Dugoro�nim sustavnim promatranjima i uz kori�tenje minimalnih sredstava - dalekozor, manji teleskop ili prosto oko, mogu�e je dobiti rezultate �ijim se ispitivanjem mo�e do�i do novih otkri�a o zvijezdama i njihovoj strukturi. Od posebnog zna�aja su dugogodi�nja sustavna promatranja polupravilnih i nepravilnih promjenljivih, zvijezda tipa R CrB, sustavne potrage za novim zvijezdama itd. Kao osnovni rezultat promatranja dobiva se krivulja promjene sjaja, kao zavisnost sjaj - vrijeme. Poznavaju�i takvu krivulju za pomr�inske promjenljive zvijezde i krivulju radialnih brzina komponenata (odre�uju se spektroskopskim promatranjem na osnovu Dopplerova pomaka) mogu�e je odrediti dimenzije sustava, mase i gusto�e zvijezda �to je uz spektroskopska izu�avanja najva�niji izvor na�ih saznanja o apsolutnim fizi�kim karakteristikama zvijezda. Druga va�na uloga promjenljivih zvijezda je odredjivanje izvangalakti�kih udaljenosti za koje je paralaksa tako mala da je ne mo�emo mjeriti. Prou�avanjem cefeida u Magellanovim oblacima, po�etkom ovoga stolje�a ustanovljena je zavisnost apsolutnog sjaja i perioda promjene sjaja. To zna�i, ustanovimo li tu zavisnost za bli�e cefeide kojima znamo udaljenost (odredjenu paralaksom) i apsolutni sjaj (apsolutni i prvidni sjaj, te udaljenost medjusobno su povezani), mo�emo poznavaju�i period jako dalekih cefeida zaklju�iti kojeg su apsolutnog sjaja, odnosno odrediti koliko su daleko. Rezultati prou�avanja promjenljivih zvijezda daju i mnoge druge informacije zna�ajne za razumjevanje evolucije zvijezda. Profesionalni astronomi danas koriste tehni�ki slo�enu i skupu opremu i mo�da amaterski rad ne bi imao toliki zna�aj da promjenljivih zvijezda nema izuzetno mnogo te ih je nemogu�e sve obuhvatiti radom samo profesionalnih astronoma. U �etvrtom izdanju General Catalouge of Variable Stars (GCVS) katalogizirano je pribli�no 28.500 promjenljivih, osim toga oko 14.800 promjenljivih uvr�teno je u New Catalogue of Suspected Variable Stars (NSV) objavljenom 1982. Samo pomr�inskih sustava ima nekoliko tisu�a, a do sada su orbitalni i fizi�ki parametri odredjeni za svega nekoliko stotina. Osim toga, mnoge zvijezde mijenjaju parametre (amplitudu i period promjene sjaja, oblik krivulje i sl.) pa ih je potrebno stalno pratiti. Razvijene su vizualne metode promatranja, �ijom se primjenom te organiziranim i kontinuiranim radom mogu posti�i rezultati znanstvene vrijednosti, primjer za to je The American Association of Variable Star Observers (AAVSO). Ova udruga okuplja oko 600 promatra�a �irom svijeta koji godi�nje u prosjeku prikupe oko 400 tisu�a promatranja. AAVSO raspola�e s jedinstvenom bazom podataka koja se sastoji od preko osam miljuna promatranja prikupljenih od 1911. godine do na�ih dana. Promatranja se vr�e s to�no odredjenim pravilima za sve promatra�e, kako bi u kona�nosti sva prikupljena promatranja mogla biti zajedni�ki obradjena.
