IZ SERIJE IMAN; PUT ASHABA
Zašto mi moramo da se podučimo imanu prije svega drugoga?

Autor: Ebu Hamza el-Misri
Sa engleskog preveo: Ebu Zerr el-Banjaluki

To je istiniti put koji su slijedili Ashabi. Ljudi ponekad ostave izučavanje imana i idu da studiraju fikh, tadžvid, hadise, i mnoge druge stvari. Ovo je razlog zašto možete pronaći mnoge Sufije da su vrlo dobri u poznavanju hadisa, čak bolji i od Albanija. Alabni lično koristi puno znanja kao i ljudi koji sebe nazivaju Omarije. Omarije su vrlo fanatične Sufije u Maroku, i oni su vrlo dobri kada je u pitanju poznavanje hadisa. Razlog je zato sto hadis ima više načina za upoznavanje, kao i iskustvo upoznavanja imena ashaba, itd.

Ali kada je upitanju njihova akida ili iman, to je stvarno ništa. Čak i kada su ulema po pitanju fikha, hadisa, arapskog jezika i kada je upitanju tefsir. A kada se radi o imanu oni nisu uspješni. Jednostavno zato što izmišljaju teoriski dio imana, koji je akida, i također, ponekad oni ne praktikuju njihove farzove u imanu. Oni postanu deformisani, kao i osoba koja ima jedno rame uzdignutije od drugog, oni nisu jednaki.

Put ashaba, i način na koji je Kur´an objašnjavan ashabima, bio je kao sto su oni imali običaj da kažu: "Resulallah s.a.v.s. nas je podučavao imanu prije nego što nas je podučavao o Islamu". Znači ashabi su naučili iman. Iman je jezik srca. Iman je jezik prirode. Iman je jezik razuma (svijesti, uma). Iman je kombinovan sa tjelom. Iman je kako stepenovati i uzvisiti dušu. Učenje imana će tvoje tjelo učiniti hramom za Islamsko znanje. Tvoje tjelo je u početku šupljina, puno ničega i jednom kada ga napuniš sa pravim imanom, ti ćeš sijati sam sebi kao osoba, tvojoj familiji kao vodić, a Islamskoj zajednici kao koristan član. Nećeš biti ispunjen rakom, imajući druge ideje osim Islamskih. Ideje za koje ti neznaš da li su ispravne ili pogrešna. Koje bi mogle zaraziti tvoje znanje i neizmjenično djelovale na tvoje strasti.

Ako je tvoje znanje pogrešno, i tvoje strasti (želje) će biti pogrešne, pa ako tvoje strasti budu pogrešne, a ti si kadar, onda će i tvoja djela biti pogrešna. Kao osoba, kao glava porodice, kao Allahov vojnik tvoja će djela onda biti neispravna. Ako si ti emir, tvoja djela će se odraziti na svakome onome koji se nalazi pod tvojom kontrolom, i ti ćeš ih odvući na stramputicu sa Allahovog swt pravoga puta. Iman je jezik Kur´ana, motiv za djelovanje i pravac puta. Mi moramo naučiti iman.

Allah swt je učinio iman kao put za koji će On (swt) nagraditi ili kazniti. Allah swt nije učinio akidu kao osnovu kazne ili nagrade. Allah swt je učinio iman osnovom za nagradu ili kaznu. Razlog za ovo je zato što iman sadrži sve, kao sto će biti pokazano u njegovoj definiciji inšaAllah, a to je da je iman nesto što ima veze sa srcem, nešto što ima veze sa jezikom i nešto što ima veze sa djelima. Iman obuhvata sve. Ovo je način na koji su ashabi prvo naučili iman.
Nastavak uspjeha na oveme svijetu i na Budućem jeste znanje, počevši sa imanom, pa onda Kur´anom. Kada imate iman, i (duhovnu) snagu da čitate Kur´an, i motiv za posao koji vam Allah naređuje da uradite, onda ćete kada budete čitali Kuran razumjeti Kuran. Vjerovaćete u Kuranske priče i radićete po Kuranskim naredbama. Strahovaćete od vijesti koje najavljuju ono što treba da se dogodi, neviđeno, ono o čemu nam Kuran govori.

