DALMACIJA
Prvi Srbi u severnoj i srednjoj Dalmaciji pojavili su se u prvoj polovini XIV veka. Prema skoro uzgrednoj napomeni jednog hroni?ara, prva seoba Srba u Dalmaciju desila se 1305. godine. Slede?a je bila 1338, kada je hrvatski magnat Mladen �ubi? u sukobu s kninskim knezom Nelipi?em, od bosanskog bana Stevana Kotromani?a zatra�io ne samo vojsku nego i narod �koji bi mogao naseliti opustjela mjesta oko Skradina i reke Krke�, i jedni i drugi odazva�e se u velikom broju � konstatuje istoriograf dalmatinskih Srba. Dalji podsticaj za doseljavanje Srba u severnu Dalmaciju bila je udaja Jelene, sestre cara Du�ana, za Mladena �ubi?a, 1347. godine. Ona je, posle mu�evljeve smrti 1348. godine, postala gospodarica gradova Klisa i Skradina. U jesen ili zimu 1355. godine u Jelenine gradove �stigla je vojska srpskog cara� pod dvojicom njegovih vojvoda, ali se u njima nije dugo zadr�ala, po�to je Du�an ve? bio mrtav; ta vojska vratila se, a njen komandant ?ura� Iliji? grad Skradin predao je Mle?anima. U vezi s Jelenom i Du�anovim pohodom prema njenim oblastima, Nikodim Mila� konstatuje da �Skradin i Klis postaju srpski gradovi�, u ?iju se opustelu okolinu naseli�e Srbi, ve?inom iz Hercegovine. Tako je Srpstvo �uhvatilo duboka korijena u zemljama okolo rijeka Krke i Cetine� jo� i pre vldavine bosanskog kralja Tvrtka I nad Dalmacijom. Na to upu?uju i podaci iz �Dalmatinske hronike� zadarskog nadbiskupa koji navodi �da je 1371. godine pre�lo ( iz Bosne) mnogo srpskog naroda� koji se nastanio � u brjegovitim stranama Dalmacije�. Tih, Srba, �Vlaha-�izmatika�, bivalo je sve vi�e, tako da su zabele�eni u Zadru, �ibeniku, Obrovcu a stigli su i pred zidine grada Trogira.

Kada je kralj Tvrtko 1390. zavladao Dalmacijom, njena vrata za doseljavanje Srba jo� su �ire otvorena, pa su nove i nove grupe stizale ovamo, naro?ito na prostoru Knina, �koji postaje srpskim mjestom�.U vreme kralja Stevana Dabi�e, Tvrtkovog naslednika, 1394. i 1397. godine, kada su Turci izvr�ili prodore u Bosnu, do�lo je do novog talasa iseljavanja Srba u Dalmaciju, naro?ito oko Knina. u Kninsko polje, Golubi?, Pa?ene, Pola?u. To se ponovilo i izme?u 1413. i 1417, kada je u Dalmaciju pre�lo tako mnogo Srba, da se iz te mase moglo dobiti 5.000 dobrih vojnika. Drugi izvori bele�e da je 1450. godine iz Bosne �pre�ao ja?i broj Srba u dana�nje Kotare� i da je tada naseljena Kula Atlagi?a, u kojoj je, kao i u Pa?enima, Pola?i, Golubi?u i Kninskom polju, podignuta srpska pravoslavna crkva kao najubedljiviji dokaz o njihovom prisustvu u tom delu Dalmacije.
U?vrstiv�i se u Bosni i otkidaju?i od Ugarske i Mleta?ke republike delove Dalmacije, Turci su i sami sprovodili preseljavanje Srba u svoje pograni?ke oblasti, pa je tako, od 1523. do 1527. godine, iz Bosne, Hercegovine i Stare Srbije izvedena �najve?a seoba Srba u Dalmaciju�. Prema Kon?arevi?evom srpskom letopisu, tada je u Dalmaciju do�lo�vi�e hiljada srpskih porodica sa mnogim sve�tenicima� u mesta napu�tena od starosedelaca-Hrvata. To potvr?uje i jedan zvani?ni izve�taj mleta?koj vladi iz 1527, u kome se ka�e da se �vi�e hiljada srpskih porodica naselilo u Kninsku krajinu, Bukovicu u Kotare�. Tada su podignute mnoge pravoslavne crkve, primerice u Biljanima, Ostrovici, Karinu, ?evrskoj, Kistanjima, Biovi?inom selu Radu?i?u, Mokrom polju, �agrovi?u.

Nedugo posle toga, od 1537. do 1540. godine, do�lo je do mleta?ko-turskog rata i podele Dalmacije izme?u Mleta?ke republike i Otomanskog carstva: Republika je zadr�ala uski primorski pojas s gradovima dok je Turskoj pripao kontinentalni deo koji obuhvata Kotare, Bukovicu, Kninsku krajinu u okviru novostvorenog Li?kog sand�aka, zatim Kosovo polje, Cetinsku krajinu i druge delove s druge strane reke Krke. Koliko je bilo Srba u �turskoj� Dalmaciji ne mo�emo re?i; u �mlea?koj� Dalmaciji, pak prema zvani?nom izve�taju iz 1575. godine, bilo je svega 40.656 du�a, od kojih 13.297 Srba.

