Ko je Sejh Azzam

Nauciti Koristit Oruzije je od (Slijedenja) Puta Selefija

 

 

 

 

 

 

 

 

preveo sa engleskog Ebu Zerr´ el-Banjaluki

KO JE SEJH AZZAM
ABDULLAH JUSUF

Abdullah Jusuf Azam je roden u selu, smjestnom u sjevernom djelu Palestine, po imenu Selat El-Harithia u oblasti Dzenin godine 1941. Ime njegovog oca je Mustafa Azam koji je umro jednu godinu poslije atentata na njegovog sina. Njegov majka je Zekia Salih koja je umarla jednu godinu prije nego sto je Sejh ubijen. Ona je sahranjena u Pabi kampu.

Azam porodica je dobro poznata porodica, a jedan od njihovih clanova je i Sejh Abdullah Azam, ugledan i kao djete, koji je poceo da cini da´wu u ranim godinama. On je vec tada pokazivao znake za uspjeh a njegovi ucitelji su ga prepoznali ( kao odlicnog ) dok je pohadao osnovnu skolu. Njegovo pleme ga poznaje kao poslusnog i plemenitog djecaka. Od malih nogu poznat je za svoju odlucnost i ozbiljno razmisljanje. Prije nego sto je i napunio godine zrelosti, pridruzio se Muslimanskom Bratskom pokretu.(Napomena: Sejh Azzam je napustio ovaja pokret i kasnije pristupa Mudzahidima u Afganistanu; takoder Sejh Seid Kutub Allah mu se smilovao, napustio je ovaj pokret i strogo je zabranjivao glasanje i ulazak u parlament).

Sejh Abdullah Azam je stekao svoje prvo osnovno i srednje obrazovanje u svome selu, a onda nastavio svoje obrazovanje na agrokulturnom koledzu Khadorri gdje je diplomirao. Premda je bio najmladi na koledu, on je bio najbistriji i najsposobniji. Poslije zavrsetka koleda, radio je kao ucitelj u selu zvanom Adder u juznom Jordanu. Kasnije je otisao na Seri´atski univerzitet u Damaskusu gdje je dobio B.D. stepen u Seri´atu 1966.

Posto su Zidovi okupirali West Bank, Sejh Abdullah Azam odluci da se iseli u Jordan, zato sto nije moga da zivi pod Zidovskom okupacijom Palestine. Razor Izraelskih tenkova u West Bank-u bez ikakvog otpora ga je natjeralo da se iseli kako bi naucio stvari potrebne za borbu.

U kasnim 60-im pridruzio se dzihadu protiv Izraelske okupacije Palestine iz Jordana. Za to vrijeme dobio je najveci stepen za poznavanje Seri´ata sa Univerziteta El-Azhara. 70-ih kada je dzihad posustao, i PLO izbacen iz Jordana, on je preuzeo ulogu ucitelja na Jordnskom Univerzitetu u Kairu sa kojeg je dobio Ph.D. stepen za poznavanje Ussul el Fiqha 1973. Za vrijeme svog boravka u Egiptu upoznao je i porodicu Seida Qutuba.

1979, kada je izbacen sa univerziteta, odselio je u Pakistan kako bi bio sto blize Afganistanskom dzihadu. Tamo je sreo vode dzihada u Afganistanu. Za vrijem pocetnog perioda u Pakistanu, postavljen je za ucitelja na Internacionalnom Islamskom Univerzitetu u Islamabadu. Ali na kraju, bilo je nuzno potrebno da on napusti svoju poziciju ucitelja kako bi moga posvetiti svoje citavo vrijeme i energiju za dzihad u Afganistanu.

Dzihad u Afganistanu je puno uticao na Abdullah Azama, a i on je puno uticao na dzihad u Afganistanu. Na to je koncentrisao sve svoje snage, tako da je na kraju postao najvise istaknuta licnost u Afganistanskom dzihadu ne racunajuci vode Afganistance. Nije stedio snagu kako bi prikazao Afganistansku situaciju citavom svijetu, a specijalno Muslimanskom ummetu... On je uticao na promjenu razmisljanja o dzihadu u Afganistanu kod mnogih Muslimana i predstavio je dzihad kao Islamsku stvar koja se tice svih Muslimana sirom svijeta. Njegovo zalaganje i pozrtvovanost su ucinili da dzihad u Afganistanu postane univerzalan, u kojem su ucestvovali Muslimani iz svih djelova svijeta.