Ako nemate imana, za vas će to biti onda ne više nego obične rečenice. Vi ćete slijediti ono što je u vašem razumu i šejtan će se poigravati sa vašim razumom kao da je fudbal. Šejtan će vam ponuditi lažna obećanja ako nemate imana. Ako nemate znanja o Allahu, o sebi, ili o vašoj okolini, onda će se šejtan poigravati sa vašim razumom.
Dok čitaš Kur´an, svaki put kada čitaš o džennetu, šejtan će reći: "Tvoj je, ko zaslužuje džennet više od tebe?" Ti čitas Kur´an u sredini noći, ti plačes”, šejtan kaže: "Ko zaslužuje džennet više od tebe? Pogledaj ljude koji uopšte i nevjeruju u Kur´an, i one koji vjeruju u Kur´an a ne čitaju ga, i one koji ga čitaju ali se ne pokoravaju njegovim ajetima, a ti čitas Kur´an, džennet je tvoj. Ne brini se ni o čemu vise. Ti si dobar sveti čovjek".
A kada čitaš o vatri on kaže: "Vatra, naravno, ovo je za kafire, mušrike, za ljude koji nevjeruju u Allaha, ovo nikada neće biti za tebe".

A kada čitaš o teškim djelima kao sto su džihad, naređivanje dobra a zabranjivanje zla, ili trošenju na Allahovom putu, ili borbi, ubijanju, ili pogibiji na Allahovom putu. Onda ti on kaže: "Svakako sada nije vrijeme za ovo, ovo je bilo za ashabe". Džennet je za tebe, vatra je za kafire a velika djela su za ashabe. Nema većeg šejtanovog poigravanja sa tobom od ovoga.

Ako imaš iman, kada čitaš Kur’ an, šejtan se ne može poigravati sa tobom. Ako poznaješ jezik imana, onda kada čitaš o džennetu ti ćeš reći: "Nadam se da ću u džennet". On ti neće reći: "Džennet!" Ti ćeš plakati, jer ti možeš zamisliti džennet kao da je iza providne zavjese.
Pa i ako ti možeš da ga vidiš, samo da uniđes, ti vidiš sjenke, nemožes jasno da vidiš šta je u džennetu. Ali ti ga zeliš, i siguran si da on postoji, ne možeš vidjeti lica, niti je slika čista, ali ti si siguran da on postoji. Obećanje je istinito, zato što je tvoj iman ispravan. Šejtan ti neće garantovati džennet, ustvari ti ćeš se nadati džennetu, ti ćeš plakati, ti hoćeš da ideš u džennet.

Ti ćeš željeti da nosiš odgovorsnosti i naređenja Allaha swt kako bi ušao u džennet, ”Ja hoću da idem, daj mi neke odgovornosti, Ja hoću da idem”.

Pa kada su odgovornosti usmjerene prema tebi, ”Uradi ovo i ne uradi to”. Ti si tada spreman da poslušaš, ti želiš, i bilo šta da dođe od Allaha swt, čak i pogibija u ime Allaha, postane jednostavno, lahko, i moguće. Prema onome što ti vidiš iz tvoga srca, da džennet postoji, kao sljedeća vrata, kao da ga ti možeš vidjeti.

Ovo je put sa kojim šejtan neće moći da se poigrava sa mislima osobe koja je dobar vjernik i ima znanje o imanu. Ova osoba zna da je džennet istina i dobro, zato, on mora da ga kupi sa nečim istinitim i dobrim. Kada je Allah swt obećao džennet, onda ti znaš da je džennet vrlo dragocjen i dolazi sa vrlo visokim računom. Znači da je to sve tvoja veza sa Islamom koja neće biti samo prisutna jednom sedmično, samo platiš deset maraka sedmično, ili stojiš pored dawa tablih. Niti ćeš razmišljati da ideš 40 dana, ili 50 dana, ili 60 dana, ili čitavu godinu, i onda se vratiš u normalnost, što je nenormalno prema Islamu kao i nauci.

