Iz Knjige Allahova Vlast na Zemlji
Autor: Abu Hamza Al-Misri
Datum pisanja: 1997 godine
Preveo sa engleskog: Ebu Zerr El-Banjaluki
Datum prevođenja: 02.09.2003


VEZA IZMEĐU PRIHVATANJA ALLAHOVOG ŠERIJATA I VJEROVANJA U NJEGOVOG POSLANIKA

U ovom poglavlju, mi bi željeli da učinimo jasnim i razumljivim za našu braću i sestre da je relacija između vjere u Allaha i vjerovanja u Njegova Poslanika bliska, i da svako ko odbije da slijedi Poslanika naravno odbija i vjerovanje u Allaha, i sa ovim, poništava svoje vjerovanje (iman).

Poslanik Muhammed savs kaže:

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti vijernik sve dok se vaša ćud (narav), uočavanje, misli ne usklade sa onim što sam ja dostavio.” Ibn Kesir Tefsir Kur’ana El-Azim volumen 1, strana 520.

Šejh Ibn Kajim al-Dževzi naglašava šta znači biti sretan sa Poslanikom (saws) i prihvatanjem Allahove uprave,
“Biti sretan sa Allahovim Poslanikom (saws) kao Poslanikom jeste da ti moraš da ga slijediš do kraja. Ti moraš da predaš sve njemu tako da on postane za tebe važniji od tebe samoga i tvojih zakona. I ti ne smiješ uzeti bilo kakvu uputu osim iz Poslanikova govora. I on (pojedinac) ne smije da upravlja ni sa bilo kakvim (zakonom) osim sa Poslanikovim.

“I on ne treba biti sretan osim sa njegovim upravljanjam;

”Ne, tako ti tvoga Gospodara (Muhammede), oni neće vjerovati, sve dok tebe ne prihvate za sudiju u njihovim sporovima...” Medeeridž-us-Seelikin volumen 2, strana 188. Surat un-Nisaa’, ajet 59.

Na drugom mjestu, Šejh Ibn Kajim, spominjući ovaj isti ajet, donosi jos više svjetla na ovo pitanje:
“Biti sretan sa Allahovim Zakonom kao upravom je naredba. Ovo je temelj imana i Islama. Ovo je naredba za Allahova roba da bude sretan bez ikakve srdžbe ili odbacivanja.
“Allah se zakleo da oni neće nikada vjerovati sve dok ne bude ni malo srdžbe u njihovim srcima. Allah ih je podijelio na tri skupine;
1. Da prihvate tebe (Muhammeda saws) za sudiju među njima je Islam, prema tome oni su Muslimani.
2. Za njih da nemaju nikakve srdžbe, to je Iman i to ih čini Mu´minima (iskrenim vjernicima).
3. Totalna potčinjenost Allahovim zakonima, pa čak i kada je to protiv njih. Ovo je ihsan i to ih čini Muhsinun (pobožnima)". Medeeridž-us-Seelikin volumen 1, strana 209.

Iz ovih stvari, mi znamo da ako ljudi ne prihvate Poslanika (saws) za sudiju u njihovim poslovima, oni nisu Muslimani i oni nemaju poštovanja i ljubavi prema Poslaniku (saws), bez obzira na to šta oni tvrdili.

Al-Hafiz ibn Kasir, je dao komentar na isti ajet o kojem je govorio Ibn Kajim sa riječima;
“Allah se zaklinje sa Njegovom veličanstvenošću. Niko ne vjeruje sve dok ne učini Allahova Poslanika vladarom u svim stvarima. I sve ono sa čime on vlada to je ISTINA, što se mora svakako slijediti. Zbog toga Allah kaže da oni neće imati ni malo srdžbe u njihovim srcima prema bilo čemu što ti presudiš (Muhammede saws) i oni se pokoravaju totalno tako da ako te prihvate za vladara/sudiju među njima oni nece imati nikakve srdžbe na bilo šta da im ti citiraš (o.p. iz objave). Oni također, moraju to slijediti, sa potpunom pokornošću, bez ikakvog protivljenja zakonu ili izazivanja uspostavljenog reda.”

Poslanik saws kaže:

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti vijernik sve dok se vas čud (narav), uočavanje, misli ne usklade sa onim što sam ja dostavio.” Ibn Kesir Tefsir Kur’ana El-Azim volumen 1, strana 520.

Braco i sestre u Islamu, mi ne smijemo mlako slegnuti ramena kada treba da odamo Poslaniku (saws) doličan respekt kada on kaže;

“Svi iz moga Ummeta će uči u džannet osim oni koji to odbiju.” Ashabi su rekli; O Poslaniče, a ko že to odbiti.” On (saws) kaže; “Ko god mi se pokarava uči će u Džennet, a ko god mi se ne pokori, pa on je već odbio.” Sahih Al-Buhari, haids 7280, Feth ulBaari, volumen 13, strana 249.