Najpoznatije metode vizualne fotometrije su Pogsonova, Pickeringova i Argelanderova. Sve se zasnivaju na usporedjivanju sjaja promjenljive zvijezde s jednom ili vi�e poredbenih zvijezda konstantnog sjaja. Navedene metode razlikuju se prema na�inu kojim se to usporedjivanje vr�i. Tako se kod interpolacijske Pickeringove metode sjaj promjenljive "umetne" izmedju sjajeva dvije poredbene, dok se Argelanderova metoda temelji na tzv. stupnju, najmanjoj razlici sjaja koju je oko fiziolo�ki u stanju registrirati. Kod ve�ine promatra�a veli�ina jednog stupnja obi�no se kre�e oko 0,1 magnitude. Na toj �injenici temelji se danas u svijetu vjerojatno najpopularnija i najjednostavnija tradicionalna AAVSO metoda kojom skoro ve� jedno stolje�e promatra�i iz udruge AAVSO promatraju promjenljive zvijezde.
Na�in promatranja AAVSO tradicionalnom metodom pokazat �emo na primjeru W Cassiopeiae, dugoperiodi�ne promjenljive zvijezde (miride) �iji se sjaj mijenja izmedju 8,8 i 11,8 vizualnih magnituda. Na sl. 2 imamo "c" standardnu AAVSO kartu okolice te promjenljive, na kojoj imamo ozna�eno nekoliko sjajnijih zvijezda pomo�u kojih nije te�ko na�i promjenljivu zvijezdu ozna�enu kru�i�em. Brojke 96, 101, 115, 128 - ozna�avaju sjajeve poredbenih zvijezda u desetinkama magnitude sa izostavljenim decimalnim zarezom. Tako npr. 96 ozna�ava poredbenu zvijezdu sa sjajem 9,6 mv. Kada smo uspjeli na�i promjenljivu najprije trebamo odrediti dvije poredbene zvijezde koje su blizu njenog trenutnog sjaja. Nakon �to smo na osnovi karte indentificirali promjenljivu i poredbene, promjenljivu dovodimo u centar vidnog polja na�eg okulara i �to to�nije poku�amo uo�iti njen sjaj. Zatim brzo skrenemo dalekozor ka sjajnijoj poredbenoj zvijezdi, i to ponovimo vi�e puta, sve dok ne steknemo siguran utisak o sjaju obiju zvijezda. U koliko su zvijezde u istom vidnom polju okulara, treba ih po mogu�nosti gledati tako da linija koja ih spaja bude paralelna s linijom o�iju. Recimo da smo u na�em primjeru odabrali poredbene 9,1 i 9,6 mv. Ako nam izgleda da je promjenljiva "v" i poredbena 9,1 imaju jednak sjaj, ili nam �as jedna �as druga izgledaju ve�om pi�emo ocjenu v = 9,1 mv. Ako nam u prvom trenutku izgleda da su zvijezde jednakog sjaja ali pa�ljivim promatranjem uo�avamo da je poredbena zvijezda malo sjajnija od "v" tada pi�emo ocjenu v = 9,2 mv. Ako nam se u�ini da je promjenljiva po sjaju negdje na sredini izmedju dvije poredbene ali daljnim opa�anjem primjetimo da je ipak malo bli�e zvijezdi 9,1 pi�emo ocjenu v = 9,3 mv ili u koliko procijenimo da je malo bli�e poredbenoj 9,6 pi�emo v = 9,4 mv. Medjutim, u koliko je promjenljiva skoro istog sjaja kao 9,6 ali je pak malo sjajnija tada imamo v = 9,5 mv. Na taj na�in odredili smo direktno sjaj promjenljive u vizualnim magnitudama. Ovakva metoda poradi njene jednostavnosti osobito je pogodna za masovna promatranja velikog broja promjenljivih zvijezda, osobno sam po�ev�i od 1995. godine na taj na�in pratio oko 250 promjenljivih zvijezda i izvr�io pritom oko 25 tisu�a promatranja koja su uvr�tena u AAVSO medjunarodnu bazu podataka. Na sl 4. prikazana je individualna krivulja sjaja promjenljive W Cas izradjena na osnovi promatranja izvr�enih u razdoblju od 1995 - 1998.