Džennet je dat bez računanja. To znači da za Allahovu vjeru, ti također daješ bez računanja. Ovo je razlog zašto Allah swt tretira šehida drugačije. Oni koji presele kao šehidi oni daju za Allaha bez računanja i zato je (njihova) nagrada također bez računanja. Oni koji računaju, njihove namaze, njihovu sadaku, oni će dobiti plaće prema računanju jer oni računaju za Allaha, zato i Allah računa za njih.

Oni koji daju za Allaha bez računa. Oni ne mare šta će izgubiti za Allahovu stvar. Oni ne idu za svakom zaradom osim za džennetom i Allahovim blagoslovom. Ovo su ljudi kojima će se platiti bez računa.

Tvoja zarada je prema tvojim djelima. Ako ti daješ za Allaha sa rezervom, biće ti dato više nego što si dao, ali sa računom, a to je sa vagom i vaganjem. Ako ti daš za Allaha bez vage, sve je za Allaha, pare, život, tjelo, žena, zajednica. Ako ti shvatiš da je svaka cjena za Allahovo zadovoljstvo vrlo jeftina, onda ti očekuješ da je Allah daražljiviji od tebe, i da ćeš biti plaćen bez računa. Ovo je jezik vjerovanja.

Kada se vatra pojavi u Kur´anu ti ćeš uvidjeti da si uplašen čak i kada znaš da radiš vrlo dobra djela, ali nisi siguran. A kada uradiš dobro djelo šejtan ubacuje razmišljanja u tvoje misli, ”Ti ne radiš nikakvo dobro, ti ovo radiš samo da se pokazeš. Ti ustvari nisi dobra osoba”. Kada se vatra pojavi u Kur´anu, ti ćeš strahovati od toga koliko je mnogo tvojih djela primljeno, ti ćeš uvjek biti zabrinut, i zbog toga će šejtan biti daleko od tebe.

Ti se nadaš džennetu ali nisi siguran a plašiš se vatre, ali si pun nade. Ti znaš da ti za izbjegavanje vatre i za ulazak u džennet trebaju teške dužnosti, pa kada se one stave na vagu, one nisu lahke za drugu stranu (vage).

Dužnosti kao šehadet za Allahovu stvar, da´wah, reći istinu, dati sadaku, boriti se protiv kjafira, blagosloviti i pomagati Muslimane. Velika djela koja nemogu biti nadjačana od druge strane vage. A zadnja stvar u vašim mislima treba da bude šta drugi ljudi misle ili žele da ti budeš.

Ovo je razlog zašto je iman pravac, čuvar, golman, Allahovih swt ajeta. Iman se brine i osigurava da ajeti idu u ispravnom smjeru shvatanja, rezultirajući u naša djela koja bivaju prema tome razumjevanju, tome vjerovanju, toj ljubavi za Allaha swt.

Pitanje: Koja je razlika između imana i Islama?

Postoje neke razlike između imana i Islama ako su ove dvije riječi razdvojene. Definiciji imana, prema dobrim časnim ljudima, oni definišu iman kao: ”Govor jezikom, vjerovanje srcem, i rad tjelom, koji se povećava radom a smanjuje neradom. Povećava se sa pokornošću a smanjuje sa nepokornošću”. Ovo je iman kako ga je Ibn ulQajjim rh definisao.

Drugi ljudi definišu iman kao: ”Sve što je uspostavljeno tvojim srcem a poduprto radom (djelima)”. Tvoja djela treba da budu ili govor ili rad tjelom.

U hadisu Resulullah savs kaže: ”Iman ima sedamdeset i nešto ogranaka. Vrhunac kojeg je reći nema boga osim Allaha, a najniži iman je sklonuti prljavštinu ili prepreku sa puta (kojim ljudi prolaze). Biti ponizan i stidan je ogranak između ogranaka imana”.