Poslanik saws kaže o pokoravanju i vjerovanju u njegovoj poruci na drugom mjestu;

“Slatkoća vjere je za onoga koji je zadovoljan sa Allahom kao Gospodarom, sa Islamom kao Vjerom i sa Muhammedom kao Poslanikom i vjerovjesnikom.” Sahih Muslim, i Šerh od Imama Newewia, volumen 2, strana 2.

Veliki šafijski učenjak Šejh ul-Islama al-Allamah Imam Abu Zakarijah Muhji ud-Din an-Navavi objašnjava hadis na sljedeći način;
“Značenje ovoga hadisa je da se ne traži niko drugi pored Allaha i da se ne ide drugim putem osim Islama i da se ne slijedi osim što je učinjeno spomenutim u Šerijatu Muhammeda. I nema sumnje da svako onaj ko ima pri sebi ovaj atribut (Šarijat Muhammeda saws), onda je on već osjetio slatkoću Imana u njegovome srcu.” Ibid.

Prenosi se od Abu Hurejre da je Poslanik (saws) rekao;

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, niko od vas neće imati iman sve dok me ne bude volio više od svoga roditelja i svoga djeteta.” Sahih Al-Buhari, hadis 14 i Sahih Muslim, hadis 44 i 70.

Prenosi se od Anas ibn Malik da je Poslanik (saws) rekao;

“Niko od vas neže vjerovati sve dok mu ja ne postanem draži od njegovog vlastitog roditelja i djeteta i cijeloga ljudskoga roda.” Ibid.

Prema tome ako mi vjerujemo u Poslanika, to automatski znači da moramo sljediti njegov Šerijat. A ako ne učinimo tako, onda smo mi od onih koji nemaju iman (kufar) kao što Poslanik kaže u gore navedenom hadisu. Toliko je bilo značajno i važno da se ovo razumije, da je čak i Omer (ra) bio ispravljen;

Omar ibn al Hatab je rekao; “O Allahov Poslaniče! Tako mi Allaha, volim te više od svega, osim od sebe samoga.” On (saws) reče; Ne, O Omere! Mora da bude sve dok me ne zavoliš više nego sebe.” Omer tada reče; Tako mi Onoga koji te je poslao sa Istinom, ja te više volim od moje vlastite duše! On (saws) na to reče; Sada, O Omere (ti vjeruješ).” Sahih Al-Buhari, Kitab ulImaan, hadis 6632.

Ovo je jako važno jer je ova pokornost prema onome što je Poslanik saws donio kao zakon među ljudima ustvari od uslova Šehadeta.

Zaista, slijediti Poslanika (saws) je jedan tako važan aspekt, da ti nemaš vjere sve dok ne vjeruješ u njega kao Poslanika. Tako da ako neko poriče Poslanika ili Poslanike, on je automatski zanijekao Knjige koje su Poslanici predstavili da se slijede. I ako on poriče Knjige, onda je on porekao i Meleke, koji su donijeli Knjige. A ako su meleci zanijekani, onda se naravno poriče i odbacuje Allah, zato što je On taj koji je naredio Meleku da dostavi Knjigu do određenog Poslanika da je prezentira ljudskom rodu kao uputu. Prema tome mi možemo da razumijemo zašto kolebanje (i sumnja) i glupo diskutovanje ili pisanje oko svega što je Abdul Kasim Muhammed ibn Abdullah, zadnji Poslanik i onaj koji ima najviše sličnosti Ibrahimu može biti kufr koji izvodi nekoga iz vjere.
Zbog ovog je najbolje za nas da obratimo pažnju na poruku ovoga velikog čovjeka kada on kaže;

“Tako mi Onoga u čijoj ruci je Muhammedova duša! Ne postoji niko ko čuje za čovjeka (mene) iz ovog Ummeta, od židova ili kršćana, pa onda umre a nije vjerovao u ono sa čim sam ja poslat a da neće biti jedan od drugova u Džehennemu.” Sahih Muslim, i Šerh od Imama Newewia, volumen 1, strana 186.

ALLAHU AKBER! Pa ako je ovo kazna koju je Poslanik izrekao za one ne-Muslimane koji negiraju njegovu (saws) poslaničku misiju, šta je onda sa onima koji prihvataju da su Muslimani a odbacuju njegov (saws) put?!
I na kraju, Allah je rekao;

“O vi koji vjerujete! Ne podižite vaše glasove iznad glasa Poslanika. I ne pričajte glasno sa njim kao što pričate međusobno, pa da se vaša dijela ne ponište a da to i ne primijetite.” Surat ulHudžuraat, ajet 2.

Ako samo podizanje glasa iznad glasa Poslanika bez njihovog znanja može da poništi nečija djela, pa šta je onda sa onima koji odbiju njegov Šerijat?! Šta je sa ostavljanjem na stranu njegove presude i upute radi nekih drugih sistema ili uprava? A Allah nas je opomenuo;

“Reci, ako vi stvarno volite Allaha, onda mene (Muhammeda) slijedite. Onda će Allah vas voliti…” Surat ulImraan, ajet 31.

Tako da nije samo dovoljno reči da mi volimo Poslanika. Pokornost je pred uslov za bilo koju vrstu istinske odanosti i ljubavi.