S o t i n

  U �ivotu svakoga �ovjeka postoji jedno ili vi�e mjesta za koje su posebno vezani. Za autora ove stranice poseban zna�aj ima Sotin. To je mjesto u kojemu sam proveo svoje djetinjstvo i napustio sam ga odlaskom na fakultet. Ova stranica je samo na�in na koji mu se poku�avam odu�iti za sve ono �to mi je pru�io.

 

  U isto�nohrvatskom prostoru uz Dunav, izme�u Vukovara i Iloka smjestio se Sotin. Od pamtivjeka ovdje su vodili va�ni putovi i naseljenost ovog podru�ja se�e daleko u pro�lost. To je bogato kulturno tlo s obiljem nalaza iz pretpovijesti. Ovdje je i sredi�te poznate Vu�edolske kulture koja ozna�ava po�etke metalnog doba u ovim krajevima.

  O bujnom �ivotu na podru�ju Sotina svjedo�e nalazi iz mla�eg kamenog, kasnobron�anog i mla�eg �eljeznog doba. Posebno su zna�ajni nalazi koji pripadaju keltskoj-latenskoj kulturi (fibule, narukvice, ma�evi i dr.). Keltsko pleme Kornakati naseljavalo je ovo podru�je i pretpostavlja se da je upravo dana�nji Sotin bio njihovo va�no upori�te, a mo�da i sredi�te. Na lokalitetu Gradec bilo je naselje, a na Zmajevcu grobi�te.

  Rimljani u stvaranju velikog carstva izbijaju na Dunav u prvom stolje�u prije Krista. Pristupaju ure�enju granica (limes) i pokoravaju keltske domoroda�ke zajednice. Prihva�aju dobar lokalitet Gradec na visokoj dunavskoj obali i grade svoju utvrdu Cornacum. U grani�nom sustavu Cornacum je bio va�na vojna postaja i ozna�en je na rimskim kartama puteva jer je ondje bio i prijevoz preko Dunava. Obilje arheolo�kih nalaza (�rtvenici, novac, nakit i dr.) potvr�uje zna�enje Cornacuma u vrijeme Rimskog carstva.

  Propa��u anti�ke civilizacije i velikom seobom naroda, nastaju vi�estoljetna gibanja u kojima su i Hrvati naselili ove krajeve i po�inje povijest suvremenog Sotina.

  Po�etke Sotina treba tra�iti daleko ranije nego �to nalazimo pisane podatke u dokumentima toga vremena. Poznato je prema arheolo�kim nalazima da je od devetog stolje�a podru�je oko Vukova (Vukovara) dobro naseljeno. Ovdje su �ivjela brojna ratarska naselja na lokacijama poznatim jo� iz prapovijesti.

  Prvi put Sotin se spominje u ispravi kaptola u Be�u 1289. godine gdje stoji "... castelani de Zata ...". Po tome se vidi da je Sotin ve� tada utvrda ("castrum Zatha") u sustavu obrane oko Vukovara. U dokumentima iz 14. i 15. stolje�a �esto se susre�e: "nobiles de Zata" (1360. godine), "possessio Zatha" (1379. godine), "oppidum Zahta" (1443. godine). Sotin je u to vrijeme va�no obrtni�ko i trgova�ko mjesto gdje je va�na skela i carina na Dunavu.

  Preuzelo ga je starosjedila�ko hrvatsko naselje i tako se javlja u dokumentima. Me�utim, ve� od turskih vremena u putopisima i crkvenim spomenicima u upotrebi je hrvatski naziv Sotin.

  Sotin je imao svoje plemi�e, ali dijelove su dr�ali Gorjanski, Koro�i i kalo�ki nadbiskup.

  Sotin je u upravnom pogledu bio u Vukovarskoj �upaniji �ije je sredi�te u Vukovu (Vukovaru), a u crkvenom pogledu potpadao je u vukovski arhi�akonat u pe�ujskoj biskupiji. U Sotinu je bila katoli�ka �upa koju je papin izaslanik pohodio vi�e puta u razdoblju od 1333 - 1335. godine. Sotin je tada imao svoju crkvu, no dokumenti ne govore kome je bila posve�ena, vjerojatno Sv. Pavlu jer je tu posvetu nosila i utvrda u Sotinu.

  Utvrda u Sotinu bila je zapu�tena, ali je u 15. stolje�u podignuta nova pred opasno��u od Turaka. Sotinsko podru�je bilo je gusto naseljeno. Zabilje�ena su manja sela: Aleksandrova zemlja (Skendra), Jarak, Zombor, Petrovci, Grabovo.