Iz hadisa (se razumije) da je iman govor jezikom, ali ne samo govor jezikom. Hanefije kažu: ”Iman je samo govor jezikom”.(* - O.P. – Ova defenicija u Hanefiskom mezhabu je samo definicija, ali u Ebu Hanifinom mezhabu se vjeruje da djela covjeka utjecu na Iman. Za razliku od Ebu Hanifinog mezhaba koji je dio Ahli Sunneta i Džemmata, definicija murdzija po pitanju Imana jeste da djela ne uticu na Iman i da je iman samo vjerovanje u srcu i govor jezikom).

Iman nije samo govor, prema hadisu. Najniži iman kao sto kaže Resulullah savs: ”...je sklonuti prljavštinu ili prepreku sa puta (kojim ljudi prolaze).” Sklonuti prepreku, je li to govor ili rad (djelo)?

To je rad. Pa ako ti neko kaže: ”Iman je samo izgovoriti”. Ti njemu reci: ”Ne, hadis kaže da je govor ali i rad.” Također reci: ”...to je osjećaj jer biti stidljiv jeste osjećaj”. To nije samo rad ili govor već također i osjećaj. Znači da je iman povezan sa srcem, radom tjela i jezikom.

Ako smo mi ovo analizirali i sve ono što drugi hadisi kazu. Ako iman kao što Resulullah savs kaže: ”Vrhunac kojeg je reći nema boga osim Allaha" sa jezikom. Jezik nema šta drugo da uradi nego da kaže, zato je rad ili djelo jezika da kaže. Jezik ima samo dve radnje povezane sa imanom, jedna od radnji je da spominje Allaha i objava šehadeta. Prva od radnji je da te uvede u Islam, a druga je da osigura da budeš u okviru Islam tako što nećeš objaviti (reći) kufr i da uvjek govoriš Islamske stvari kako bi zadovoljio Allaha swt. Bilo da je to zikr Allahu, čitanje Kur´ana, naređivanje dobra, zabranjivanje zla, ili pozivanje ljudi u Allahovu vjeru. Zato, kada ljudi kažu to je govor jezika, oni misle da je to rad ili djelo jezika.

Oni koji kažu to (iman) je vjera srcem. Rad (djelovanje) srca je da 1. vjeruje u vijest koja ti dolazi, 2. da ima nijet svo vrijeme. Ti uzmeš vijest kako ti dođe od Allaha swt, anazliziraš je sa mozgom, onda je uspostaviš u tvome srcu kao: ”Ovo je ispravna vijest”. Onda učiniš nijet da uniđeš u Islam, svakovremeni nijet da klanjaš, nijet da obavljaš molitvu, nijet da učiniš hadždž, nijet da vodiš džihad, nijet da postiš, nijet za ovo i za ono. Radi toga, rad srca je namjera.

Oni koji kažu da je iman vjerovati srcem, misle na rad srca. Skraćenica riječi vjerovanje srcem biva: ”Sve što je uspostavljeno srcem poduprto radom”. Zato: ”Sve što je uspostavljeno srcem”, je uzimanje vijesti iz Kur´ana, kao istinite vijesti. Rad srca biva obnavljanje tvoga nijeta (namjere).

Također je rečeno, iman je rad tjela. Klanjanje, podizanje ruku, obavljanje rukjua i sedžde, bacanje kamena na šejtana, drugi kamen koji ljubiš (crni kamen). Stvari koje ti radiš mogu biti različite, i ti s njima različito radiš, i ako one imaju istu prirodu postojanja.

Neka Ulema je rekla: ”Ukratko, iman znači rad”. Rad jezikom, govoriti i naređivati zikr. Rad srcem, vjerovati u vjesti, uzimati vjesti kao što dolaze tebi od Allaha, i učiniti nijet. Rad tjelom, obavljati džihad, hadždž, zarađivati i raditi u ime Allaha. Ukratko, ti možeš reći IMAN JE RAD.

