'Ja sam Put...''
Isus nije rekao:'Ja sam jedan od putova.' Rekao je :'Ja sam Put.'
Mnogi ljudi zamišljaju kao Bog sjedi na vrhu planine, a ljudi se različitim potovima mogu popeti po planini i doći do Boga na vrhu. Pritom misle kako zapravo nije važno na koji će se način popeti do vrha, do Boga, zato što se svi penju prema istom cilju, prema mjestu gdje će upoznati Boga. I tako zaključuju kako je svaki put kojim idu dobar i kako će bilo koja vjera koju su odabrali dovesti do Boga. Svaki je put dopušten jer se svi penjemo uz istu planinu.
A je li tako?
Ne, nije!
Prema načelu logike nazvanome zakonom proturječja, vrijede ove postavke: ako A negira B, ili B negira A, onda je jedan u pravu a drugi nije, ili ni jedan nije u pravu. Na primjer, ako ja kažem da sve olovke pišu crno, a vi kažete da neke olovke pišu plavo, onda ni jedna izjava ne može biti točna. Ili sam ja u pravu a vi niste, ili ste vi u pravu a ja nisam, ili pak nitko od nas nije u pravu.

Evo slijedećeg primjera:
Musliman kaže:'Isus je bio samo prorok, bio je dobar, moralan čovjek. Ali on nije umro na križu i nije ponovno ustao od mrtvih trećeg dana. Da bi čovjek došao do Boga, mora slušati Muhameda.'
Kršćani vjeruju da je Isus umro na križu i da je nakon tri dana ustao od mrtvih. Oba stajališta ne mogu istovremeno biti istinita: ili je jedno točno a drugo netočno, ili su oba netočna.
Nadalje, Isus je rekao: "Ja sam Put", a ne: "Ja sam jedan od putova." I to je isključiva izjava. Ako su Isusove riječi istinite, On isključuje sve ostale staze do Boga koje ljudi zamišljaju. Ako je Isus Put, jedini put kojim mogu doći do Boga, tada nitko drugi - ni Muhamed, ni Konfucije, ni Buda, ni bilo tko drugi - nije put do Boga.

Ta izjava nije moja, Isus ju je izrekao. Ako postoji bilo kakav drugi put do Boga osim onoga kroz Isusa Krista, onda Kristova smrt na križu gubi svoj smisao. Postoji li više od jednog puta do Boga, onda On nije trebao poslati svoga jedinog Sina Isusa Krista da umre na križu umjesto nas.

Čini li se to ograničavajućim? Isključivim? Strogim? Možda, ali Bog je to rekao jasno i nedvosmisleno zato što je to iznimno važno.
Postoji još jedan način promatranja Isusove izjave da je On Put.
Uzmete li u obzir činjenicu da je Bog savršen, najjače iznenađuje spoznaja što mi uopće možemo ostvariti zajedništvo s Njim. Postojanje bilo kakvog puta do tako svetog, savršenog i pravednog Boga - to je ono nevjerojatno, uzmemo li u obzir čovjekovo nesavršenstvo.
Promotrimo neizvjesni čovjekov položaj. Iznevjerili smo sve standarde i zakone savršeno svetog i savršeno pravednog Boga.
Kako?
Prema riječima iz Biblije, svi smo sagriješili i prema Božjim mjerilima pali (Rimljanima 3:23).
Oni kojiznaju grčki, znaju grafičko podrijetlo riječi grijeh. U originalu grijeh je bio izraz iz streljaštva. Kad bi strijelac promašio metu, nadglednik natjecanja uzviknuo bi:"Grijeh", označujući tim pojmom upravo promašaj.

