Test za utvrđivanje alkoholizma

Info

U 2003. godini klub slavi
35 godina
postojanja i uspešnog rada

Knjiga utisaka

ČASOPIS br. 3

za život bez alkohola
DOBRODOŠLI U KLA "Grbavica"
početna strana
Tekstovi iz časopisa
English version

VIŠE OD DECENIJE APSTINENCIJE
(Darko Janković, Socio-Psihoterapijski KLA "Dunav")

Preovladao je strah za goli život

    Pre dvanaest godina na "preporuku" neposrednog rukovodioca i direktora, putem socijalnog radnika, dobio sam zadatak da se javim u Dispanzer za lečenje bolesti zavisnosti, lično dr Hajnalki Popov-Radić. Do nje sam stigao tek iz trećeg pokušaja, jer je uslov bio bar tri dana apstinencije, a ja sam imao sat-dva. Pre ovoga alkohol sam konzumirao 22 godine. Pio sam sistemom dolivanja, tj. uvek sam bio pijan (1983.-1991. godine).
    Stanje pri dolasku u Dispanzer je bilo sledeće:
    - Bračno stanje loše. Drugi brak (prvi ppropao zbog alkohola) na putu da se raspadne. Mnogo alkohola, obmana, samoobmana, manipulacija, netolerantnosti, komunikacija uopšte ne postoji... Supruga samo ćuti, danas ne znam otkud je imala toliko snage da to istrpi.
    - Na posao sam redovno odlazio i u tome se sastojao uglavnom moj učinak. Kolege su me tolerisale, što mi je odgovaralo, ali bilo bi bolje da sam ranije dobio uput za Dispanzer.
    - Zdravstveno stanje loše. Teška fizičkaa i psihička zavisnost od alkohola (naknadno saznanje). Ishrana i san totalno poremećeni, početak gubljenja vida, nemogućnost čitanja i pisanja, gubitak koncentracije, nervoza, netolerantost, bez komunikacije sa okolinom, jednom rečju psihički i fizički izmožden od alkohola.
    Nakon prvih pregleda procena neuropsihijatra, kliničkog psihologa i socijalnog radnika nije obećavala perspektivu. Prvi specijalistički nalazi (laboratorija, testovi kod psihologa, ultrazvuk gornjeg abdomena, pregled gastroenterologa) su dokazivali ono što se moglo na prvi pogled videti. Uveden sam u terapiju (lična i porodična psihoterapija, medikamentozni tretman). Lečenje ide teško, odbrambeni mehanizmi su jako izraženi. Opirem se, ne sarađujem, smetaju mi lekovi, odbijam Tetidis... Lekar predlaže bolničko lečenje u Vršcu, što odbijam svojom čuvenom rečenicom: "Ne bih u Vršac, tamo uvek jako duva vetar". Danas su mi veoma dobro poznati razlozi odbijanja bolničkog lečenja.
    Nakratko napuštam Dispanzer i pokušavam lečenje u novosadskoj bolnici, rezultati nikakvi, idem na razgovore i pijem velike količine Bensedina, ali u međuvremenu su mi istekla sva moguća bolovanja i odmori, trebao sam ići ili na posao ili u bolnicu u Vršac. Javio sam se u Dispanzer. Doktorica je učinila presedan i, mimo svih pravila medicinske doktrine, odlučila da mi pruži još jednu šansu. Te jeseni (1991. godine) osnivaju se dve grupe Terapijske zajednice za lečenje alkoholizma (pojedinačna i porodična). Supruga i ja smo određeni u ovu drugu grupu. Dobio sam upute za CT mozga i biopsiju jetre. Ključni momenti u lečenju nastaju dobijanjem CT nalaza, nalaza oštećenja jetre i početkom rada Terapijske zajednice. Drugim rečima prevladao je strah za goli život, a već uspostavljena apstinencija i lekovi su učinili svoje.
    Završila se Terapijska zajednica i Veliko predstavljanje. Postavilo se pitanje gde sada. Tim terapeuta donosi odluku o osnivanju kluba lečenih alkoholičara (maj 1993. godine), što predstavlja drugi ključni momenat u mom lečenju.
    Treći ključni momenat predstavlja moj izbor za predsednika kluba. Nisam želeo da izneverim poverenje. Funkcija, a i one kasnije, su mi omogućile resocijalizaciju i rehabilitaciju. Stekao sam samopoštovanje, i poverenje okoline. Obišao sam sve KLA u Jugoslaviji, mnogo sam knjiga pročitao, bio na mnogo seminara, simpozijuma, plenuma i tribina. Stečena znanja mi pomažu da se lakše borim sa svojom zavisnošću. Vremenom sam zavisnost od alkohola zamenio zavisnošću od rada i privrženošću klubu, ali je to sve bolje nego alkohol. Tokom lečenja imao sam mnogo otvorenih i zatvorenih kriza, godinama sam sanjao alkohol. Imao sam dosta teških i provokativnih trenutaka (umrli su mi otac, majka, baka, tetke, teča, tast, neke kolege i prijatelji, dva puta sam učestvovao u ratu, pozivan sam na vojne vežbe, bio sam na plaćenom odsustvu, promenio sam firmu itd.).
    Danas, sa distance od 12 godina mogu zaključiti da sam tri ključna momenta u lečenju pretvorio u svoju dobit. Odnosi u braku su dobri, radim u privatnoj firmi, imam dobru platu, imam klub, upoznao sam mnogo ljudi, a došlo je vreme da vratim ono sto je u mene uloženo. Mogućnost da Vam danas ovo saopštim dugujem kolegama koji su me uputili na lečenje, timu terapeuta, dr Hajnalki Popov-Radić, koja mi je pružila još jednu šansu za lečenje i svojoj supruzi koja je trpela moj alkoholizam i moje lečenje.
    Ovo predstavlja tipičnu priču jednog alkoholičara, voleo bih ako bi ona nekom pomogla.


povratak na vrh strane
copyright © 2002 manolo

1