Zbog toga, nije iznenađujuće kada ti čitaš Kur´an, kao što je Allah swt rekao u Suri Anaam: ”Oni će imati Darul Selam, mjesto u džennetu, mjesto mira, na budućem svijetu, inšaAllah, i On je njihov saveznik, njihov pomagač, njihova snaga u svemu što oni imaju običaj da rade”.

Allah swt nije rekao: ”...u svemu što oni imaju običaj da vjeruju”. Allah swt kaže: ”...on je njihov saveznik, njihov pomagač, zbog onoga što su imali običaj da rade.” Ovde Allah swt obećava ljudima ulazak u džennet i Njegovo savezništvo prema njihovom radu.

Neko može reći: ”Kafiri rade dobra djela, a ipak nevjeruju i nece unići u džennet, zašto ovo”? Ovo je zato što rad ovde znači rad srca, vjerovanje i nijet. Rad jezika, izgovoriti šehadet i zikriti. Rad tjela, borba protiv kafira i pomaganje Muslimana, obavljanje molitve itd. Grupi ljudi je obećan džennet samo zbog njihovog rada.

Ovo radi toga znači da je iman, ukratko, rad. Riječ iman znači raditi sa čitavim tjelom i dušom za Allahovu swt stvar. Drugim ljudima je obećan džehennem zbog njihovog rada, nevezano za njihovo vjerovanje.

Allah swt kaže u Suri Sedžda: ”Mi smo vas zaboravili kako šte vi nas zaboravili. Iskusite patnju, kaznu, muke džehenemske vatre, i ostanite u džehennemu zauvjek, zbog onoga što ste uradili”.

Postoji druga vrsta ljudi kojima je obećano mučenje i bolna kazna zbog onoga što su radili, nevezano u šta su vjerovali. Mi također znamo da će neki ljudi iz Ummeta Resulullaha savs, i ako imaju ispravan tewhid, okusiti muke džehennema.

Ukratko, iman znači rad. Ako je riječ rad, posao, spomenuta sama. To znaci rad srca, jezika i tjela. Ovo je važna karakteristika da bi razumjeli neke od definicija Imana.

Ima mnogo definicija u vezi imana u Sahih ulMuslimu i Sahih ulBuhariju.
Ponekad Resulullah savs kaže: ”Da li znate šta je iman?
Oni (ashabi) kažu: ”Šta je iman?”
On kaže: ”Iman je da platite jednu petinu od vaše ghanime (ratnog plijena)...i da kažete nema boga osim Allaha...i tewhid..”..itd. a u drugom hadisu on savs kaže (nabraja) druge stvari.

Ovo pokazuje da iman ima mnoge ogranke i da je on predstavljao iman ljudima kao osnovnu tewhida, govorom, a takoder i radom. Ako bi mi pokušali da definiramo iman prema Kur´anu i Sunnetu bilo bi to bez kraja. Ono što je ovde izjavljeno su samo kratke, podvučene definicije imana.

Islam je definisao Resulullah savs u mnogim hadisima kao: ”Reći šehadet, La ilahe ilallah Muhammedur Resulullah, obavljanje molitve, plaćanje zekijata, postiti Ramazan, obaviti hadždž bar jednom u životu za svakog ko ima mogućnosti da to uradi.”

U drugom hadisu Islam nije samo podjeljen na pet djelova, već je također podjeljen na osam djelova.

Resulullah savs kaže: ”Islam je osam djelova, tewhid je jedan dio, molitva je drugi dio, plaćanje je jedan dio, post je jedan dio, putovanje (u Mekku) je jedan dio, naređivanje dobra je jedan dio, zabranjivanje zla je dio, i Džihad u ime Allaha je dio. Svakako je onaj koji izgubi jedan od djelova izgubljen (neuspješan)”.

Pa Islam, kao što mi sada znamo, može biti podjeljen na pet, a može biti podjeljen i na deset (stubova).

