Info

U 2003. godini klub slavi
35 godina
postojanja i uspešnog rada

Knjiga utisaka

ČASOPIS br. 2

za život bez alkohola
DOBRODOŠLI U KLA "Grbavica"
početna strana
Tekstovi iz časopisa
English version

MOJI PROBLEMI S ALKOHOLOM
(Slobodan Bjelić, S.T.K.L.A. "Dunav", 12 godina apstinencije )

Za 12 godina lečenja samo dva opravdana izostanka
i četiri minuta zakašnjenja

    Pio sam 30 godina, ali to sam smatrao normalnim, pošto o alkoholu nisam znao ništa, osim da ga pijem nenormalno.
    U tom vremenu pio sam i opijao se najpre jednom do dva puta godišnje, zatim jednom do dva puta mesečno, potom svakodnevno, tj. samo sam dolivao alkohol i sve sam to smatrao normalnim.
    Godine 1989. moj alkoholizam je dostigao kulminaciju, a zdravlje je počelo da popušta. Prvo su se ispoljili simptomi oboljenja na koži. Lekari su konstatovali psorijazu i odredili 36 zračenja. Terapija zračenja nije pomogla, jer nije bila u pitanju ta bolest, već alkoholizam. Prestajem da pijem alkohol i promene na koži su se povukle. Medutim, prestankom pijenja javili su se drugi zdravstevni problemi, to sam se našao u Dispanzeru za lečenje bolesti zavisnosti Doma zdravlja "Novi Sad" (1990. god.).

    Početak kraja muka

    Primila me je dr Hajnalka Popov-Radić, neuropsihijatar. Najzad, prava adresa, ispostavilo se kasnije, jer to je bio početak kraja mojih muka. Pregledom kod doktorke i uvidom niza rezultata (koji su bili veoma loši) konstatovano je teško oboljenje od alkoholizma. Savetovano mi je da idem na bolničko lečenje u Neuropsihijatrijsku bolnicu u Vršcu. Nije mi se dopao odlazak u Vršac, pa sam pokušao da nadem neku drugu ustanovu. Nakon pet dana dvoumljenja odlučio sam se za Vršac. Otišao sam po uput, koji me je od ranije čekao u Dispanzeru.
    Odlazim na bolničko lečenje u trajanju od 94 dana. Na lečenju mnogo saznajem o alkoholu jer nisam propustio ni jedno predavanje terapeta mr. Miroljuba Blanuše (danas sam mu veoma zahvalan za sve reči koje mi je uputio). Otpustom iz bolnice upućen sam na dalje dispanzersko lečenje. Srećom po mene u Dispanzeru je formirana terapijska zajednica koju je vodila dr Hajnalka Popov-Radić, primljen sam u grupu samaca. Nakon dve godine provedene na ličnoj i grupnoj psihoterapijskoj zajednici došlo je vreme za veliko predstavljanje i nastavak lečenja negde drugde. Opet sticajem srećnih okolnosti tim terapeuta, na čelu s doktorkom, formira u maju 1993. godine sadašnji Klub gde sam se obreo.

    U početku otpor prema klubu

    U početku sam imao otpora prema klubu, dok nisu stvari došle na svoje mesto (period privikavanja na novu sredinu).
    Danas, 12 godina posle lečenja, klub nikako ne bih napuštao. U njemu sam našao sebe, sreo divne ljude, stekao nove prijatelje i živim novim životom bez alkohola.
    Za svoj uspeh zahvaljujem se, pre svega svojoj supruzi, na strpljenju i razumevanju, timu terapeuta na stručnoj pomoći i Klubu sa svim divnim trenucima, koje mi je pružio za sve ovo vreme.
    Na kraju da napomenem da za ovih 12 godina imam samo dva izostanka i četiri minuta zakašnjenja, pa neka i drugi krenu mojim primerom.


povratak na vrh strane
copyright © 2002 manolo

1