Pro�le su zatim decenije bez znatnijeg pomeranja stanovni�tva, a onda, 1633. godine, iz Bosne i Srbije, zbog turskih zuluma, �jaki broj srpskih porodica� prebegao je na mleta?ku teritoriju i naselio se na prostore oko Zadra, �ibenika i drugih gradova o ?emu je zvani?ni izve�taj poslao li?no dalmatinski providur Fran?esko Zena. No petnaestak godina kasnije ku�na epidemija pohodila je ove krajeve, naro?ito oko �ibenika, i odnela na hiljade du�a dok se deo stanovni�tva zbog gladi, odselio u druge pokrajine.
Pola veka kasnije, u toku rata Svete lige protiv Turske, od 1683. do 1699, do�lo je do promene mleta?ko-turske granice u Dalmaciji. Republika je do�la u posed Kninske krajine i potpuno zaokru�ila granice Dalmacije, koje ?e se zadr�ati do kraja mleta?ke vlasti na ovoj strani Jadranskog mora.

U toku XVIII veka samo dva izvora svedo?e o novim seobama Srba u mleta?ku. severnu Dalmaciju. Prvi poti?e iz 1706. godine od vikara skradinskog biskupa, koji tvrdi �da se u tridesetak sela Skradinske biskupije naselilo vi�e od 10.000 �izmatika iz Panonije, koje je prevodilo njihovih dvadesetak kalu?era�. No za tu vest te�ko je na?i potvrdu u drugim izvorima, pa je mogu?e oceniti da li je ona potpuno verodostojna. Prema drugom izvoru, u toku rusko-turskog rata 1768-1774. dosta Srba iz Bosne pre�lo je u Dalmaciju, od kojih se samo u Skradin naselilo 400 du�a, dok je nama nepoznat broj ostao u okolini Zadra, �ibenika i Knina. Deset godina pre toga, 1758, Dalmacija i Boka Kotorska imala je 51.268 pravoslavnih podanika koji su ?inili jednu tre?inu celokupne njene populacije. Ve?i deo srpskog stanovni�tva nalazio se, naravno, u severnoj Dalmaciji oko Zadra, Knina i Benkovca.

Me?utim, u osmoj deceniji XVIII veka srpsko stanovni�tvo u severnoj Dalmaciji proredilo se zbog iseljavanja do koga je do�lo zbog gladi i verskog ugnjetavanja, a iz onog dela koji je bio pod Turcima, zbog njihovog zuluma nad hri�?anima. Arhimandrit manastira Krupe, Ferasim Zeli?, zabele�io je da se zbog gladi 1774. godine u Tursku i u Austrijsku monarhiju ( u Srem ponajvi�e) iselilo oko 1.000 srpskih porodica. Prema slu�benim podacia u arhivu Slavonsko-sremske generalne komande u Oseku, samo u Sremsku vojnu krajinu tih godina doselilo se:

Godina---- Iz �turske� Dalmacije- Iz �mleta?ke� Dalmacije
Porodica-- Lica-------- Porodica-- Lica
1773.------ 2----------- 18--------- 42--------- 273
1774.------ 53--------- 500-------- 381-------- 3.118
1775.------ 97--------- 152-------- /----------- /
Svega----- 152------- 670------- 423-------- 3.391

Najvi�e preseljavanja bilo je iz mleta?kih Ravnih Kotara pod predvodni�tvom popa Jovana Ugarkovi?a. Druge srpske dalmatinske porodice naseljene su u Gradi�ku regimentu (Slavonija) i �ajka�ki bataljon (Ba?ka)
Zbog navedenih razloga, do novog iseljeni?kog talasa iz mleta?ke Dalmacije do�lo je od 1782. do 1785. godine, U pitanju je bilo �vi�e hiljada du�a� koje su preko Karlova?kog generalata upu?ivane u Slavonsko-sremsku vojnu krajinu, u �ajka�ki bataljon, u Banatsku vojnu granicu, pa i u pojedine �upanije.
Srpski preseljenici iz Dalmacije bili su u brlo bednom stanju, izgladneli i ?esto oboleli, pa ih je samo od onih iz 1770-tih godina XVIII veka pomrlo preko jedne hiljade, iako su grani?arske vojne vlasti nastojale da im pomognu u sme�taju, ishrani, pa i le?enju.
U to vreme, 1785. godine orema iskazu samih Srba, njih je u Dalmaciji (bez Boke Kotorske) bilo preko 40.000 du�a. Generalni providur za Dalmaciju u jednom izve�taju iz 1790. godine navodi da je na podru?ju Zadra u 12 srpskihsela i 89 zaselaka bilo 24.313 du�a.
Posle propasti Mleta?ke republike 1797. godine, Dalmacija i Boka Kotorska do�le su pod austrijsku, zatim pod francusku i , od 1813. godine, ponovo pod austrijsku vlast, a stanovni�tvo se ustalilo u svojim naseljima. Prema pouzdanom izvoru crkvenog porekla, godine 1835. u Dalmaciji je bilo 71.426 stanovnika srpske narodnosti, vere pravoslavne.


SRBI I PRAVOSLAVLJE U SJEVERNOJ DALMACIJI

KARTA DALMACIJE

MANASTIR KRKA

Hosted by www.Geocities.ws

1