Ako su Islam i iman spomenuti u istom ajetu, to znači da Islam govori o vidljivom radu, a iman govori o radu srca. Ako je riječ iman spomenuta u ajetu sama to znači iman i Islam i ihsan zajedno. Ako je riječ Islam spomenuta u ajetu sama, to znači iman i Islam zajedno.

Ako je riječ Islam spomenuta u jednom ajetu, ili jednom hadisu, to znači iman i Islam zajedno, to ima isto značenje. To ima značenje vidljivog rada koji svako može vidjeti kao post, klanjanje, hadždž, objava šehadeta. Kao i značenje unutrašnjeg vjerovanja kao vjerovanje u Allaha i Njegove meleke itd. Ako je riječ Islam spomenuta sama u ajetu ili hadisu, to znači sve ovo zajedno, vidljivi rad a također i skriveni rad u srcu ili mislima koji niko ne može vidjeti.

To znaci također vjerovati u Allaha i Njegove Meleke i Njegove Knjige i u Njegovu Božansku Odredbu i ostale stubove Islama. Ako je riječ iman spomenuta u Kur´anu ili Sunnetu sama, to također ima istu stvar. To daje utisak i ima posljedice od svega kao vidljivi rad Islama, i također kao skriveni rad imana. Razlog za ovo je zato što je ovo jezik Kur´ana a isto tako i Sunneta.

Ako su obadvije rijeci, iman i Islam, spomenute u istom ajetu, ili istom hadisu, onda će svaka od njih voditi računa o njenim atributoma. Riječ Islam će govoriti o vidljivom radu, a riječ iman će govoriti o radu srca, vjrovanja srcem, skrivenom radu. Mi smo ovo vidjeli u hadisu o Džibrilu kojeg prenosi Omer ibn El-Hattab, kada je Džibril došao ashabima da ih podući o njihovoj vjeri. Hadis se nalazi u Muslimovom Sahihu.

”Došao je čovjek čija je odjeća bila tako bjela a njegova kosa tako crna. Niko ga nije poznavao niti je izgledao kao da je putnik. On je sjeo blizu Resulullaha savs i upitao ga o imanu, Islamu, i Ihsanu...”

Iman, Islam, i ihsan su spomenuti u istom hadisu, kao sto ćemo vidjeti kasnije inšaAllah. Riječ iman znači sve ono što je unutar vjerovanja, ihsan ima značenje većeg stepena imana, a riječ Islam ima značenje vidljivog rada (djelovanja), koje je obavljanje namaza, objavljivanje šehadeta, i obavljanje hadždža.

”Beduini su rekli: ”Mi vjerujemo!” Reci: ”Vi nevjerujete, ali recite: ”Mi se pokoravamo! Jer u srca vaša prava vjera jos nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša”. Allah uistinu prašta i samilostan je."

“Vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!”

Drugi dokaz iz Kur´ana su par ajeta broj 14 i 15 iz Sure 49, Al-Hudzurat. Allah swt je objavio dva ajeta poričući tvrdnju Beduina. Oni su rekli: “Elhamdulillah, mi vjerujemo”.
Ali Allah swt kaže: “Ne, reci im: “Vi nevjerujete”, zašto?
On swt kaže: “ Ali reci: “Vi ste samo prihvatili Islam”. Vidljivi Islam, kao objavljivanje šehadeta, klanjanje pred ljudima, odlazak u Mekku, post. Oni rade vidljivi posao Islama, ali nemogu reći da su vjernici”. A vjera nije ušla u vaša srca stvarno. A ako budete poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku vaša djela vam se neće umanjiti. Allah uistinu prašta i samilostan je.

Onda im je Allah swt dao pravu definiciju o vjernicima u ovome slučaju. Oni su tvrdili da vjeruju. Allah kaže: “Ne, vi ste samo prihvatili Islam”. Onda će oni biti u nedoumici, i onda će im Allah dati a i nama će On dati definiciju. Onda Allah swt kaže: “Vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju…” svako ce reći: “Šta je s tim? Mi vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika!”

