomskih firmi koje su dovozile uvezeni šećer do šećerana gde se isti prepakivao uz lažne deklaracije i izvozio nazad u EU. Država je, po običaju, zatajila iako se afera rastezala mesecima. Posledice nesaniranja problema su se već osetile kroz ukidanje preferencijala. Uopšte, veliki je problem što kod uvozno-izvoznih poslova, carina i srodne institucije slabo uspevaju da uspostave stroge režime kontrole. Možda zato što su i same dugo bile deo lanca korupcije, a možda i iz nekih drugih razloga. Bilo kako bilo, uvozni lobiji su sve jači, a domaći preduzetnici koji nisu deo lanca - mogu da se slikaju.
|
Gotovo
Pošto će DSS/G17/SPO-NS dobiti podršku SPS za izbor predsednika parlamenta,
a možda i za formiranje vlade - rasplet koji je malo ko očekivao - stvar je što
se mene tiče završena. Neće više na ovom mestu biti "analiza i komentara" domaće
dnevne politike. Fokus se prebacuje na mnogo zanimljiviju međunarodnu politiku i druge
(nepolitičke) teme.
|
BBC strikes back Umesto da se pokrije ušima, BBC nastavlja da se bavi politikom. Kao kad političar na jednoj temi izgubi, umesto da prizna poraz, pređe na drugu temu u kojoj je jači, i jednako nastavlja da zadaje udarce. BBC koji je informativni servis, sada izigrava lošeg političara. Posle objavljivanja izveštaja koji ih je bukvalno sahranio (u smislu kredibilnosti i reputacije), BBC je citirao svakog opozicionog (konzervativnog, Torijevca) političara do koga je mogao da dođe - pokušavajući da zamagli suštinu Hatonovog izveštaja, menjajući temu. Konzervativci su tu poslužili samo kao kulise za novu predstavu. Odmah zatim se krenulo u novi napad. Zaboravimo Dejvida Kelija i vratimo se na pitanje oružja za masovno uništenje. Neće se Toni Bler tek tako izvući. Tu ćemo ga uhvatiti. Ako i nije kriv za Kelijevu smrt, ono sigurno je kriv za rat u koji je ušao sa Amerima. Tako sada BBC obavlja posao opozicije Toniju Bleru, umesto da to radi prava (torijevska) politička opozicija. Kakva je tu novinarska misija, objektivnost i neutralnost - mislim, koga to briga. BBC ima misiju koja je iznad novinarstva;>.
Prosto je neverovatno da jedna takva institucija ima toliki problem da prizna grešku i prihvati
da je pogrešila. Treba malo da se ugledaju na samolustrirane kolege iz RTS;)
Zaista patetično.
|
Samuraji i pirati
Recenzija novog filma Toma Kruza Poslednji samuraj u Danasu.
Iako se film od nedavno prikazuje u domaćim bioskopima, već više od mesec dana je prisutan na nezvaničnom divx tržištu.
U pitanju je bioskopska kopija, slična nekadašnjim (krajem osamdesetih) video piratskim kopijama;)
Digitalne kamere su značajno sofisticiranije od čuvenih JVC video kamera (klasika na ovdašnjim ruralnim svadbama), tako
da kvalitet snimka nije očajan kao nekada. Međutim, gladnom i cash-strapped domaćem tržištu izgleda da takve
sitne manjkavosti, u poređenju sa kvalitetom novijih DiVx codeca i samog DVD formata, uopšte ne smetaju.
Film se može pogledati u bioskopu, za par meseci će biti i na DVD formatu (i naravno DiVx) - a opet većina će
radije gledati besplatnu bioskopsku divx kopiju. Ne pomaže ni što distributer filma uporno reklamira
film kao "najozbiljniji kandidat za Oskara". Nominacije su objavljene prošle nedelje i film je, narodski rečeno,
izvisio, tj. nije dobio nijednu značajniju nominaciju (najbolji film, scenario, režija, glavni glumac). To pokazuje
i koliko distributeri visoko drže svoju potencijalnu publiku. I to u vreme interneta, kada se svaka
propagandna laž može lako proveriti.
|