  Osmanlije su u svom pohodu 1526. godine zauzeli tvr�ave uz Dunav pa tako i Sotin. U prvom razdoblju turske vladavine Sotin je imao status grada (kasaba) i va�no je trgova�ko-obrtni�ko mjesto. U upravnom pogledu Sotin je sa svojom tvr�avom �inio posebno vojvodstvo u kotaru Nijemci. Starosjedila�ko stanovni�tvo pretrpjelo je te�ke gubitke, ali je sredinom 17. stolje�a jo� uvijek u Sotinu �upa i na sastanku sve�enika franjevaca odr�anom u Mitrovici 1659. godine, spominje se �upnik u Sotinu. Kao i u drugim gradovima, u Sotinu je tada ve�inu stanovni�tva �inilo muslimansko stanovni�tvo, a bilo je ne�to pravoslavnih stanovnika u pomo�noj vojnoj (martolo�koj) slu�bi.

  Sotin su u tursko vrijeme opisali mnogi putopisci, ali najop�irniji je bio Evlija �elebi koji ka�e da je Sotin divna palanka sagra�ena od drveta. �elebi spominje i d�amiju u tvr�avi.

  U ratovima za oslobo�enje od turske vlasti, ovo podru�je je ponovno te�ko stradalo, a mnoga sela su opustjela. Sotin je oslobo�en, kao i cijelo vukovarsko podru�je, 1967. godine. Sotin se ubraja u ona starosjedila�ka hrvatska naselja koja su ostala naseljena jer se zadr�alo katoli�ko stanovni�tvo, dok se muslimansko stanovni�tvo povuklo, a s njime i pravoslavno. U nemirnim prilikama krajem 17. i po�etkom 18. stolje�a dolazi do daljnjeg raseljavanja i naseljavanja katoli�kog, ali i ne�to pravoslavnog stanovni�tva.

  Sotinsku crkvenu �upu tada vode franjevci koji su i tijekom turskog gospodarstva djelovali u ovom podru�ju iz svoga sredi�ta u selu Laz.

  Ovi su hrvatski krajevi tada u sastavu Austrijskog carstva pa u prvo vrijeme njima upravlja carska komora iz Be�a. Ubrzo velike posjede dobijaju feudalci stranog porijekla. Posjede Tovarnik i Sotin dobija 1720. godine general von Fels kojega je 1721. godine naslijedila k�erka Marija, ali je ve� 1725. godine prodala von Odvyeru, a ovaj ih prodaje 1725. godine barunu von Pfeffershofenu. Veliko vukovarsko vlastelinstvo sa 35 naseljenih mjesta kupio je Karlo Filip Eltz nadbiskup u Meinzu. Posjed je ostao u rukama grofova Eltz puna dva stolje�a sve do 1945. godine.

  U popisu iz 1720. godine Sotin se, pored Vukovara, naziva gradom. U kupoprodajnom ugovoru iz 1736. godine, Sotin je imao 57 ku�edoma�ina (prera�unato oko 350 stanovnika), 72 konja, 55 volova, 126 krava itd. Stanovnici su se bavili isklju�ivo zemljoradnjom, obrtnici i trgovci nisu zabilje�eni, bilo je dosta vinograda i �ljivika. Samo manji dio raspolo�ive zemlje se obra�ivao.

  Prema podacima pola stolje�a kasnije, 1780-ih godina, Sotin je ve�e naselje. Broj stanovnika se pove�ao za 100 posto i iznosi 1784. godine 757 stanovnika. Od toga je 520 katolika i 230 pravoslavnih. U to vrijeme u Sotinu su zabilje�ena dva trgovca. Na karti Sotina ucrtano je tada 14 vodenica na Dunavu

  Sotin je va�no mjesto na putu uz Dunav poznatom od rimskih vremena. Ve� 1689. godine zabilje�eno je da se ovdje prenosi po�ta skelom preko Dunava. U Sotinu su poznati i sajmovi. Naime, kralj Franjo II, na molbu grofa Eltza, proglasio je Sotin, �arengrad, Lovas i Tovarnik trgovi�tima i tako se ovdje od 1814. godine odr�avaju veliki godi�nji sajmovi. Br�i razvoj trgovine i gospodarstva ko�ili su kruti feudalni odnosi, brojne cestarine, maltarine, carine i sli�no.

  U 18. stolje�u i prvoj polovici 19. stolje�a, u Slavoniji i Srijemu de�avaju se velike promjene u sastavu stanovni�tva. Austrijski carevi svojom politikom poti�u naseljavanje, a veleposjednici pozivaju doseljenike nude�i im povoljne uvjete jer ima slobodne zemlje, a malo je radne snage. Uz starosjedila�ko hrvatsko jezgro u Sotin dolaze i hrvatski doseljenici iz okolice i Ba�ke, ali ulazi i val srpskih doseljenika iz Baranje, Ba�ke, Srijema i ne�to iz Srbije.

  U Sotinu se govorilo ikavski, ali je sve ve�i pritisak ijekav�tine i ekav�tine i nove akcentacije. Ikav�tina se ipak dugo odr�ala u 19. stolje�u pa �ak i u 20. stolje�u u nekim krajevima i obiteljima Sotina.