Onda Allah swt kaže: ”... i poslije više ne sumnjaju,...” Oni su sigurni, oni vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika sa sigurnošću, bez imalo sumnje. Svako će reći: ”Pa mi nemamo sumnje, mi smo sigurni”.

Onda Allah swt kaže daj im zadnji opis koji će slomiti leđa svakog munafika: ” i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!”

Kao rezultat stvari unutar srca, svi tvrde da su oni Allahovi miljenici, i da oni vole Allaha više i od Muhammeda savs. Ali kada je upitanju rad, oni prvi bježe, i prvi se sakrivaju, i nemaju načina. Ovo je razlog zašto, slično tome, ovo je dokaz za one koji tvrde da su Tarbija i Tasfaja bolji od Džihada, ustvari Allah ismijava munafike kroz čitav Kur´an. On swt se šali na njihov račun, jer oni sebe ponižavaju ostavljajući glavni posao, boreći se sa drvenim mačem.

Ovo je zašto Allah swt kada ljudi tvrde: “O Allahu, mi Te puno volimo, mi ćemo plakati, mi će mo umrijeti od prevelike ljubavi za Tobom”, objavljuje drugi ajet da ih razotkrije. Ovo je ono što On swt kaže: “Reci (O Muhammede): "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"
Onda ljudi kažu: ”Mi slijedimo Resulullaha savs”. Ali Resulullah savs se borio, a oni se ne bore. Oni nisu iskreni u njihovom slijeđenju Resulullaha savs.

Onda Allah swt kaže u drugom ajetu kao odgovor ljudima koji kažu: ”Mi te volimo Allahu, mi te volimo”. Druga grupa ljudi je govorila: ”Ne, ne, mi volimo Allaha više nego vi (ranija grupa). Jasno je da i nas Allah voli više od vas, jer mi Njega volimo više od vas. Onda prva grupa reče: ”Ne, ne, mi volimo Njega više nego što vi to radite.” Svako tvrdi da voli. Onda je Allah swt izmirio stvar sa testiranjem: ”Allah najviše voli one koji se bore u Njegovo ime u redovima kao da su bedem čvrsti”.

Allah swt je opisao pet osobina onih koje On swt najviše voli. Onda svi počeše da plaču, jecaju, tabayer, taafayah, dawa, Islam itd. Onda svi zaboraviše na ajet, o obavezi. Oni čak osjetiše žalost što su objavili njihovu ljubav prema Allahu swt. Trebaće mnogo godina da oni to zaborave. Kada čitaju ovaj ajet iz Kur´ana, oni osjećaju nelagodnost, da je nešto pogrešno u njima, i oni nastoje da ga brzo pročitaju. SubhanAllah!

Mi moramo slušati ovaj ajet kada klanjamo terawiju iza ljudi koji napadaju Mudžahide. Mi moramo da ih slušamo kada uče ajete o džihadu i ako oni čak neznaju razliku između kalašnjikova i metle. Oni neznaju razliku između krompira i ručne granate. Nažalost, neki od njih bi se onesvjestio ako bi gledao sunećenje njegovog sina. SubhanAllah!

Kada Allah swt, u Kur´anskim ajetima, govori o imanu ili Islamu, to znači i iman i Islam. Oni nose značenje vidljivog i unutrašnjeg kavaliteta Islama. Na primjer, ako se (riječ) Islam pojavi sama, ajet govori o imanu i Islamu u isto vrijeme. Ako su prisutne u jednom ajetu zajedno, ovo znači da iman govori o skrivenom vjerovanju, što je nešto čemu niko nema pristup, a Islam govori o vidljivom vjerovanju, primjeri su zekijat, namza, saum itd.

Ukratko, Ulema kaže: ”Ako su zajedno postanu razdvojene, one daju zasebna značenja, a ako su odvojene one daju sveobuhvatno značenje”. Ako su zajedno one daju zasebno značenje, ako je svaka od njih sama u ajetu ili hadisu, one imaju njihovo značenje. Ovo je sažeto pravilo, zajedno znače odvojeno a same znače zajedno”.