{ Lars von trier}

1 Filmografija 2

 

U rodnoj zemlji je veoma popularan i percipiran kao pokretač danskog filma u novije vreme. Diplomirao je na The Danish Film School 1983. kratkim filmom "Images of a Relief" (Befrielsesbilleder, 1983), kojim je osvojio nagradu za najbolji kratki film na minhenskom festivalu. Plemićki dodatak von dodao je prezimenu tokom studija.

Izvršio je značajan uticaj na novu generaciju reditelja, u Danskoj i u ostatku sveta, kao centralna figura u filmskom pokretu Dogma95. Rad ovog reditelja proteže se od avangarde do reinterpretacije klasičnih žanrova. Rani kratki filmovi bili su stilistički inventivni, istražujući teme i simbole koji će kasnije imati centralnu ulogu u njegovim dugometražnim filmovima.

Razvio je filmski izraz koji je u isto vreme izuzetno simboličan i emocionalno intenzivan. Pomalo prezire vizuelne efekte, kompjutere i sve mogućnosti trenutnog ostvarenja rediteljeve zamisli, a divi se čekanju pravog svetla, danima ili mesecima, da bi se snimio jedan poseban prizor. Tako jednostavno oseća veći izazov.

Internacionalnoj publici predstavio se svojim evropskim triom: "Element of Crime" (1984), "Epidemic" (1987) i "Europe" (1991).

Von Trierov prvi dugometražni film "Element of Crime" (Forbrydelsens Element, 1984) osvojio je Technical Grand Prize na festivalu u Kanu, a "Europe" (1991) veliku nagradu žirija, veliku nagradu za tehnička dostignuća i nagradu za umetničko dostignuće.

Producent ciklusa Europe Peter Aalbćk Jensen i Lars von Trier osnovali su 1991. vlastitu kompaniju Zentropa Entertainments, koja je s godinama rasla i postala vodeća snaga skandinavske filmske produkcije.

Trilogija Golden Heart: "Breaking the Waves" (1996), "The Idiots" (1998) i "Dancer in the Dark" (2000) povezana je jednim zajedničkim motivom - ženama, tj. heroinama kojima preživljavanje ne polazi za rukom, a svoje živote poklanjaju drugima. Žena je žrtva, ali ima izbor i to je čini snažnom. Film "Breaking The Waves" (1996) osvojio je nagradu žirija u Kanu i jedan je od najemotivnijih njegovih filmova. Zapažen je i "The Idiots" (1998), pogotovo kada je Von Trier odbio da iz filma izbaci scenu hardcore orgija.

U "Dancer in the Dark" (2000) ispričao je melodramu o istočnoevropskoj ženi, emigrantkinji, koja žrtvuje sve da bi spasla sina od bolesti od koje i ona boluje i koja završava slepilom. Jedan je od prvih filmova koji je u potpunosti napravljen digitalnom opremom. Islandska pjevačica Bjork glumila je glavnu ulogu i komponovala muziku za film. Rad s Von Trierom pevačici je doneo nagradu za najbolju glumicu na festivalu u Kanu, ali je zbog njega i omrznula filmsku industriju.

Sem po filmovima, Lars će biti zapamćen i po svojoj TV seriji "The Kingdom" (Riget, 1994), koja je bila veoma poularna.

Boji se letenja, pa nikad nije bio na premijerama svojih filmova u SAD, zbog čega su se neki novinari našli uvređenima, primetivši da snima filmove čija se radnja dešava u SAD, a nikada nije bio tamo. Larsu se to čini ironičnim, pa su mu takve primedbe poslužile kao inspiracija da snimi još jedan film, koji se događa upravo na Rocky Mountains - "Dogville" (2003), nakon kojeg je 2005. usledio i "Manderlay" (na čiju je kansku premijeru putovao u auto-prikolici iz Danske), a za potpunu priču o Americi nedostaje još jedan film - "Washington".

Kažu da je na snimanju težak i zahtevan, ali takav mu je i privatni život. Majka mu je na samrtnoj postelji otkrila istinu o pravom ocu, tj. da to nije onaj za kojeg čitav život mislio da jeste. Nakon što je pronašao biološkog oca, devedesetogodišnjak mu je posle nekoliko sastanaka poručio da bi za sve potrebno mogli da komuniciraju preko advokata. Ni njegovo ponašanje nije baš jednostavno - trudnu suprugu je 1996. ostavio zbog dadilje njihove dece.

 

 

 

©2014 Milos Kneževic. All rights reserved