Iz Knjige Allahova Vlast na Zemlji
Autor: Abu Hamza Al-Misri
Datum pisanja: 1997 godine
Preveo sa engleskog: Ebu Zerr El-Banjaluki
Datum prevođenja: 02.09.2003


VEZA IZMEĐU ŠERIJATA I TEWHIDA (MONOTEIZMA)

Vrlo je lahko razumjeti, kada pogledama na ajete iz Kur'ana, da su Tewhid i upotreba Šerijata povezani. Mi smo mogli već primjetiti pojavu ovoga razumjevanja u ranijem poglavlju. Prema Šerijatskom izražavanju razumije se da suprotnost Tewhidu/monoteizmu) jeste Širk/mnogoboštvo, tako da bi ustajanje protiv Tewhida i vrijeđanje toga značilo da onaj koji uradi takvo djelo postaje mušrik/mnogobožac. Isto tako, pokornost i slušanje su također dio Tewhida, tako da svako ko bi slušao druge osim Allaha u vezi određivanja halala i harama bio bi kriv za poslušnost drugim umjesto Allahu, što je također širk. Ovako mi razumjevamo ajet ispod,


«I ako im se pokorite, vi ste mušrikun (pagani) » Surat ulAn’aam, ajet 121.

El-Haafiz ibn Kasir objašnjava ovaj ajet,
«Ako ti ostaviš Allahovu Upravu i Njegov Šerijat radi bilo Čije izjave ovo je stvarni Širk. Jer Allah kaŽe:

«Oni su uzeli njihove rabine i sveštenike za bogove pored Allaha». Surat ul-Tawbah, ajet 31.
Imam Tirmizi je dao tefsir na ovaj ajet objašnjavajući ga sa događajem Adi ibn Ebi Haatima, u kojem je on rekao o ovome ajetu, «O Allahov Poslaniče, oni nisu obožavali njih». Na to je On savs rekao, «Oni to svakako jesu. Oni (rabini i sveštenici) su njima učinili halal haramom i haram halalom i oni su im se (u tome) pokoravali. Ovako su ih oni obožavali». Tefsir Al-Ku’ran Al’Azim, volumen 2, vidi tefir ovoga ajeta.

Šejh Muhammed el-Emin as-Šankiti, kada je spomenuo ovaj ajet, dao je sljedeći komentar na to,
«Sa ovim je jano rečeno da su oni pagani radi njihove pokornosti njima (zakonodavcima), i ovoga pridruživanja drugova u pokornosti (ta´ aa), i sljeđenja zakonodavstva koje kontradikuje i suprotstavlja se onome što je Allah propisao, i koje je skrojeno za obožavanje Šejtana». Adwaa’ ulBejaan Tefsir Kur’an bil-Kur’an, volumen 4, strana 65.

Ovaj ajet, zajedno sa 31 ajetom iz Sure Tawba, stvarno služi kao primjer užeta za širk u pokornosti, kao što smo gore već rekli. Ono što čini ovaj ajet tako važnim jeste to da su pokornost i iman blisko povezani. Radi ovoga Allah poništava iman ne samo onih koji donose zakone, već i onih koji dobrovoljno slijede zakonodavce u velikom širku.

Imam el-Kastelaani, razjašnjava neke od razloga za objavu ovoga ajeta,
«To nije ustvari ono u šta ti vjeruješ, to je ono što ti imaš prema tvome srcu. (To nije) prema onome šta ti vjeruješ o ajetima ili ne, a da to ne primjeniš i nepokoriš se upravljanju. Znak tvoga vjerovanja je da slijediš i da se predaš, jer drugačije to nije pokornost». Iršeed-us-Seri, volumen 1, strana 82.

Šejh ulIslam Ibn Tejmijjah je objasnio zašto je tako važno da se čak ni ne pokorava zakonodavcima i mnogo manje od približavanja zakonodavstvu (ljudi),
«Poznato je da je iman prihvatanje. Iqraar (uspostavljanje principa) jeste nešto u šta ti vjeruješ sa naredbom i radom srca, a što je pokornost. Ovo znači vjerovati u ono što je Poslanik dostavio i slijediti njega u svemu što je naredio. Ljudi treba, kada prihvate Allaha da rade što je više moguće, što znači da oni veličaju Allaha i obožavaju Njega. A kufr znači ne-vjerovanje, ne-praktikovanje i ne-slijeđenje, bilo da je to odricanje, oholost, poricanje ili okretanje. Sve što ne dođe u srce, bilo da je to u vjerovanju ili slijeđenju, to je kufr». Al-Imaan Al-Awaat, strana 80-181.

Šejh Ibn Kajjim el-Džewzi informiše nas da iman nije samo baziran ne vjerovanju, već je to rad koji prati to (vjerovanje), što je bazirano na pokornosti,
«Iman nije samo ono šta ti vjeruješ u srcu, to je vjerovanje koje mora imati slijeđenje i pokornost. Hidaaja (uputa) nije to da ti znaš istinu, već da znaš istinu i da je slijediš».
«Ali Hidaaja (uputa) i Tasdiq (iskrenost i pouzdanost u vijestima) bilo kako, znači da poznaješ to i da radiš prema tome. Čak i ako neko od ljudi naziva znanje Hidajetom, to (znanje) nije stvarna Hidaaja koja čini nekoga upućenim. I također kada se radi o vjerovanju u stvarima (vijestima), to nije vjerovanje koje uključuje iman». Kitaab us-Salah, volumen 9, strana 20.

«Ako se u nečemu razilazite, povucite to nazad i vratite to Allahu i Njegovu Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. To je dobro i najbolje tumačenje» Surat un-Nisaa’, ajet 59.

Al Allamah Ibn Kesir u tefsiru na ovaj ajet (kaže),
«Ovo je naređenje od Allaha da sve o čemu se mi prepiremo, mi treba da pošaljemo nazad da se pronađe original i ovo je od korjena ili ogranaka vjere. To mora biti poslano nazad Allahu i Njegovoj Knjizi i Sunnetu. Kao što Allah kaže u drugom ajetu, «Ako se u nečemu ne slažete, povucite to nazad i obratite se Allahu i Njegovom Poslaniku».
«Sve ono o čemu su Kur'an i Sunnet donijeli odluku i posvjedočili to, takva stvar je haqq (istina). Šta onda ima poslije istine osim zablude? Onda ajet nastavlja, «Ako vjerujete u Allaha i onaj svijet».
«Pošaljite nazad sav ovaj džahilijet i prepiranje Kur'anu i Sunnetu ako vjerujete u Allaha. Ovo je dokaz da oni koji ne vladaju u njihovim raspravama sa Kur'anom i Sunnetom ne vjeruju u Njega (Allaha) i u onaj svijet». Tefsir Al-Ku’ran Al’Azim, volumen 1, strana 518.

Pošto je pokornost prema Allahu vrhovna, tako da se ne prelaze božanske zakonodavne granice i da se ne vrijeđa svetost naredbi pod koje je Allah stavio čitav ovaj kosmos sa Njegovom snagom. Ako mi želimo da steknemo milost i oprost Allaha, mi moramo prvo staviti naprijed ispravne vladara utemeljenog na principima Kur'ana i Sunneta. Mi onda moramo da se pokoravamo tome vladaru sve dok je on pokoran Allahu. Ako bi taj vladar pokušao, bilo kako, da se izvuče ili da odbije da se pokori Allahu, mi se više ne moramo pokoravati njemu u njegovim stvarima, jer bi ovo konstituisalo nepokornost Allahu i vodilo u propast.