Dzihad u Afganistanu je ucinio Abdullah Azama glavnim stubom za Dzihad modernog vremena. Ucestvujuci u ovome dzihadu, govoreci o njemu i odstranjujuci nesporazum i nerazumjevanje koje je posadeno na putu dzihada, on je postao primjer za sljedecu generaciju koja se odaziva na poziv u dzihad.

Jednom je rekao: “Osjecam se kao da mi je 9 godina, sedam i po godina u Afganistanskom dzihadu, jedna i po godina u dzihadu u Palestini a ostale godine nisu vrijedne nista”.

U Petak 29 novembra 1989 u Peshwaru, Pakistan, on je ubijen zajedno sa svoja dva sina Muhammedom i Ibrahimom, sa 20 kg eksploziva aktiviranih sa daljinskim upravljacem dok je bio na putu za dzamiju. Njegov auto je je raznesen na komadice u sredini prometne ulice.

Djelovi njegovih sinova su nadeni udaljeni i po stotinu metara daleko. Jedna od nogu jednog od njegovih sinova je bila zakacena za zice telefonskog stuba. Nista manje, Allah je Najveci, Sejh je pronaden bez ijedne ogrebotine, osim unutrasnje povrede, koja je izazvala smrt. Mnogi mogu potvrditi o mirisu koji je dolazio iz njegovog tjela. Njegov sin je trazio ( od Allaha) da ga uzme kao Sehida zajedno sa njegovim babom. Sejh Abdullah Azam je sahranjen u Pabi mezaru za Sehide gdje se pridruzio hiljadama sehida, insa´Allah.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

"I protiv njih pripremite koliko god mozete od Quwwah, ukljucujuci i konje rata da biste terorisali Allahove i vase neprijatelje" Kur´an 8:60

Ibn Abbas ra kaze: "al-Quwwah (Snaga) ovdje jeste oruzije i stitovi, i on savs kaze: "Uistinu, svakako je al-Quwwah u izbacivanju (paljbi, pucanju, gadanju)". (Biljezi Muslim).

As-Sa´di kaze: "al-Quwwah je oruzije sa kojim vi terorisete Allahove i vase neprijatelje; Ibn Abbas ra kaze: "Vi probadate Allahove i vase neprijatelje sa time".

Pa Plemeniti Gospodar je ucinio obaveznim pripremanje sa oruzijem i konjima da susretnemo Allahove neprijatelje i da ih ponizavamo. Covjek je sreo Imama Mudzahida (ucenjaka tefsira) u Mekki (a Mudzahid je bio) sa sadlenim-vrecama; Mudzahid rece: "Ovo je od Quwwah-a", i Mudzahid se spremao za bitku.

Ashabi su imali obicaj da slave al-Quwwah i da se takmice na polju casti i dzihada; Urwah al-Bariqi imao je obicaj da ima 70 konja spremnih za dzihad.

Hadis: "Uistinu, svakako je al-Quwwah izbacivanje" oslikava dokaz i nadnaravnu prirodu Poslanstva, jer su najveci djelovi sadasnjih ratova uspostavljeni sa izbacivanjem, od metaka do topova pa do raketa. Sve su to (oblici) izbacivanja, dok su ratovi prije i za njegovo savs vrijeme, njihov tovar (snaga) je zavisila od maceva, koplja i konja, a za upotrebu strijela, toga je bilo mnogo manje od njih (o.p.maceva, kopljadi, konja).

Zbog toga mi vidimo konje, maceve i koplja da imaju mnoga imena pojavljujuci se u poeziji pra-Islamskih Arapa a onda u njihovoj poeziji poslije Islama. Svakako, vrlo cesto oni su imali obicaj da se hvalisu sa macevima, kopljima i pastuhom, slaveci ih, (ali) sto se tice pojavljivanja strijela u njihovoj poeziji, onda je to bilo vrlo rijetko i cesto poredeno sa macem ili kopljem.

Cinjenica je da kada bi mi koristili ovaj jezik, to su razumjele sve rase; mi smo imali obicaj da budemo u srcima nasih neprijatelja od nas; pobjeda nam je dolazila od mjesec dana putovanja kroz strah. Neprijateljska ramena su podrhtavala, njihovi djelovi tjela su drhtali a njihovi zglobovi se tresli pri samom spominjanju Muslimana, ciji neprijatelji su imali obicaj da ih opisu kao: "Svestenici po noci, Ratnici po danu".