Bog koji je savršen, mora oko sebe imati savršenu pravednost i svetost. To su Njegovi standardi. To je cilj kijemu moramo težiti, meta što je moramo pogoditi. A kako smo svi mi prema tim standardima pali, svi smo grešnici. Moramo pošteno priznati da naši životi nisu savršeni. Lagali smo, krali, ogovarali, bili gramzljivi, zavidni; nismo bili savršeni ni u kojem zajedništvu. Svoj život možemo usporediti s nečijim drugim, "gorim" od nas, ne bismo li se bolje osjećali. Naravno, nismo počinili zločine poput Hitlera ili Staljina. Ali bez obzira na to tko smi i kakvi smi, i najbolji među nama moralno su pali pred savršenim Božjim standardima.
I upravo zbog svojih grijeha potpuno smo odvojeni od Boga koji nas voli. Kad Bog kaže "da", mi kažemo "ne". Kad Bog kaže "ne", mi kažemo "da". Kad bi većina ljudi bila poštena prema sebi, složili bi se da duboko u njima postoji praznina, da nešto nije u redu. Ta praznina i osamljenost koju osjećamo postoji zato što smo odvojeni od Onoga koji nas je stvorio. Samo nam On može dati mir, pokazati cilj i pružiti zadovoljstrvo življenja.
Ljudi misle kako mogu zaslužiti svoj put do Boga čineći dobra djela. Ako naporno radim, dobit ću bolji posao; za marljivo učenje, dobit ću dobre ocjene; marljivim treningom u nogometu ući ću u bolji tim... ( U našoj zemlji, doduše prevladava stav - ako dobro platim dobit ću dobar posao, upisat se u bolju školu, postat uspješan nogometaš ...). No bez obzira na to koji mentalni sklop prevladava, mi na jednak način zamišljamo pronalaženje Boga: budući da je dobar, ljudi moraju zaista predano raditi i činiti dobra djela da bi došli do Njega ( ili pak platiti !?). Ali tu logika gubi smisao. Bog je savršena dobrota i naša dobra djela nikad ne mogu dosegnuti razinu Njegovih.
Evo mentalne slike onoga o čemu govorim. Recimo da je Bog u Sidneyu i da svi ljudi svijeta žive u Hrvatskoj, Bog kaže: Želiš li zajedništvo sa mnom morat ćeš preplivati mora i oceane od Hrvatske do Australije. I svi zaplivaju. Neko bi ljudi mogli preplivati možda samo kilometar oceana, izdržljivi športaši možda i 300 km, a olimpijski čak i 500. No nitko ne bi mogao preplivati cijeli put do Sidneya, to je naprosto nemoguće.

Poput usporedbe plivačkih mogućnosti, i mi možemo usporediti svoju dobrotu s dobrotom ljudi oko nas. Pri tom možrmo reći:''Nikada nisam napustio svoju ženu'', ili ''Malokad varam'', ili ''Ja nisam ubojica.'' Ali u biti nismo bolji od drugih. Sudi nam se prema Božjoj savršenosti, dakle, promašili smo metu - ne možemo preplivati potrebnu udaljenost. Ne možemo ispuniti Božji savršeni standard - po Njegovim mjerilima smo grešnici - zbog svojih grijeha ne možemo očekivati ništa osim odvojenosti od Boga. Čak i kad bi naša dobrota u usporedbi sa dobrotom drugih bila u istom odnosu kao izdržljivost plivača olimpijaca, utopili bismo se pokušavajući doplivati do Sidneya, odnosno do susreta s Božjim savršenim mjerilima svetosti i pravednosti.

Dakle, ako je put od Hrvatske do Australije nemoguće preplivati isključivo svojom snagom, nisu nam nužne plivačke instrukcije. Umjesto toga nama treba neki drugi način da prijeđemo taj put - spasilački brod ili most.
Stoga je Isus rekao da je On taj most koji spaja Boga i grešno čovječanstvo u zajedništvo. Za to je Isus umro.
Zato je Kristov križ žarišna točka ljudske povijesti.

Timotej u Novom zavjetu kaže:

''Jer samo je jedan Bog i samo jedan posrednik između Boga i ljudi - čovjek Isus Krist, koji je dao sebe kao otkupninu za sve ljude.'' (1.Timoteju 2:5-6)
Zato dosezanje Boga zahtjeva više od nasumičnog puta po planini. Mi nikada nećemo moći ponuditi Bogu savršenstvo - planinom se ne možemo uspeti. Bog je rekao da samo On može odrediti kako će ljudi doći u Njegovu kuću.
Isus je rekao:
''Ja sam Put, Ja sam Vrata.''
I upravo prolaskom kroz ta Vrata ulazimo u Božju kuću.
TOP
Hosted by www.Geocities.ws

1