  Za Sotin je posebno zna�ajno i naseljavanje Nijemaca. Poznato je da je prvi val njema�kih naseljenika ulazio u gradove (kao u Vukovar), a kasnije u sela. Novi njema�ki naseljenici stigli su u Sotin sredinom 18. stolje�a i otvorili su put daljnjem naseljavanju. Brojni su doseljenici iz Ba�ke krajem 18. stolje�a i u drugoj polovici 19. stolje�a nakon ukinu�a kmetstva kada se ovdje mogla povoljno kupiti zemlja. U isto vrijeme Srbi u velikoj mjeri odlaze iz Sotina u Negoslavce i druga susjedna sela. Prema popisu iz 1910. godine, Nijemci su u tri sela vukovarskog kotara imalu ve�inu: Sotin 56,7 posto, Berak 54,7 posto i Tompojevci 52,3 posto. Velike promjene u ovim odnosima nastat �e krajem drugog svjetskog rata, kada je poslije 1944. godine uslijedilo veliko iseljavanje Nijemaca.

  U Sotinu su zna�ajno mjesto zauzimali i Ma�ari �iji se udio u stanovni�tvu u razdoblju izme�u dva svjetska rata popeo na blizu 20 posto.

  U upravnom pogledu Sotin je bio u �upaniji srijsmskoj, koja je obnovljena 1745. godine. Krajem 19. stolje�a bilo je u vukovarskom kotaru sedam upravnih op�ina sa 28 mjesnih op�ina. U upravnu op�inu Sotin spadala su sela: Sotin, Negoslavci, Svinjarevci, Berak, Tompojevci, �akovci, Miklu�evci i Opatovac. Ovo se stanje mijenjalo jer su se neka sela izdvajala, ali je Sotini po�etkom 20. stolje�a ostao upravna op�ina. U �upanijskoj skup�tini bili su Ernest Koenigsdoerfer kao veleposjednik iz Sotina i sotinski �upnici Aleksandar Anet i Robert Thurmayer.

  Sotin je bio napredno mjesto i me�u prvima na vukovarskom podru�ju ovdje se vodilo ra�una o unapre�ivanju zemljoradnje i sto�arstva. Osnovana su udru�enja koja su pomagala i kreditirala �lanove. Kreditna zadruga za uzajamnu pomo� osnovana je 1905. godine, Gospodarska udruga osnovana je 1911. godine, Vjeresijska udruga djelovala je u Sotinu u razdoblju izme�u dva svjetska rata. U to vrijeme zapa�a se te�nja Nijemaca u Sotinu da osnivaju svoje gospodarske i prosvjetne organizacije.

  U Sotinu spominje se �kola 1789. godine, po�ta od 1869. godine, ljekarna od 1905. godine. U razdoblju izme�u dva svjetska rata, u prvoj jugoslavenskoj dr�avi, kada su hrvatski krajevi pod velikosrpskim pritiskom, upravo Sotin prednja�i u obrani hrvatske nacionalne svijesti. U neposrednoj blizini Vukovara, kotarskog i �upanijskog sredi�ta, sotinski su Hrvati ve� i ranije odr�avali �vrste veze i aktivnosti. Ve� po�etkom 20. stolje�a ovdje djeluje "Seoski sokol" kao podru�nica "Hrvatskog sokola" iz Vukovara. Godine 1920. djeluje "Hrvatska �itaonica" smje�tena u staroj �koli u Sotinu. Kasnije Sotin ima "Hrvatski dom" u kojem se odr�avaju mnoge priredbe, a posebno se njeguje i karakteristi�na sotinska narodna no�nja. Hrvati iz Sotina sudjeluju u brojnim sve�anostima u Vukovaru, kao na primjer kod otvaranja "Hrvatskog doma".

  Osnivanjem Banovine Hrvatske u Sotinu dolazi do novog poleta nacionalne svijesti �to se naro�ito osjetilo na op�inskim izborima 1940. godine. Hrvatska selja�ka stranka dobila je u op�inskom zastupstvu 8 mjesta, a Nijemci 4 mjesta. Karakteristi�no je da su Sotinski Hrvati predlagali da na izborima nastupe sa sotinskim Nijemcima, ali je to samo manji dio prihvatio.

  U razdoblju drugog svjetskog rata, naro�ito pred kraj 1944. godine i po�etkom 1945. godine, Sotin se na�ao u te�kom polo�aju. Isto�no od Sotina nekoliko su mjeseci bile linije Srijemskog fronta. Ve� prije ovih zavr�nih borbi ve�ina sotinskih Nijemaca iselila se u Njema�ku. Mnogi sotinski Hrvati su stradali ili su bili proganjani u novostvorenoj socijalisti�koj Jugoslaviji. Hrvatski dom je sru�en.

  Sotin sa 60-postotnim ve�inskim hrvatskim stanovni�tvom nije u�ivao naro�itu podr�ku jugoslavenskih vlasti. No, marljivi Sotin�ani nisu se dali pokolebati ni u gospodarskom, a tako i u nacionalnom pogledu. Sotin se 1991. godine na�ao na udaru velikosrba kao jedno od mjesta gdje se �uvala hrvatska samosvojnost.

Hosted by www.Geocities.ws